REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3085/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika RP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mateje Vidjak Veselić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-26323/2024 od 12. kolovoza 2024. kojim se nalaže tuženiku RP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 iznos od 246,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 23,45 EUR obračunatom do 14. siječnja 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-26323/2024 od 12. kolovoza 2024. koje je donio javni bilježnik Matea Vidjak Veselić iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 246,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnom osporava vjerodostojnost isprave koju je tužitelj priložio uz prijedlog za ovrhu kao lažnu i krivotvorinu tužitelja. Navodi da tužitelj već više od 20 godina pokušava naplatiti uslugu odvoza komunalnog otpada – smeća koju nikada nije učinio jer tuženik nije korisnik tužiteljeve usluge. Navodi da već više od 20 godina usmenim i pisanim putem traži da mu tužitelj dostavi kante za odlaganje komunalnog otpada te da sklope ugovor kojim bi se definirao broj i volumen spremnika, ali to tužitelj nije učinio. Navodi da mu tužitelj svaki mjesec šalje 3 zasebna računa na naplatu za uslugu odvoza komunalnog otpada koju nikada nije učinio, odnosno naglašava da dva računa glase na tuženika kao da je usluga učinjena iako nije, dok je za samo jedan račun usluga učinjena i to sistemski broj 00941123 za koji je vlasnica ČP te da tu uslugu ČP uredno plaća. Poziva se na Opće uvjete poslovanja s korisnicima te navodi da već 20 godina traži da mu tužitelj dostavi plastične spremnike za dva naloga koja šalju svaki mjesec, da sklope s njim ugovor i da se u te spremnike odlaže komunalni otpad. Navodi da nema spremnike za odlaganje komunalnog otpada, ni za papir, niti za bio – otpad te ponavlja da nema pojedinačni ugovor s tužiteljem. Poziva se na sudske odluke koji su pravomoćno okončani na način da su ukinuti platni nalozi tužitelja.

3. Radi izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj u bitnom navodi da je Izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava sačinjena sukladno odredbama Ovršnog zakona te da sadrži sve podatke o dužniku i o tražbini koje su propisane istim zakonom. Poziva se na odredbe Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018. i Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 24.02.2022. Navodi da je tuženik evidentiran kao korisnik nekretnina i predmet ovog postupka je isplata naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada na predmetnoj adresi [adresa]. Navodi da nije nužno sklapanje ugovora sukladno čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., 84/21., koji je bio na snazi do 31.07.2021.g.) te kasnijem Zakonu o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21., 142/23. koji je na snazi od 31.07.2021g.), kao i gore navedenim Odlukama. Navodi da je iz dokumentacije koja se dostavlja vidljivo da se tuženik kao korisnik navodi u evidenciji i u knjigovodstvenom stanju obveznika, kao i na svakom računu koji je ispostavljen tuženiku i da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u ukupno 10/24 dijela. Poziva se na Opće uvjete ugovora s korisnicima usluga i navodi da mu tuženik nije dostavio izjavu iz koje bi bilo vidljivo da isti nije korisnik navedenog objekta niti da bi tražio kakvu promjenu u odnosu na predmetni objekt. Navodi da je za utuženo razdoblje uredno dostavljao račune na adresu pružanja usluge odvoza, obzirom se usluga odvoza komunalnog otpada odnosi na tu nekretninu te dostavlja navedene račune.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka, očitujući se na navode tužitelja, u bitnom ponavlja već iznesene činjenice te ističe da nema spremnike za odlaganje komunalnog otpada i nema pojedinačni ugovor. Navodi da je po naredbi ovog suda napravljen uviđaj na licu mjesta na predmetnoj adresi da se utvrdi je li tuženik zadužen za dva spremnika te da je predstavnik tužitelja bio prisutan i sam sačinio Zapisnik br. 1/2020 i konstatirao da tuženik nema niti jedan spremnik. Navodi da je podnio upravnu tužbu 9.10.2024. koja se vodi pod brojem Ust-4131/2024. Nadalje, navodi da su dva dana nakon podizanja njegove tužbe djelatnici tužitelja samoinicijativno ušli u dvorište te istovarili dvije plastične kutije po 80 litara za odlaganje komunalnog otpada koje je tuženik tražio dvadeset godina. Navodi da od dana kada je dobio spremnike izvršava svoju obvezu i plaća uslugu za oba naloga iako u jednom stanu nitko ne živi već 17 godina.

6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga broj: 14294 od 15.01.2024. (list 13 spisa), sudske odluke između predmetnih stranaka za drugo utuženo razdoblje (list 44-46), Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (list 61-96 spisa), Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu (list 97-103), Općih uvjeta ugovora s korisnicima usluga (list 104-107 spisa), knjigovodstvenog stanja obveznika (list 108- 111 spisa), matičnih evidenciji – bilješki (list 112 spisa), knjigovodstvenog stanja obveznika – arhive (list 113-114 spisa), matičnih evidenciji – općih podataka o objektu (list 115 spisa), matičnih evidenciji – podataka o naknadama (list 116 spisa), evidencije odvoza otpada (list 117 spisa), prijepisa računa (list 118-237 spisa).

7.1. Sud nije izvršio uvid u ostale isprave te iste nije cijenio jer je i bez istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti i ne bi dovele do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. u svezi sa čl. 221.a ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u [adresa], sistemski broj objekta 00941107 za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023.

9.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada te da je tuženik suvlasnik nekretnine na adresi u [adresa].

9.2. Sporna je obveza tuženika na ispunjenje utuženog potraživanja s obzirom na prigovor ne pružanja usluge odvoza komunalnog otpada te posljedično navedenome i visina tužbenog zahtjeva.

10. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim osporava vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, valja napomenuti da izvod iz poslovnih knjiga broj: 14294 od 15.01.2024. (list 13 spisa) tužitelja, u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu koja je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP- a.

11. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga broj: 14294 od 15.01.2024. (list 13 spisa), matičnih evidenciji – bilješki (list 112 spisa), matičnih evidenciji – općih podataka o objektu (list 115 spisa), matičnih evidenciji – podataka o naknadama (list 116 spisa), evidencije odvoza otpada (list 117 spisa), prijepisa računa (list 118-237 spisa) sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik kao suvlasnik za stambeni prostor na adresi [adresa], sistemski broj objekta 00941107 površine 77,81 m2, sa zaduženim spremnikom od 80 l za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023. u ukupnom iznosu od 246,00 EUR.

11.1. Nadalje, iz prijepisa računa (list 118-237 spisa) razvidno je da je tuženiku obračunata usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza, a koji da je vršen osam, odnosno devet puta mjesečno, zaduženog spremnika volumena od 80 l i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada (0,09622 kn/l) uz odobreni popust te sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 13%.

12. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19. – dalje ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Odredbom čl. 33. st. 1. - 3. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 30. st. 9. ovoga Zakona.

12.1. Odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21. – dalje ZGO) propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. Odredbom čl. 70. st. 1. ZGO-a propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

12.2. Odredbom čl. 75. st. 5. ZGO-a propisano je da omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada.

13. Teret dokaza u svezi pružanja osporene usluge odvoza komunalnog otpada, s obzirom na tuženikove navode da mu nije ispostavljen spremnik, niti da proizvodi otpad koji da bi bio odvezen po tužitelju, upravo je na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a. Navedeno posebice jer tužitelj nije osporavao tuženikov navod da je na predmetnoj adresi kao korisnik usluge zavedena i ČP za stambeni prostor prema sistemskom broju objekta 009411232 te da je zadužen spremnik volumena 80 l, dakle, tužitelj ne navodi da je zadužen i neki drugi spremnik, niti osporava navode tuženika da ČP uredno podmiruje uslugu odvoza komunalnog otpada po tom jednom zaduženom spremniku od 80 l. 14. Tuženik je osporio vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga broj: 14294 od 15.01.2024. (list 13 spisa), kao i prijepisa računa (list 118-237 spisa), koji kao takvi predstavljaju vjerodostojne isprave, ali isti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnim jednostranačkim ispravama koji, sami po sebi, nisu dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Također, iz preostale spisu priležeće dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada.

15. Tužitelj je kao davatelj usluga u skladu s citiranim odredbama ZOGO-a i ZGO- a bio dužan obračunati cijenu javne usluge na način da se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“ razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju te je shodno tome bio dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj vodio evidenciju o preuzetoj količini otpada.

16. Odredbom čl. 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i gore citiranim odredbama ZOGO- a i ZGO-a određeno je da se cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", dok se prema pravnom shvaćanju izraženom u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 4. prosinca 2017. prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

17. Stoga, u situaciji kada tuženik ističe da mu usluga nije pružena i da spremnik za odlaganje otpada ne posjeduje te je i nesporno da u odnosu na taj stambeni prostor u kojem stanuje i u kojem je i kao suvlasnica navedena ČP koja u cijelosti podmiruje taj trošak u odnosu na posjed samo jednog spremnika od 80 litara, sud je, primjenom pravila o teretu dokaza, zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku pružena navedena javna usluga. Pri tome, treba i navesti da, načelo "onečišćivač plaća" je osigurano i u odnosu na cijenu obvezne usluge samo ukoliko je javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada i pružena. Suprotna činjenica, u smislu da bi postojao i još spremnik koji obvezuje tuženika na plaćanje komunalne usluge, nije dokazana od strane tužitelja.

18. S obzirom da ZOGO i ZGO ne propisuju mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka nije nedvojbeno dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je izvršio uslugu odvoza otpada sukladno citiranim odredbama ZOGO-a i ZGO-a, a time niti da bi obračun cijene usluge prema utuženim računima bio sukladan odredbama navedenih zakona, to sud nalazi da ne postoji obveza tuženika na snošenje troškova gospodarenja komunalnim otpadom te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan pa je odlučeno kao u točci I. izreke presude primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a.

19. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (Zaključak Građanskog odjela VSRH, Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

19.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP-a, pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen u cijelosti.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje Županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku