Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 2 P-262/22-17
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci Poslovni broj: 2 P-262/22-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz V., J. 3., OIB: …, zastupanog po M. C., odvjetniku iz OD C. & p. d.o.o. iz V., protiv tuženika H. p. b. d.d., Z., J. ., OIB: … (ranije N. h. b. d.d. iz Z., V. ., OIB: …, odnosno V. d.d. Z.), zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz OD Ž. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 30. studenog 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja u zamjeni P. I., odvjetnika iz V., i punomoćnika tuženika u zamjeni H. Č., odvjetnice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 11. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 217795 sklopljenog 9. lipnja 2008. između tužitelja I. K. iz V., J. 3., OIB: …, i tuženika H. p. b. d.d., Z., J. ., OIB: … (ranije N. h. b. d.d. iz Z., V. ., OIB: …, odnosno V. d.d. Z.), a sve u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.
II./ Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., J. ., OIB: … (ranije N. h. b. d.d. iz Z., V. ., OIB: …, odnosno V. d.d. Z.), da tužitelju I. K. iz V., J. 3., OIB: …, isplati novčani iznos od 5.163,96 eura (slovima: pet tisuća sto šezdeset tri eura i devedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, i to:
- 13,64 € od 01.11. 2008.g. do isplate,
- 4,96 € od 01.12. 2008.g. do isplate,
- 20,08 € od 01.01. 2009.g. do isplate,
- 22,09 € od 01.02. 2009.g. do isplate,
- 24,29 € od 01.03. 2009.g. do isplate,
- 20,71 € od 01.04. 2009.g. do isplate,
- 20,35 € od 01.05. 2009.g. do isplate,
- 16,93 € od 01.06. 2009.g. do isplate,
- 13,12 € od 01.07. 2009.g. do isplate,
- 14,30 € od 01.08. 2009.g. do isplate,
- 16,81 € od 01.09. 2009.g. do isplate,
- 15,64 € od 01.10. 2009.g. do isplate,
- 14,22 € od 01.11. 2009.g. do isplate,
- 17,48 € od 01.12. 2009.g. do isplate,
- 20,57 € od 01.01.2010.g. do isplate,
- 23,82 € od 01.02.2010.g. do isplate,
- 23,20 € od 01.03.2010.g. do isplate,
- 28,44 € od 01.04.2010.g. do isplate,
- 27,03 € od 01.05.2010.g. do isplate,
- 29,78 € od 01.06.2010.g. do isplate,
- 45,28 € od 01.07.2010.g. do isplate,
- 39,25 € od 01.08.2010.g. do isplate,
- 54,98 € od 01.09.2010.g. do isplate,
- 48,49 € od 01.10.2010.g. do isplate,
- 41,41 € od 01.11.2010.g. do isplate,
- 58,72 € od 01.12.2010.g. do isplate,
- 68,59 € od 01.01.2011.g. do isplate,
- 61,43 € od 01.02.2011.g. do isplate,
- 62,48 € od 01.03.2011.g. do isplate,
- 57,34 € od 01.04.2011.g. do isplate,
- 58,93 € od 01.05.2011.g. do isplate,
- 76,40 € od 01.06.2011.g. do isplate,
- 78,86 € od 01.07.2011.g. do isplate,
- 99,67 € od 01.08.2011.g. do isplate,
- 91,18 € od 01.09.2011.g. do isplate,
- 80,24 € od 01.10.2011.g. do isplate,
- 79,95 € od 01.11.2011.g. do isplate,
- 78,76 € od 01.12.2011.g. do isplate,
- 82,73 € od 01.01.2012.g. do isplate,
- 87,10 € od 01.02.2012.g. do isplate,
- 87,23 € od 01.03.2012.g. do isplate,
- 84,48 € od 01.04.2012.g. do isplate,
- 85,60 € od 01.05.2012.g. do isplate,
- 87,24 € od 01.06.2012.g. do isplate,
- 85,98 € od 01.07.2012.g. do isplate,
- 85,62 € od 01.08.2012.g. do isplate,
- 83,99 € od 01.09.2012.g. do isplate,
- 80,87 € od 01.10.2012.g. do isplate,
- 84,65 € od 01.11.2012.g. do isplate,
- 85,99 € od 01.12.2012.g. do isplate,
- 85,46 € od 01.01.2013.g. do isplate,
- 80,09 € od 01.02.2013.g. do isplate,
- 83,81 € od 01.03.2013.g. do isplate,
- 84,65 € od 01.04.2013.g. do isplate,
- 82,99 € od 01.05.2013.g. do isplate,
- 78,04 € od 01.06.2013.g. do isplate,
- 75,21 € od 01.07.2013.g. do isplate,
- 77,69 € od 01.08.2013.g. do isplate,
- 80,09 € od 01.09.2013.g. do isplate,
- 84,36 € od 01.10.2013.g. do isplate,
- 81,72 € od 01.11.2013.g. do isplate,
- 82,89 € od 01.12.2013.g. do isplate,
- 83,87 € od 01.01.2014.g. do isplate,
- 85,71 € od 01.02.2014.g. do isplate,
- 87,64 € od 01.03.2014.g. do isplate,
- 86,65 € od 01.04.2014.g. do isplate,
- 84,72 € od 01.05.2014.g. do isplate,
- 83,45 € od 01.06.2014.g. do isplate,
- 84,24 € od 01.07.2014.g. do isplate,
- 86,66 € od 01.08.2014.g. do isplate,
- 88,58 € od 01.09.2014.g. do isplate,
- 88,92 € od 01.10.2014.g. do isplate,
- 90,17 € od 01.11.2014.g. do isplate,
- 91,76 € od 01.12.2014.g. do isplate,
- 91,23 € od 01.01.2015.g. do isplate,
- 92,24 € od 01.02.2015.g. do isplate,
- 92,24 € od 01.03.2015.g. do isplate,
- 92,24 € od 01.04.2015.g. do isplate,
- 92,42 € od 01.05.2015.g. do isplate,
- 92,42 € od 01.06.2015.g. do isplate,
a sve u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., J. ., OIB: … (ranije N. h. b. d.d. iz Z., V., OIB: …, odnosno V. d.d. Z.), da tužitelju I. K. iz V., J. 3., OIB: …,, isplati troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.758,75 eura (slovima: tisuću sedamsto pedeset osam eura i sedamdeset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 11. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.
IV./ Odbija se tužitelj sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 199,08 eura (slovima: sto devedeset devet eura i osam centi) kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je po punomoćniku 5. srpnja 2022. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.1. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 09.06.2008. sklopili Ugovor o kreditu u CHF broj: 217795, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.626,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca. Potraživanje koje je tuženik imao prema tužitelju temeljem spomenutog ugovora o kreditu tužitelj je u cijelosti isplatio.
1.2. Tužitelj nadalje navodi da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe udruge Franak nesporno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope ništetna, odnosno da je kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći se u njima nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), te da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Istovremeno ukazuje da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je odlučeno u oglednom postupku između ostalog se utvrđuje da je pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnica vezane uz švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82., čl. 90., čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/93) i čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). Ugovarajući odredbu valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik kao kreditor ima mogućnost da samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita, odnosno bez njegove suglasnosti mijenja visinu novčane naknade koju korisnik kredita ima za isplatiti na ime anuiteta kredita. Ovakva ugovorna odredba bila je obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita. Na ovaj način, prebacujući rizik promjene tečaja na korisnika, tuženik je kao kreditor postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega smatra navedenu odredbu ništetnom. Tužitelj u ovom postupku traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Uslijed ništetne odredbe ugovora kojim je kredit tužitelja vezao za valutnu klauzulu u CHF-u, a sama ništetnost je već prethodno utvrđena pravomoćnom presudom VSRH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., tužitelj je preplatio dio iznosa kredita, te u ovom postupku traži razliku između pojedinačno određenih iznosa anuiteta kredita koje je stvarno platio i iznosa koji je trebao platiti da ugovor nije bio s valutnom klauzulom.
1.3. Tužitelj tvrdi da se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za obračun i isplatu preplaćenog dijela, međutim, tuženik nije zahtjev prihvatio. Obzirom da je tužitelj nestručna osoba i da joj tuženik nije dostavio stvarno izvršeni otplatni plan, to tužitelj nema mogućnosti izračunati iznos preplaćene kamate, stoga si pridržava pravo urediti tužbeni zahtjev po dostavi obračuna, odnosno po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.4. Ugovora o kreditu. 2.1. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a s obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 09.06.2008., to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo. Ukoliko bi se postupak i zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi naknade štete, tuženik smatra da bi se tada trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala. Po tuženiku je protekao kako trogodišnji tako i petogodišnji rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa koje tužitelj zahtijeva. Nadalje, ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta tada bi se po tuženiku trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 226. Zakona o obveznim odnosima, a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
2.2. Tuženik nadalje ističe da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu. U okviru odgovora na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom.
3. Tužitelj u očitovanju na navode iz odgovora na tužbu ističe da su navodi tuženika neosnovani i paušalni, te kako se potrošači u pojedinačnim sporovima koje su ovlašteni pokrenuti radi ostvarivanja svojih individualnih interesa kao što je npr. naknada štete, mogu pozvati na odluku donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, jer odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene s iste pravne osnove koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, jer se povreda odnosi samo na one nepoštene ugovorne odredbe koje su bile korištene u razdoblju kad je utvrđeno da je povreda počinjena. Smatra da odluka o ovoj pravnoj stvari predstavlja formalno pravno pitanje o kojem sud treba zauzeti stav, a da je pravni stav tužitelja ispravan proizlazi iz niza sudskih odluka.
4. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 08.05.2023. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 5.163,93 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos.
5. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-262/22-5 od 8. rujna 2022.
6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u odštetni zahtjev tužitelja od 23.03.2021. (list 7), presliku Ugovora o kreditu broj: 21779 sklopljenog 09.06.2008. (list 8-13), potvrda (solemnizacija) javnog bilježnika (list 14-15), otplatni plan (list 16-17), podaci o poslovnom subjektu iz Sudskog registra (list 18-21), izračun banke (list 35), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B., dipl.oec. iz V., dana 17.04.2023. (list 51-55), presliku izvadka iz Sudskog registra (list 88-100), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i vještaka na zapisniku od 30.11.2023. (list 68-71).
7. Tužitelj u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu s tuženom bankom zaključio 09.06.2008. u svrhu kupnje automobila. Automobil je koristio za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt, radio je na željeznici. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Otplaćen je u cijelosti. Za kredit u ovoj banci odlučio se jer je tada bio povoljan kredit i zato ga je uzeo, nije mu nitko objašnjavao da će doći do velikih promjena, rekli su mu kolika je rata i to mu je odgovarao, te je pristao na takve uvijete kredita. Nije se mogao dogovarati ili pregovarati oko uvijeta kamata ili drugih uvijeta iz ugovora. Primjetio je da je vremenom rata kredita postajala sve veća, radi čega se interesirao u banci, ali mu je djelatnik banke rekao da je to zbog promjene tečaja i da se tu ne može ništa napraviti. Raspitao se i kod drugih banaka o uvijetima kredita, ali u ovoj banci u to vrijeme su mu bili najbolji uvijeti. Uvijete kredita razmatrao je 3-4 dana. Pročitao je ugovor, ali se nije savjetovao s nikim oko kredita. Odgovarala mu je rata kredita, uvidio je da ju može otplaćivati. Nije tada bio svjestan rizika sklapanja ugovora s takvim uvjetima, nije očekivao da će se tečaj tako mijenjati niti kamate, odnosno da će mu se rata kredita tako povećati. Ne sjeća se kakvi su bili uvijeti kredita obzirom na protek vremena, ali imao je povjerenja u banku i kako nije imao nekih ekonomskih znanja nije niti mogao sumnjati niti je imao razloga sumnjati da će se od trenutka podizanja kredita do otplate toliko izmijeniti i povećati rata kredita. Kada je potpisao ugovor o kreditu znao je da više nema izbora i da kredit mora otplatiti bez obzira na sve izmijene koje su se događale tijekom otplate. Ne sjeća se da li je dobivao obavijesti od banke o promjenama kamatne stope i rata kredita.
8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:
8.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 9. lipnja 2008. na iznos od 24.626,94 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog vozila.
8.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
9. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
9.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
11. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
12. Analizirajući spornu odredbu čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 24.626,94 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 4. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
13. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 7. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502.C Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
14. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužitelja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku T. B. dipl.oec. iz V..
14.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate kredita 11.06.2008. za 1 CHF = 4,496950 kn, utvrđen je u visini od 5.169,79 eura. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan isplate kredita 11.06.2008. za 1 CHF = 4,496950 kn, utvrđen je u visini od –5,83 eura. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 217795 utvrđen je u visini od 5.163,96 eura.
14.2. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik istaknuo da nema računskih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, već da prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen, no vještak je svojim iskazom na raspravi od 30.11.2023. otklonio sve primjedbe ističići da istaknute primjedbe su pravne prirode o kojima odlučuje sud.
15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka T. B. kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 5.163,96 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 08.05.2023.
15.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 5.163,96 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.
15.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
16. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 5. srpnja 2022. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.
17. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 199,08 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 06.09.2022. i 08.05.2023. svaki u iznosu od 199,08 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 02.02.2023. i 30.11.2023. svako u iznosu od 199,08 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 99,54 eura, što sveukupno sa pripadajućim PDV u iznosu od 273,73 eura čini ukupan iznos od 1.368,67 eura.
18.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 98,09 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.758,75 eura.
18.2. Tužitelju nije priznat trošak odštetnog zahtjeva u iznosu od 199,08 eura jer tužitelj nije ničim dokazao da ga je tuženiku odaslao, a osim toga ovaj trošak nije trošak u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojim je određeno da se kao trošak mogu odrediti samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a kako navedeni trošak nije nastao niti za potrebe vođenja ove parnice niti u vrijeme vođenja parnice, to je tužitelj odbijen s ovim dijelom zatraženog troška.
U Vinkovcima, 11. siječnja 2024.
Sudac
Snježana Kozina, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
- OD C. & p. d.o.o., V. – pun. tužitelja
- OD Ž. i P. d.o.o., Z. – pun. tuženika