REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1165/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Gregović i Matteo Manarin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 958/2025-2 od 14. srpnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1178/2022-37 od 4. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-958/2025-2 od 14. srpnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1178/2022- 37 od 4. listopada 2024. te je odbijen tužbeni zahtjev.
2. Tužitelj je podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog tri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25
- dalje: ZPP), zbog povrede temeljnog ljudskog prava. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-958/2025-2 od 14. srpnja 2025., uz naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije te troška sudske pristojbe.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postavljenim pitanjima predlagatelj problematizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 373. st. 1. toč. 2. u vezi sa čl. 8. ZPP te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, polazeći od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjska odluka utemeljena na odredbi čl. 373. toč. 1. i st. 2. ZPP a ne na odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.
5.1. Pogrešno je i tužiteljevo shvaćanje da odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva i to rješenje i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2668/12-2 od 1. ožujka 2017., u opravdanju postavljenih pitanja usporediva s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2668/12-2 od 1. ožujka 2017. sporna je bila primjena odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, a u vezi sa odredbom čl. 8. ZPP, dok predlagatelj postavljenim pitanjima problematizira primjenu čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP, slijedom čega postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti je odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva opravdala značaj važnosti postavljenih pitanja jer je drugostupanjska presuda utemeljena na odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, a ne kako to iz pitanja proizlazi na temelju odredbi čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelj poziva Rev-2668/2012-2 od 1. ožujka 2017., Revd-4378/2021-2 od 24. studenoga 2021. i Revd-3319/2023-2 od 30. listopada 2023. ne opravdavaju važnost postavljenih pitanja.
6. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
7.1. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno i povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
8. U odnosu na tužiteljeve navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valja istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Ovaj sud smatra da je postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Te presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
