REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4427/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja EK, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, Decumanus 18, protiv tuženika Grada Poreča-Parenzo, OIB 41303906494, Poreč, Obala maršala Tita 5, kojeg po zastupa punomoćnik Siniša Borštner odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Siniša Borštner i Andrej Stanič u Poreču, P. Budićina 1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-405/2022-5 od 10. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-806/2021- 38 od 11. veljače 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-405/2022-5 od 10. lipnja 2025. se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-405/2022-5 od 10. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-806/2021- 38 od 11. veljače 2022. (stavak I. izreke), dok je u stavku II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
2. Tužitelji podnose prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja kojeg smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja pozivaju se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1048/2023-2 od 3. siječnja 2024., Rev-1602/2017-2 od 14. listopada 2020. i Rev-2608/2019-2 od 11. listopada 2022. uz tvrdnju da je shvaćanje izraženo u pobijanim odlukama suprotno shvaćanju iznesenom u odlukama na koje se poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja.
2.1. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP uz tvrdnju da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. točke 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predlažu prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-405/2022-5 od 10. lipnja 2025.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelji protivno svojoj obvezi iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP nisu dokazali da prostorija označena kao ostava u kupoprodajnom ugovoru iz 1966. odnosno šupa iz kasnijih kupoprodajnih ugovora ili drvarnica, sada predstavlja sporni prostor u prizemlju (primjena pravila o teretu dokazivanja čl. 221.a ZPP), pa imajući u vidu da nitko ne može prenijeti više prava drugome pravnim poslom nego što ga sam ima (čl. 155. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 154/09, 143/12, 152/14, 81/15
– pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak – dalje: ZVDSP), zaključuju da tužitelj nema valjani pravni temelj tog posjedovanja (čl. 18. st. 1. ZVDSP) i ocjenjuju da nije moguće računati rokove neprekidnog posjedovanja kao da je riječ o zakonitom posjedu.
5.1. Stoga postavljena pitanja koja polaze od pogrešne pretpostavke koja u postupku nije utvrđena, da je posjed spornog prostora pošten, nisu važna za rješenje konkretnog spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je u nižestupanjskom postupku utvrđeno da tužitelji nisu dokazali zakonit posjed za sporni prostor u prizemlju.
6. Stoga odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima jer iste polaze od pretpostavke poštenog posjedovanja stjecatelja pa stoga odluke na koje se pozivaju predlagatelji ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima, niti su pozivanjem na navedene odluke tužitelji opravdali značaj važnosti postavljenih pitanja.
7. Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
8. Predlagatelji podnose prijedlog i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP uz tvrdnju da je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka istome povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. točke 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
9. Sadržaj tužiteljevih prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svode na prigovore o načinima na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno izjasniti o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelji nisu u cijelosti uspjeli u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su im ujedno i povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
12. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
