Psp-68/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. iz OD Ljubičić i Vrdoljak, protiv tuženika LRAI, [adresa], zastupan po pun. Mii Šarić, odvj. u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ana Marija Ljubičić Kuzmanić, odvj. u Splitu i punomoćnice tuženika Mie Šarić, odvj. u Splitu, objavljene istog dana;
r i j e š i o j e:
I. Tužba se odbacuje.
II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.375,00 eura.
O b r a z l o ž e n j e
1.U tužbi zaprimljenoj 14. svibnja 2021. tužitelj navodi kako je vlasnik i posjednik nekretnine smještene u Splitu, Obala Hrvatskog narodnog preporoda 8, sagrađene na čest zgr. 2619/1 i čest zem. 9906/1 KO [katastarska općina], sve položeno na prvom podu zgrade. Tužitelj da je u posjedu navedene nekretnine od 2001., te da na prvom katu postoji soba broj 107 na čijem sjevernom zidu postoji prozor s griljama koji se otvara prema vani. Krajem travnja 2021. da je utvrdio kako je tuženik vezao metalnu ogradu za grilje prozora, čime je onemogućio otvaranje prozora i grilja. Samo par dana prije 28. travnja 2021., tužitelj da je uredno koristio sobu i prozor. Predloženo je da sud donese odluku kojom će utvrditi kako je tuženik krajem travnja 2021. blokiranjem prozora i grilja prozora na sjevernoj strani zida sobe broj 107 na nekretnini tužitelja, zasmetao tužitelja u mirnom i zakonitom posjedu nekretnine, te mu naložiti da uspostavi ranije posjedovno stanje. Tužitelj je nakon očevida i vještačenja vještaka geodetske struke precizirao tužbeni zahtjev na način da je sukladno nalazu vještaka precizirao položaj nekretnina odnosno posjeda čiju zaštitu traži.
2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe kako su na prozoru sobe broj 107 od izgradnje zgrade bile postavljene metalne rešetke, budući se zid nalazi između nekretnina u vlasništvu stranaka, te škure nisu bile postavljene kako ne bi otvarajući se prešle liniju razgraničenja dviju nekretnina. Tužitelj da je prilikom zamjene prozora i postavljanja PVC otvora skinuo metalne rešetke te da je radi izbjegavanja sudskih sporova među strankama postignut sporazum po kojem tuženik neće tražiti povrat prijašnjeg stanja odnosno vraćanje metalnih rešetki na sporni prozor, dok istodobno tužitelj neće otvarati škure prema van. Koncem ožujka 2021-. radnici tužitelja da su počeli ometati mirni i kvalificirani posjed tuženika na način da su otvarali škure, izlazili kroz taj prozor i bacali opuške po nekretnini tuženika, te da je otuđen njegov građevinski materijal radi čega je tuženik upozorio tužitelja na kršenje dogovora, smetanje njegovog posjeda i uznemiravanje prava vlasništva. Međutim, 1. travnja 2021. tuženik da je zatekao posječenu stogodišnju lozu na terasi koja mu je služila kao nadstrešnica, te da je bojeći se i opasnosti od materijalne štete te štete uslijed potencijalnog požara zbog neugašenih opušaka, u cilju zaštite svog posjeda istog dana naslonio uklonjenu metalnu ogradu natrag na prozor kako bi onemogućio daljnje smetanje svog posjeda. Slijedom izloženog, tuženik tvrdi kako je kao posljednji mirni posjednik 1. travnja 2021. putem samopomoći zaštitio svoj posjed od smetanja tuženika te da je predmetna tužba podnesena izvan prekluzivnog roka od 30 dana propisanog odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a.
3.Rješnjem ovog suda od 7.10.2024. odbačena je tužba tužitelja. Odlučujući po njegovoj žalbi, Županijski sud u Sisku rješenjem broj Gž-252/2025-2 od 21.10.2025. ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom pismena punomoćnika tužitelja od 28. travnja 2021. s povratnicom, izvješća PU Splitsko dalmatinske 511-12-23-418/21 KB od 7. svibnja 2021., ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 18. travnja 2001., vještačenjem po vještaku geodetske struke Tomislavu Čipčiću, dipl. ing. geodezije te saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka NR, TR, ČR, JR, LRAIČ i ŠR.
5.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik krajem travnja 2021. blokiranjem prozora i grilja na sjevernoj strani zida sobe broj 107 na nekretnini tužitelja smještenoj u Splitu, Obala Hrvatskog narodnog preporoda 8, sagrađenoj na čest zgr. 2619/1 i čest zem. 9906/1 KO [katastarska općina] zasmetao tužitelja u mirnom i zakonitom posjedu iste nekretnine, te s tim u vezi pripada li tužitelju pravo na posjedovnu zaštitu koju tužbom traži.
6.Odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
7.Odredbom čl. 21.st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.
8.Prema odredbi st. 3. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
9.S obzirom da tužitelj tvrdi kako je tuženik krajem travnja 2021. počinio smetanje posjeda blokiranjem prozora i grilja sobe broj 107 položene na nekretninu u njegovom vlasništvu, dok tuženik tvrdi kako se poslužio samopomoći, te da je radnje navedene u tužbi kao čin smetanja posjeda poduzeo 1. travnja 2021., prvenstveno je trebalo raspraviti i utvrditi je li predmetna tužba podnesena u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a.
10.Tužitelj je uz tužbu kao dokaz priložio pismeno svog punomoćnika od 28. travnja 2021. koje tuženik nije preuzeo, te izvješće PU Splitsko dalmatinske Prve policijske postaje od 7. svibnja 2021. iz koje proizlazi da su 3. svibnja 2021. postupali po dojavi o blokiranom prozoru na hotelu Adriana u Splitu, Obala hrvatskog narodnog preporoda 8, i to sobe broj 107, utvrdivši da je nepoznata osoba prislonila metalnu ogradu te je zavezala za grilje prozora, što je onemogućilo otvaranje prozora.
11.U svom iskazu tužitelj navodi kako su ga koncem travnja 2021., prije blagdana L (7. svibnja) sobarica i gost hotela obavijestili da je prozor sobe zatvoren i da se škure ne mogu otvoriti. Nakon toga da je izišao iz zgrade te pristupio spornom prozoru s vanjske strane i utvrdio kako je na tom mjestu postavljena nekakva mrežasta struktura, ograda visine 1,5-2 m, kakva se postavlja na Rivi za vrijeme radova da ne prolaze pješaci. Policija da je po njegovom pozivu došla nakon dva dana.
12.Svjedoci koje je u dokazne svrhe predložio tužitelj NR, TR i ČR, njegovi zaposlenici, u svojim iskazima navode kako se škure sobe broj 107 nisu mogle otvarati od sredine svibnja 2021. (svjedokinja NR, sobarica), odnosno oko blagdana L (TR, voditelj poslovanja i ČR, poslovođa).
13.S druge strane tuženik navodi kako je početkom travnja, na Veliki četvrtak 2021. na terasi zatekao nepoznatu osobu i posječenu lozu te razbacan materijal, nakon čega je nazvao svoju pravnicu, koja mu je savjetovala da se posluži samopomoći i na prozor postavi nekakav materijal, pa je postavio rešetku koja je bila na prozoru prije cca 10ak godina.
14.Tuženik je u dokazne svrhe predložio saslušanje svjedoka JR, susjeda te svoje kćeri LRAIČ i njene prijateljice ŠR, sestre njegove punomoćnice. Svjedok JR u svom iskazu navodi da s prozora svoje kuće vidi terasu tuženika i cijelu sjevernu stranu hotela tužitelja, da mu je poznato kako su se na terasi tužitelja nalazile dvije loze od kojih je napravio hladovinu i da je na Veliki četvrtak 2021., koji je spadao te godine na 1. travnja (aprila) zbog čega je zapamtio datum, vidio i čuo da se nešto događa na terasi tuženika, koji mu je kasnije rekao da su radnici tužitelja posjekli loze. Nadalje, navodi da je iz njegove perspektive vidljivo kako ne na prozor sobe 107 položen različiti materijal, s time što ne zna je li to učinjeno 1. travnja ili možda 2-3 dana kasnije, no iznosi kako je to postavio tuženik da mu tužitelj ne bi dolazio na terasu, iako ga osobno nije vidio da to čini.
15.Kćerka tuženika LRAIČ u svom iskazu navodi da je 1. travnja 2021. s prijateljicom ŠR, na Veliki četvrtak došla kod roditelja razmijeniti kolače za Uskrs te da je vidjela čovjeka koji preskače prozore sobe 107 hotela i zatvara škure. O tome da je odmah obavijestila oca te da su na terasi zatekli nered i pokidanu lozu te razbacane matune. Nije joj poznato da bi se nešto događalo krajem travnja 2021. Nadalje navodi kako je njen otac par dana kasnije po savjetu svoje odvjetnice ispred prozora postavio stvari prikazane na fotografijama s očevida.
16.Svjedokinja ŠR u svom iskazu navodi da je 1. travnja 2021. došla kod obitelji tuženika radi razmjene kolača te da je tuženik bio vidno ljut zbog toga što su mu radnici tužitelja posjekli lozu i bacali opuške po terasi, te je ispod prozora postavio nekakav štednjak i zakucao prozor s nekim daskama te postavio neku željeznu ogradu. Ova svjedokinja nema saznanja o tome da bi se nešto događalo krajem travnja 2021. Također izjavljuje da kćerka tuženika nije bila prisutna kada je njen otac na sporni prozor s vanjske strane postavio stvari vidljive na fotografijama s očevida.
17.Dužnost je tužitelja u postupku da navede činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve – glavne i sporedne, građansko – pravne i procesne pravne. Tužitelj treba navesti pravno relevantne činjenice koje u svojoj cjelini čine jedan historijat događaja kojim pruža osnovu za isticanje određenog zahtjeva. Takve činjenice treba da pokažu kako postoji podudarnost između faktičnog stanja i onoga kojeg zakon predviđa kao i osnovu za pružanje pravne zaštite koju tužitelj traži.
18.Činjenice koje se navode u tužbi moraju biti dovoljno precizirano opisane da omogućuju konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa (sistem supstanciranja stvarne osnove spora). Tužitelj ranije nije morao, ali sada mora, već u tužbi iscrpno navesti sve elemente relevantnog činjeničnog stanja. Nadalje, dužan je navesti za koje se činjenice nude određena dokazan sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može dokazati.
19. Ne predlaganje dokaza za utvrđenje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev prema stajalištu sudske prakse nije razlog za odbacivanje, već za odbijanje tužbenog zahtjeva (VSRH Gž-2035/78).
20. Prema odredbi čl. 221. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
21.Novelirani ZPP dakle inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza napušta i zamjenjuje pravilo da se dokazi izvode isključivo inicijativnom stranka. Također, radi koncentracije postupka promijenjena je uloga i koncepcija nekoliko procesnih instituta.
22. U vezi prednjeg, već se izjasnila i Sudska praksa, pa tako VSRH u svojoj odluci Rev-X-14/10-2 od 24. studenog 2010.g. decidirano navodi da ne postoji obveza suda na upozorenje stranka i na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika.
23.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena izvan subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja u smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZPP-a, odnosno da je tužitelj prekludiran sa svojim zahtjevom. Ovo proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i isprava koje su u dokazne svrhe priložene. Naime, tužitelj je priložio pismeno svog odvjetnika od 28. travnja 2021. u kojem se navodi kako je opisano smetanje posjeda počinjeno "prije nekoliko dana" ne navodeći točno kada. Tom pismenu prileži poštanska povratnica (str. 5 spisa) na kojoj nije razvidno za koje pismeno se odnosi i kada je upućena, već je samo vidljivo kako adresat nije preuzeo pošiljku i datum 10. svibnja, bez godine. Dakle, iz priležeće dostavnice i pismena pun. tužitelja ne može se utvrditi kada je predmetno smetanje posjeda počinjeno.
24.Nadalje, tužitelj u svom iskazu navodi kako je smetanje posjeda počinjeno koncem travnja, što je u suprotnosti s pismenom njegovog punomoćnika od 28. travnja, gdje se navodi da je isto počinjeno nekoliko dana prije 28. travnja 2021. Jednako tako niti izvješće PU Splitsko dalmatinske od 7. svibnja 2021. iz kojeg proizlazi da su djelatnici policije na predmetnu nekretninu pristupili 3. svibnja 2021. i opisali zatečeno stanje, ne sadrži podatke o tome kada su nepoznate osobe na prozor sobe 107 prislonile metalnu ogradu i zavezali je za grilje prozora, jer su policijski službenici samo opisali zatečeno stanje bez utvrđivanja kada je došlo do intervencije i od koga. Tužitelj u svom iskazu navodi da je za smetanje posjeda saznao koncem travnja i da je policiju pozvao nakon dva dana, a tek potom se obratio odvjetniku, dok iz pismena njegovog odvjetnika proizlazi da mu se tužitelj obratio ranije, prije uredovanja policije. Kako iz pismena punomoćnika tužitelja od 28.4.2021. proizlazi da je smetanja posjeda počinjeno par dana ranije, a iz izvješća policije da je uredovala 3.5.2005., to je iskaz tužitelja u dijelu gdje tvrdi da je policiju zvao prije punomoćnika nevjerodostojan i u koliziji s dokazima koje je tužitelj priložio uz tužbu.
25.Svjedoci koje je predložio tužitelj njegovi su djelatnici, te događaje opisane u tužbi vezuju za sredinu svibnja 2021. odnosno razdoblje oko blagdana L (7. svibnja), dakle nakon intervencije policije i nakon dopisa njegovog punomoćnika. Radi se o sobarici koja ga je obavijestila o počinjenom smetanju posjeda, kako sam tužitelj navodi, koja taj čin vezuje uz sredinu svibnja 2021., dakle, cijelih 17 dana razlike u odnosu na dopis punomoćnika tužitelja. Njene kolege, također zaposlenici tuženika, sporni događaj vezuju uz blagdan Svetog Duje 7.5., pa je evidentno kako se iskazi tužitelja i svjedoka koje je sam predložio, kao i radnji koje je poduzimao njegov punomoćnik, kronološki ne podudaraju.
26.S druge strane tuženik i svjedoci koje je predložio tvrde da je do smetanja posjeda odnosno samopomoći kako je tuženik naziva, došlo 1. travnja na blagdan Velikog četvrtka ( koji je te godine doista spadao 1. travnja). U iskazima svjedokinja LRAIČ, kćeri tuženika i ŠR, sestre njegove punomoćnice, postoje razlike vezane uz činjenicu jesu li 1. travnja 2021. došle zajedno ili odvojeno na predmetnu nekretninu, te u činjenici da kćerka tuženika navodi kako je tog dana zatekla posječenu lozu i radnike tužitelja gdje šeću na terasi koju koristi tuženik, dok je svjedokinja ŠR nazočila radnjama koje je poduzeo tuženik, zakucavanju prozora, postavljanju željezne ograde i štednjaka ispod prozora. Jedini svjedok koji nije u poslovnim ili rodbinskim odnosno prijateljskim odnosima sa strankama u postupku je JR, koji s prozora svoje kuće vidi terasu tuženika i cijelu sjevernu stranu hotela tužitelja, a koji navodi kako je na Veliki četvrtak 1. travnja 2021. čuo da se nešto događa na terasi tuženika. Po mišljenju ovog svjedoka materijal nabacan na prozor tužitelja mogao je biti postavljen 1. travnja 2021. ili možda 2-3 dana kasnije od strane tuženika, kako mu tužitelj ne bi dolazio na terasu.
27.U situaciji kada je tuženik prigovorio izvandobnosti tužbe, teret dokaza da je tužba podnesena u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a bio je na tužitelju. Iskazi svjedoka koje je tužitelj predložio u suprotnosti su s njegovim iskazom i pismenom njegovog punomoćnika od 28. travnja 2021., za kojeg nije dostavljen dokaz da je upućeno tuženiku, budući tužitelj tvrdi da je smetanje počinjeno krajem travnja, njegov punomoćnik da je počinjeno par dana prije 28. travnja, a svjedoci da je počinjeno oko blagdana N i sredinom svibnja 2021. S obzirom da je nesporno kako je tuženik na prozor sobe 107 s vanjske strane poslagao materijal vidljiv na fotografijama snimljenim prilikom očevida, sud relevantnim drži iskaz svjedoka JR, susjeda stranaka, koji događanja na terasi tuženika vezuje za Veliki četvrtak 2021., koji je doista te godine bio 1. travnja, i svjedok ga je zapamtio kako zbog blagdana tako i činjenice da se taj dan tradicionalno vezuje za dan šala, a terasa tuženika očigledno je u vidnom polju ovog svjedoka, koji uz to poznaje i položaj nekretnina obiju stranaka, s obzirom da živi u neposrednoj blizini od djetinjstva. Tužitelj ničim nije doveo u pitanje istinitost i objektivnost iskazivanja ovog svjedoka.
28.Što se tiče svjedokinja ŠR i kćerke tuženika, uvjerljiv je onaj dio njihovog iskaza gdje navode da su kao obiteljski prijatelji razmjenjivali kolače za blagdan Uskrsa, te da su se tada događale na terasi tuženika stvari opisane u tužbi kao smetanje posjeda, što potvrđuje navode tuženika da do smetanja posjeda nije došlo u vrijeme kako se to navodi u tužbi. Kako za svoje tvrdnje da je smetanje posjeda počinjeno koncem travnja 2021. tužitelj nije dostavio relevantne dokaze, odnosno kako dokazi na koje se poziva nisu uvjerljivi i logični, to kao jedini nepristrani dokaz u postupku sud cijeni iskaz svjedoka JR, iz čijeg iskaza proizlazi da su se na terasi tuženika na Veliki četvrtak 2021. oko prozora sobe 107 događale stvari navedene u tužbi. Stoga, sud temeljem iskaza svjedoka JR, kada se isti dovedu u svezu s iskazom svjedokinje NRAI i svjedokinje ŠR , drži da je smetanje posjeda na način kako ga tužitelj opisuje u tužbi počinjeno 1. 4. 2021. Sukladno upiti županijskog suda iz ukidne odluke, trebalo je utvrditi kada je tužitelj saznao za čin smetanja, što je odlučno da bi se moglo ocijeniti je li tužba podnesena u okviru rokova propisanih odredbom čl.21 st.3. ZVDSP-a. Ovdje je za napomenuti kako je sud izveo dokaze koje su stranke predložile, štoviše dva puta je saslušavao parnične stranke, upravo imajući na umu insuficijenciju dokaza usmjerenih na činjenice bitne za datum počinjenja smetanja posjeda, kao i datum saznanja tužitelja za isto. Naime, kako je to naprijed navedeno, tužitelj je na sporne okolnosti predložio izvođenje dokaza saslušanjem troje svojih djelatnika, dopis odvjetnika i policijsko izviješće, kao i vlastiti iskaz. U dopisu odvjetnika, bez dokaza o tome kada je upućen tuženiku, kao datum saznanja spominje se "nekoliko dana prije 28.4.2021." Djelatnici MUP-a o predmetnom događaju obavješteni su 3.5.2021., tužitelj u svom iskazu navodi da ga je sobarica koncem travnja 2021. obavijestila o radnjama tuženika, no u svom iskazu svjedokinja NR, sobarica tužitelja navodi kako je u predmetnu sobu dolazila svaki dan i po potrebi otvarala škure te ih redovito čistila i otvarala, što joj je posao. Soba broj 107 jeste soba koja se izdaje gostima, pa je logično zaključiti, posebno u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza, a imajući u vidu razlike u iskazivanju tužitelja i svjedoka je je predložio, da je sobarica doista obavijestila svog poslodavca o tome što se događa. U sobu je ulazila svaki dan, te imajući u vidu prednje utvrđenje suda da je smetanje posjeda počinjeno 1.4.2021., kao i činjenicu da je sobarica svakodnevno čistila sobu i o stvarima koje su se događale obavijestila tužitelja i radne kolege TR i ČR, to nije mogla učiniti nakon dvadeset i osam dana, niti oko blagdana T kako navode svjedoci, već onda kada je smetanje posjeda i počinjeno, s obzirom da navodi kako je čišćenje obavljala dnevno i redovito, ali i da je otvarala škure. Čišćenja sobe bez otvaranja škura ne može biti, posebno kada se radi o hotelskoj sobi u zgradi stare gradnje kao što je predmetna, gdje otvaranje prozora i škura znači provjetravanje prostorije, bez čega je nemoguće održati potreban nivo higijene sobe. Dakle, sud smatra kako je tužitelj obavješten o smetanju posjeda na način kako je opisano u tužbi istom kada je počinjeno 1.4.2021. od strane svog zaposlenika. Ovdje treba napomenuti da su između stranka u postupku prethodno postojali prijepori glede upravo prozora sobe broj 107 hotela tužitelja, odnosno mogućnosti otvaranja tog prozora, s čime su očigledno upoznati i djelatnici tužitelja, pa je neživotno i nelogično da o događajima koji su se zbivali na predmetnoj terasi nisu odmah i pravodobno obavijestili svog poslodavca. Što se iskaza stranka tiče, sud ih je saslušavao dva puta upravo iz razloga što iz njihovog iskaza nije mogao na nesumnjiv način utvrditi kada je smetanja posjeda počinjeno i kada je tužitelj saznao za tu činjenicu. No, iskaz stranaka u postupku doista predstavlja najmanje vjerodostojno dokazno sredstvo (ukoliko nije potkrijepljeno ostali dokazima izvedenim u postupku) radi čega sud iskazima stranaka u predmetnom postupku ne pridaje osobitog značaja. Ovo stoga što se iskaz tužitelja kako je uvodno rečeno razlikuje od iskaza svjedoka čije je saslušanje predložio u pogledu datuma počinjenja smetanja posjeda i saznanja o istom, dok s druge strane iskaz tuženika da je smetanje posjeda počinjeno 1.4.2021. potvrđuje jedan svjedok za kojega u postupku nije utvrđeno da bi pogodovao nekoj od stranaka, te dvije svjedokinje čiji iskazi se u pogledu datuma počinjenja smetanja posjeda podudaraju, no jedna je kćer tuženika, a druga sestra punomoćnika tuženika. Opetovano je za napomenuti kako je sud izveo dokaze koje su stranke predložile, da su svjedoci i stranke saslušavani u sudnici u prisutnosti punomoćnika stranaka koji su iskoristili pravo dodatnog postavljanja pitanja kako strankama, tako i svjedocima, te stoga nema potrebe za ponovnim pozivanjem svjedoka, jer su njihovi iskazi jasni, a što se stranaka tiče one su u postupku dva puta saslušavane. Stoga je sud svoju odluku mogao donijeti isključivo cijeneći dokaznu građu kojom raspolaže.
29.Ukoliko drugostupanjski sud ne dijeli mišljenje ovog suda, za navesti je da iz rezultata raspravljanja proizlazi kako je doista počinjeno smetanje posjeda nekretnine tužitelja na način da je tuženik blokirao prozor i grilje hotelske sobe broj 7 time što je s vanjske strane postavio metalnu ogradu i drugi materijal vidljiv prilikom očevida i prikazan na fotografijama sa strane 50 spisa, koje je sačinio vještak geodetske struke Tomislav Čipčić dipl. ing. zajedno sa skicom na kojoj je prikazao smještaj i oznake predmetnih nekretnina, čijem nalazu stranke nisu prigovorile. Dakle, nesporno je da se prozor hotelske sobe broj 7 nalazi na čest. zem. [katastarska čestica], te da je čin smetanja posjeda postavljanjem željezne ograde i drugog materijala izvršen od strane tuženika, kako se taj prozor ne bi otvarao prema terasi koju koristi na način da djelatnici tuženika pored otvaranja prostora, izlaze i na terasu radi pušenja i dr. s time da za potonje nema dokaza, kao što nema dokaza niti za postojanje dogovora stranaka u pogledu neotvaranja škura prema terasi tuženika. Tuženik ne spori kako je navedene radnje poduzeo kako bi onemogućio otvaranje prozora, odnosno škura sobe broj 107 prema njegovoj terasi, a nije sporno kako se te škura otvaraju prema vani, te da nakon radnji poduzetih od strane tuženika, tužitelj ne može otvoriti škure navedene sobe.
30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: jednokratna naknada u visini od 25 bodova koja obuhvaća sastav podneska od 5.2.2022., zastupanje na ročištima od 16.2.2022., 12.4.2022. i 24.6.2022., te za daljnje radnje i to: zastupanje na ročištu od 5.10.2022., 12.12.2022., 2.3.2023., 13.9.2023., 2.2.2024., 22.4.2024., 18.6.2024., 9.9.2024. i 7.10.2024. po 50 bodova, te nadalje za zastupanje u ponovljeno postupku jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, što ukupno iznosi 250 bodova, odnosno 1.900,00 eura, uvećano za 475,00 PDV-a, tako da ukupni trošak tuženika iznosi 2.375,00 eura.
U Splitu, 1. travnja 2026.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa istog.
DNA:
-pun stranaka
-u spis
