REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2419/2024-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz [adresa], OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay i partneri, Zagreb, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja RG, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika CG, odvjetničke vježbenice, 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008. kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008. kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju IG iznos od 3.408,67 eura sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos 28,77 eura od 31.01.2015. do isplate,
- na iznos 44,68 eura od 28.02.2015. do isplate,
- na iznos 46,49 eura od 31.03.2015. do isplate,
- na iznos 100,38 eura od 31.05.2015. do isplate,
- na iznos 2.889,35 eura od 31.07.2015. do isplate,
- na iznos 299,00 eura od 31.08.2015. do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se, kao nedopuštena, tužba u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535., da tužitelju IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., isplati s osnove preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi novčani iznos od 185,96 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od: - 4,63 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate, - 4,63 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate, - 3,72 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate, - 3,72 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate, - 3,72 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 28.02.2014. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 31.03.2014. godine pa do isplate, - 1,07 eura od 30.04.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 31.05.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 30.06.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 31.07.2014. godine pa do isplate, 1,00 eura od 31.08.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 30.09.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 31.10.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 30.11.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 31.12.2014. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 31.01.2015. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 28.02.2015. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 31.03.2015. godine pa do isplate, - 1,00 eura od 30.04.2015. godine pa do isplate.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju IG troškove postupka u iznosu od 3.370,32 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom zaključio 10. travnja 2008. ugovor o kreditu broj: 198-50-4817236, prema kojem je tuženik kao kreditor, njemu kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 14.368,21 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Navodi kako je predmetnim ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca na način da se dio glavnice u iznosu od 10.709,76 CHF otplaćuje kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 180,91 CHF, te da preostali dio glavnice u iznosu od 3.658,45 CHF dospijeva na naplatu jednokratno i zajedno sa zadnjim anuitetom. Predmetnim ugovorom ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva „po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“, a koja se sa početnih 6,75 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na njegovu štetu. Navodi kako mu tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu te da je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac njega u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Smatra kako su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu. Poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. te Vrhovnog suda RH broj: Revt- 249/14-02 od 09.04.2015. i Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. i 31.12.2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. i 31.12.2008. Stoga smatra ništetnima odredbu Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika, kao i odredbu o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak, a postavlja i kondikcijski zahtjev za povrat preplate po obje ništetne odredbe i to u odnosu na ništetnu odredbu o promjenljivosti kamate iznos od 185,96 eura (ranije 1.401,11 kn), a u odnosu na ništetnu odredbu o vezanosti uz valutu švicarski franak iznos od 3.408,67 eura (ranije 25.682,65 kn), sve sa zateznom kamatom od plaćenog mjesečnog iznosa do isplate, kao i uz naknadu troškova postupka tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Smatra da je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje te da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF. Ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.
3. Presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-348/2021-28 od 8. srpnja 2022., utvrđen je ništetnim čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008. u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (točka I. izreke), utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove preplate temeljem ništetne valute CHF novčani iznos od 25.682,65 kn sa zatraženom zateznom kamatom i odbijen je dio tužbenog zahtjeva s osnove preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.401,11 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sa zatraženom zateznom kamatom (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 12.942,43 kn sa zateznom kamatom (točka IV. izreke).
4. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1259/2022-3 od 7. ožujka 2024. ukinuti su presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, broj: P-348/2021-28 od 8. srpnja 2022. u toč. I., II., IV. izreke presude te u dijelu toč. III. izreke presude kojom je naloženo tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb s osnove preplate temeljem ništetne valute CHF isplatiti tužitelju IG novčani iznos od 3.408,67 EUR/25.682,65 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene u toj točki izreke od dospjelosti do isplate; preinačena je odluka prvostupanjskog suda o prigovoru mjesne nenadležnosti na način da je prihvaćen prigovor i Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu oglašen je mjesno nenadležnim za postupanje, a predmet je ustupljen ovome sudu na daljnje postupanje, dok je nepobijani dio toč. III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, broj: P-348/2021-28 od 8. srpnja 2022. u dijelu kojim je tužitelj IG odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva da mu tuženica s osnove preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 185,96 EUR/1.401,11 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene u toj točki izreke od dospjelosti do isplate, ostao neizmijenjen.
5. Nakon drugostupanjske odluke tužitelj je podneskom od 13. prosinca 2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da, uz točke I. i II. zahtjeva, kojima zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom banke i odredbe o vezanosti uz valutu švicarski franak, uređuje točku III. zahtjeva na način da tražene iznose preračunava u eure i traži isplatu po osnovi preplate zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi iznos od 185,96 EUR (ranije 1.401,11 kn) i isplatu po osnovi preplate zbog vezanosti uz valutu švicarski franak u visini 3.408,67 EUR (ranije 25.682,65 kn), sve sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose od njihova plaćanja do isplate, kao i uz naknadu troškova postupka.
6. S obzirom da je, kako je prethodno obrazloženo, rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1259/2022-3 od 7. ožujka 2024., nepobijani dio toč. III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, broj: P-348/2021- 28 od 8. srpnja 2022. u dijelu kojim je tužitelj IG odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva da mu tuženica s osnove preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 185,96 EUR/1.401,11 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene u toj točki izreke od dospjelosti do isplate, ostao neizmijenjen; to je tužba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena točkom I. izreke rješenja koje je sastavni dio ove presude. Naime, u tom dijelu radi se o pravomoćno presuđenoj stvari, na što sud pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka u skladu s odredbom čl. 333. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 82/22. 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano da ako sud utvrdi da se radi o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
7. S obzirom na navedeno, u ovoj fazi postupka ostalo je za odlučiti o tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008. u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, ništetnosti Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te o zahtjevu za isplatom s osnove preplate temeljem ništetne valute CHF u visini od 3.408,67 EUR (ranije 25.682,65 kn) sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose od dospjelosti do isplate, a ostalo je za odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadom troškova postupka.
8. U ovome predmetu sporno je među strankama da li su odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008., u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s Odlukom Kreditora i u dijelu kojim je otplata istog vezana uz valutu CHF, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po primio po osnovi odredbe o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.
9. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu, knjigovodstvenu karticu i otplatni plan (list 7-29 spisa), suglasnost, zadužnicu i zahtjev za kredit (list 36-41 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (list 104-112 spisa), dopunsko financijsko vještačenje (list 120-133 spisa), vještakinja je usmeno obrazložila nalaz i mišljenje (list 167 spisa) i saslušan je tužitelj (list 268-269 spisa).
9. Osim navedenih dokaza niti jedna od stranaka nije imala drugih dokaznih prijedloga, s obzirom su na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava obje stranke izjavile kako nemaju drugih dokaznih prijedloga, a svi dokazi koje su predložili su izvedeni te su predložili zaključiti glavnu raspravu.
10. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, dok je tužba djelomično nedopuštena.
11. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 198-50-4817236 od 10. travnja 2008., u kojemu je u odredbi čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa 6,75% promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, dok je u odredbama čl. 1. i 7. Ugovora ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 14.368,21 te način otplate u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospjeća.
12. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
13. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 10. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
14. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
15. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
16. Iz iskaza tužitelja, koji je prihvaćen u cijelosti, s obzirom da je životno uvjerljiv i logičan te u skladu s ostalim dokazima koji su izvedeni u ovome postupku, proizlazi kako je tužitelj sklopio predmetni Ugovor o kreditu s obzirom da su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila. Nadalje, iz njegovog prihvaćenog iskaza proizlazi činjenica da su ga u auto kući čekali gotovi obrasci ugovora te da ga nitko nije upozorio na nikakve posljedice koje bi iz takvog ugovora mogle proizaći. Nije znao niti je mogao očekivati toliki porast iznosa anuiteta. Kredit je podigao u privatne svrhe, a osobno ga je isplatio u cijelosti 2015.
17. Na temelju tako prihvaćenog iskaza tužitelja, sud je utvrdio kako se radilo o formuliranom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja niti je imao mogućnost pregovaranja o odredbama na čiju ništetnost upućuje tužbom podnesenom u ovome postupku. Utvrđeno je i da nije upozoren na rizike koji proizlaze iz sklapanja takvog ugovora, odnosno, nije upozoren na mogućnost rasta tečaja švicarskog franka, a time i njegove rate kredita, a ponuđen mu je samo takav tip ugovora te mu nije ponuđen ugovor vezan uz valutu euro u odnosu na koju postoji zaštitna klauzula, a nije mu niti objašnjena razlika između različitih tipova ugovora.
18. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 198-50- 4817236 od 10. travnja 2008., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe čl. 1., 2. i 7. predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu u čl. 2. u dijelu koji glasi „koja je promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora“, kao i u čl. 1. i 7. u dijelu u kojim je ugovorena protuvrijednosti valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, ništetne.
19. Kako je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.
20. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Dajani Vuković. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku, budući da su izrađeni stručno i jasno, a stranke mu nisu prigovarale u dijelu izračuna, već je tuženik iznio primjedbu na postavljen zadatak vještaku, kojega određuje sud.
20.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je 10. travnja 2008. tužitelj kao Korisnik kredita s tuženikom kao Kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 198-50- 4817236, na iznos u visini od 14.368,21 CHF, isplativo u kunama, prema srednjem tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom se povrat vrši u 84 anuiteta, i to na način da se dio glavnice u iznosu od 10.709,76 CHF otplaćuje kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, kunske protuvrijednosti 180,91 CHF, a preostali dio glavnice u visini od 3.658,45 CHF dospijeva na naplatu jednokratno, i to zajedno sa zadnjim anuitetom. Vještakinja je mišljenja kako razlika između onoga što je tužitelj plaćao i što bi bio dužan plaćati da predmetni Ugovor nije sadržavao odredbu o vezanosti uz valutu švicarski franak i odredbu o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama banke, iznosi 27.083,76 kn; dok je u dopunskom nalazu i mišljenju vještakinja navela da se od toga iznosa iznos od 1.401,11 kn (sada 185,96 eura) odnosi na razliku nastalu promjenom kamatne stope, a ostatak u visini 25.682,65 kuna (sada 3.408,67 eura) na razliku nastalu promjenom tečaja švicarskog franka.
20.2. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta bez vezanja za kretanje valute CHF.
20.3. U usmenom obrazloženju na glavnoj raspravi vještakinja je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja.
21. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da razlika između onoga što je tužitelj platio i što bi platio da je kredit ugovoren u kunama, bez vezivanja za valutu CHF iznosi 25.682,65 kuna (sada 3.408,67 eura).
22. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja za povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak nije zastarjelo.
23. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio ništetnima odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4817236 od dana 10. travnja 2008. kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te je tuženiku naložio isplatiti tužitelju iznos od 3.408,67 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu, koje je tuženik sastavio, protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.
24. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali posebni troškovi (uspio u cijelosti s osnovom, s visinom 95%).
25. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 4.11.2021., 1.6.2022., 12.12.2024., 25.6.2025. i 4.3.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 4.9.2021., 22.4.2022., 27.5.2022. i 13.12.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak podnesaka od 17.11.2021. i 13.4.2022. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), kao i trošak pristupa na dva ročišta za objavu u visini 50 bodova za svako (Tbr. 9/5 Tarife), što ukupno čini 1150 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 50. Tarife) i pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. tarife) iznosi 2.875,00 eura, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 82,95 eura i na presudu u iznosu od 80,56 eura, kao i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eura tako da sveukupno trošak tužitelja koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 3.370,32 eura, kako je i dosuđeno točkom II. izreke rješenja koje je sastavni dio ove presude, a na koji iznos u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
25.1. Naprotiv, tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 21.9.2021., 6.10.20221. i 20.10.2021., kojima ponavlja već iznesene navode, ni trošak sastava podneska od 20.5.2022. kojim se očituje na očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje, jer su isti nepotrebni u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
