Poslovni broj: Usž-2044/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PB iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška cesta 91, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1903/2023-18 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1903/2023-18 od 14. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23- 01/173, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 6. travnja 2023.(točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. Izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/173, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 6. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/4555, URBROJ: 338-21-02-02-23-6 od 12. siječnja 2023.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, ozljeda nastala 16. studenoga 2022., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 /unutrašnji poremećaj koljena, nespecificirani, ne priznaje se ozljedom na radu, te se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu osnovom iste dijagnoze 2. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Prigovara da je odluka suda donesena na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji nije imao potrebnu specijalnost medicine rada. Stoga smatra da je odluka donesena na temelju vještačenja koje nije podobno da se prema njemu donese zakonita odluka o tužbenom zahtjevu. Predlaže da se poništi osporavana presuda i naloži sudu da provede vještačenje po vještaku medicine rada, sve uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane. Ističe kako okolnost što tužitelj nije zadovoljan mišljenjem sudskog vještaka nije osnovan razlog za pobijanje sudske odluke zasnovane na tom dokazu. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je prvostupanjski Sud odbio tužbeni zahtjev.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je osporavano rješenje utemeljeno na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 09. ožujka 2023., prema kojem se zatražena dijagnoza M23.9 – unutrašnji poremećaj koljena nespecificiran, ne može uzročno-posljedično povezati sa predmetnim događajem od dana 16. studenog 2022., kao ozljeda na radu.

7.1. Naime, učinjenom slikovnom obradom lijevog koljena, kod tužitelja su verificirane degenerativne osteoartrotske promjene i degenerativne rupture oba meniska, odnosno kronična bolest koljena (osteoartritis) i oštećenje kronično (degenerativno) izmijenjenih struktura, što se sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon), ne smatra ozljedom na radu.

8. Na prijedlog tužitelja, tijekom spora je provedeno vještačenje po sudskom vještaku kirurgije, ortopedije i traumatologije, koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje te je dodatno saslušan na raspravi pred prvostupanjskim sudom.

9. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud zasnovao osporavanu presudu na nalazu i mišljenju sudskog vještaka pribavljenom tijekom spora jer je isti nalaz i mišljenje utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji spisa, te je valjano obrazložen i ujedno suglasan nalazu i mišljenju tijela vještačenja iz upravnog postupka.

10. Sudski vještak je u svom iskazu na raspravi u cijelosti odgovorio na istaknute prigovore i u odnosu na konkretnu dijagnozu pod šifrom prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 zaključio da postoji zapreka priznanju ozljede na radu u smislu odrede članka 67. točka 5. Zakona, zbog postojanja kroničnih degenerativnih bolesti koljena kod tužitelja i nepostojanja uzročno posljedične veze između dijagnoze M23.9 i opisanog načina nastanka ozljede.

11. Polazeći od takvih utvrđenja, koja prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje potpunim i uvjerljivim, a koja tužitelj tijekom spora nije doveo u pitanje na način da je dokazao suprotno, nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se ozljeda pod šifrom prema MKB-10 klasifikaciji M23.9, tužitelju prizna ozljedom na radu.

12. U odnosu na žalbene prigovore, koji se u bitnom odnose na izbor sudskog vještaka koji je proveo vještačenje, ovaj Sud nalazi da tijekom prvostupanjskog upravnog spora tužitelj nije prigovarao na izbor sudskog vještaka niti je po saslušanju sudskog vještaka na raspravi pred prvostupanjskim sudom predlagao izvođenje drugih dokaza.

13. Po ocjeni ovog Suda, s obzirom na predmet vještačenja u ovom sporu, u kojem se radi o ozljedi koljena, u smislu članka 75. stavak 4. ZUS-a, sudski vještak ortopedije i kirurgije koji je od strane prvostupanjskog suda određen iz reda sudskih vještaka, odgovarajuće je specijalnosti.

14. Stoga se ne može ocijeniti osnovanim žalbeni prigovor da provedeno vještačenje nije podobno da se na njemu zasnuje odluka, odnosno da je trebalo provesti vještačenje po vještaku medicine rada.

15. S obzirom na navedeno, nisu se mogli ocijeniti osnovanim žalbeni prigovori, već ovaj Sud nalazi da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

16. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, osnovano je rješenjem odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

17. Tužitelj nije uspio niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti (točka II. izreke presude).

18. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska