Poslovni broj: Usž-330/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GS iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ANDRITZ TEP d.o.o., Ulica 108. brigade ZNG 84, Slavonski Brod, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-761/2023-10 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-761/2023-10 od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22- 01/860, URBROJ: 338-01-06-05-23-05 od 5. travnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. Izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/860, URBROJ: 338-01-06-05-23-05 od 5. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-03/22-02/11, URBROJ: 338-12- 02-22-29, od 2. studenoga 2022., kojim je odlučeno da se tužitelju ozljeda nastala 11. siječnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S 80.7 ne priznaje ozljedom na radu.

2. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi kako je tijekom spora ponudio dokaze na okolnost da osporavane odluke nisu zakonite, a koje prvostupanjski sud nije na odgovarajući način cijenio. Ukazuje da je propušteno utvrditi pritisak poslodavca na izvršavanje rada i neosiguravanja sve potrebne opreme radnicima za izvršavanje radnih operacija kakva je bila i prilikom ozljede tužitelja. Smatra kako je prvostupanjski sud ekskulpirao poslodavca što nije osigurano potrebne uvjete radnicima, radi čega su oni radili na improviziranim podestima. Smatra da je trebalo provesti dokaz vještačenjem podesta radi ocjene kvalitete i prikladnosti podesta te saslušati predložene svjedoke, radi čega prigovara da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Smatra da nije riječ o nesavjesnom i neodgovornom postupanju tužitelja. Predlaže poništiti osporavanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno istu poništiti i vratit predmet na ponovni postupak, uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane. Ističe kako ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.

4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je prvostupanjski Sud odbio tužbeni zahtjev.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je zahtjev za priznanje prava po osnovi ozljede na radu tužitelja, prema događaju od 11. siječnja 2022., odbijen jer je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon), jer je do ozljede tužitelja došlo uslijed skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja radnika na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti.

9. Naime, nije sporno da je tužitelj u konkretnom slučaju ozljede pristupio izvođenju radne operacije (zavarivanje) sa improviziranog podesta, kojeg je sam postavio, pri čemu je bio svjestan da takvo izvođenje radne operacije nije sigurno.

10. Nadalje, iz pribavljenih izjava tužiteljevih neposrednih rukovoditelja, koje tužitelj nije doveo u pitanje, proizlazi da je tužitelj radio po nalogu nadređenog , od kojeg nije izričito tražio izradu odgovarajućeg podesta (ili skele), već je samoinicijativno postavio i koristio predmetni podest.

11. Polazeći od takvih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj prouzročio svoju ozljedu, jer takvo ponašanje predstavlja stupanj nepažnje zbog kojeg mu se u smislu citiranog članka 67. točka 1. Zakona, može uskratiti prava iz zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

12. U odnosu na žalbene prigovore kojima tužitelj dovodi u pitanje činjenično stanje utvrđeno tijekom spora, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud utvrdio bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari te je u obrazloženju pobijane presude naveo osnovane razloge kojima otklanja prigovore tužitelja. Tužitelj je na raspravi pred sudom naveo kako je bio svjestan da izvođenje radne operacije s podesta nije sigurno, ali je preuzeo taj rizik jer bi u suprotnom zasigurno dobio otkaz.

13. Stoga prema ukupnom stanju spisa predmeta i razlozima na koje je prvostupanjski sud ukazao u pobijanoj presudi, ovaj Sud nalazi da izvođenje daljnjih dokaza (saslušanjem svjedoka i provođenjem vještačenja), koje je prvostupanjski sud odbio raspravnim rješenjem, nije bilo potrebno za odluku u ovoj stvari.

14. Naime, prigovori tužitelja, koje ponavlja u žalbi, primarno ističu odgovornost poslodavca za predmetni događaj ozljede, u vezi s čime je prvostupanjski sud pravilno ukazao da isto predstavlja pitanje odnosa radnika i poslodavca i eventualne odgovornosti poslodavca za naknadu štete, što može biti predmet parničnog postupka.

15. S obzirom na navedeno, nisu se mogli ocijeniti osnovanim žalbeni prigovori, već ovaj Sud nalazi da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

16. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, osnovano je rješenjem odbijen njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

17. Tužitelj nije uspio niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti (točka II. izreke presude).

18. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska