Poslovni broj: Usž-4321/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Petra i Tome Erdödya 2, aprotiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2920/2023-28 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2920/2023-28 od 22. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/23-01/03316960624, urbroj: 341-99-05/3-23-915 od 31. svibnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne Službe u Zagrebu, klasa: UP/I-141-02/22- 01/03316960624, urbroj: 341-25-05/3-22-89951, od 2. veljače 2023. (točka I. izreke) Tužiteljici su počevši od 25. siječnja 2023. priznata prava na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane bolešću. (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja te presude do isplate, ako se isplata ne izvrši u ostavljenom roku. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom dijelu.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome osporava valjanost nalaza i mišljenja sudskog vještaka na temelju kojeg je sud utvrdio da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak sposobnosti za rad, jer nije naveden uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti i obvezni kontrolni pregled u skladu s odredbom članka 17. stavka 6. točke b) i d) Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/2017., 56/2018 i 16/2022, dalje: Uredba) te člankom 126. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22, dalje: ZOMO). Smatra da je očitovanjem viših vještaka Zavoda od 30. listopada 2024. u cijelosti osporen nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer nisu otklonjeni naprijed navedeni prigovori. Vezano uz situaciju kada postoje bitno različita stručna vještačenja, poziva se na presude ovoga Suda, poslovni broj: Usž- 1432/2018-2 od 12. travnja 2018. i Usž-2218/2028-2 od 14. lipnja 2018. Navodi da ni sud nije utvrdio pokriva li navršeni mirovinski staž tužiteljice najmanje jednu trećinu radnog vijeka prema članku 56. stavku 1. ZOMO-a. Smatra da odredba članka 117. Zakona o upravnim sporovima ne obuhvaća mogućnost općenitog priznanja prava na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti bez utvrđivanja postojanja svih uvjeta iz članka 56. stavka 1. ZOMO-a. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i odbije tužbeni zahtjev, te odbije zahtjev za naknadu troška. Podredno, ukoliko se ne prihvati zahtjev za poništenje presude, osporava dosuđeni trošak od 3,750,00 eura zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa/23.) za radnje poduzete u sporu do dana stupanja na snagu te Tarife 25. studenoga 2023. Smatra da je sud pogrešno primijenio Tarifu/23. koja nije zakon i ne može imati povratno djelovanje, pozivajući se na članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. – u daljnjem tekstu: Ustav). Ističe da je sud za sastav tužbe od 27. lipnja 2023. tužiteljici priznao veći trošak od pripadajućeg, jer joj je trošak trebalo dosuditi primjenom Tbr. 23/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.). Ističe da je rok od 15 dana prekratak rok za nadoknadu troška. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi i sam odluči o troškovima spora prema Tarifi važećoj u trenutku kada su radnje u upravnom sporu poduzete.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika istu predlaže odbiti kao neosnovanu. Smatra da je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka decidirano utvrđen uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, te navodi podatke o svom zdravstvenom stanju prema nalazu sudskog vještaka. Ističe da se sudski vještak pisano očitovao na primjedbe tuženika, a da je nakon toga tuženik ponovo dostavio očitovanje koje nije sadržavalo nikakve suprotne argumente. Također, smatra da za pozivanje na presude ovoga Suda nema uporišta u ovom predmetu. Konačno navodi da obveza kontrolnog pregleda nije propisana člankom 126. ZOMO-a, te da je sam tuženik naveo da je tužiteljica rođena 1962. godine i da je ostvarila više od 24 godine mirovinskog staža. Stoga smatra da je žalbeni navod tuženika da nije utvrđeno pokriva li navršeni mirovinski staž jednu trećinu radnog vijeka primjer šikanoznog postupanja. Navodi da ima pravo na trošak prema odredbama Tarife/23 , budući da sud odlučuje na temelju Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke prema članku 52. stavku 3. Tarife. Traži trošak za sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1562,50 eura sa zateznim kamatama.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da na postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

6. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, pribavljeni su nalazi i mišljenja tijela vještačenja oba stupnja (Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb od 25. siječnja 2023. i Središnjeg ureda istog Zavoda od 17. svibnja 2023.), na osnovi kojih je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a. Iz obrazloženja nalaza tih tijela vještačenja, proizlazi da je iz protokola psihijatrijskog liječenja tužiteljice vidljiva potreba za socijalnim interakcijama, a da deficiti kognitivnih sposobnosti još nisu u koliziji s radnim mjestom prodavača , te nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju jer je potrebno daljnje liječenje po nadležnim specijalistima.

7. U sudskom sporu izveden je dokaz vještačenjem po specijalisti medicine rada, dr. ŽL, stalnom sudskom vještaku, koji je nalaz i mišljenje dao na temelju analize cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije, imajući u vidu i poslove tužiteljice prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad sukladno članku 39. stavku 1. ZOMO-a, kao i njezinu stručnu spremu (razinu obrazovanja). Sudski vještak je opisao promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice (promjene zbog degenerativne bolesti sustava za kretanje, vida na lijevom oku, psihičkih bolesti u vidu depresivnih tegoba pogoršanih etilizmom s posljedicama u vidu atrofije i stanjenja kore mozga, psihoorganskih promjena i dekompenzirane ciroze jetre), te je mišljenja da kod tužiteljice od 25. siječnja 2023. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Pojasnio je da su degenerativne promjene sustava za kretanje progredijentelne bolesti, te da se uz terapiju može samo održavati postojeća pokretljivost, a kronična psihička bolest nije dostupna poboljšanju kao ni posljedična stanja pogoršana etilizmom, dok na radnu sposobnost utječe i preostali vid na lijevom oku od 50%. Time je otklonio zaključak stručnog tijela vještačenja prema kojem kod tužiteljice nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju, te da postoji potreba daljnjeg liječenja.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao stručan, jasan, obrazložen i argumentiran, te je činjenice koje su u konkretnom slučaju odlučne za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja utvrdio drugačije u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku i sam riješio predmetnu upravnu stvar. S obzirom da rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela nisu donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, poništio je drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tijela tuženika.

9. Ovaj Sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ZOMO-a.

10. Prema članku 56. stavku 1. ZOMO-a pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje 1/3 radnog vijeka.

11. Odredbom stavka 3. citiranog članka 56. ZOMO-a propisano je da se kao radni vijek, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzima broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima) radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima) od navršene 26. godine života.

12. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica, koja je rođena **.**.1962., do dana nastanka potpunog gubitka sposobnosti za rad navršila 60 godina, 2 mjeseca i 27 dana života, da je po zanimanju prodavačica (SSS) i da je ostvarila preko 24 godine mirovinskog staža, što tuženik u tijeku postupka niti spora nije osporavao. Navedeno proizlazi iz obrazloženja osporenog rješenja, kao i ispisa podataka o prijavama o stažu osiguranja (od 27. lipnja 2022.). S obzirom na navedeno, tužiteljica ispunjava i uvjet za priznavanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 56. stavka 1. ZOMO-a glede pokrivenosti radnog vijeka mirovinskim stažem . Iako je to prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio navesti, navedeni nedostatak obrazloženja presude nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari.

13. Suprotno navodima tuženika prvostupanjski je sud pravilno o troškovima upravnog spora odlučio primjenom Tarife/23, budući da je odredbom Tbr. 52. stavka 3. navedene Tarife propisano da sud ili drugo tijelo kada odlučuju o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Ukazuje se pri tome da je ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. citiranu odredbu Tbr. 52. stavka 3. Tarife/23 ocijenio zakonitom, navodeći između ostalog da je ta odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. Kako je odluka o troškovima upravnog spora donesena 22. rujna 2025., a Tarifa/23 je na snagu stupila 25. studenoga 2023., imajući u vidu naprijed izneseno, navodi žalbe u tom dijelu nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

14. Ujedno, rok od 15 dana za izvršenje nije nezakonito određen jer se radi o roku koji nije izvan zakonom propisanih rokova koji se može odrediti za izvršenje obveze.

15. Uz navedeno, prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 125. stavka 3. ZOMO-a, nakon poništenja rješenja, postupio kao donositelj rješenja javnopravnog tijela a ovaj Sud smatra da nema zapreke da nakon što tuženik utvrdi i druge činjenice o kojima ovisi predmetno pravo, donese odgovarajuće rješenje i odredi mjesec i godinu kontrolnog pregleda. Stoga prigovor tuženika da sud nije mogao riješiti stvar na način naveden u točki III izreke presude, nije osnovan.

16. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, jer ovaj Sud smatra da se ne radi o opravdanom trošku koji je od utjecaja na ishod spora sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a.

17. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 144. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska