Poslovni broj: Usž-2303/2023-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VO, iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Relji Pećini, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, Relja Pećina i UO, [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Selska cesta 136, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HO, iz [adresa], radi prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2447/2022-8 od 6. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2447/2022-8 od 6. travnja 2023.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske BROJ: UP/I-041-02/20-08/51, URBROJ: 567-12/07-22-01 od 11. srpnja 2022.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništava se rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske BROJ: UP/I-041-02/20-08/51, URBROJ:567-12/07-22- 01 od 11. srpnja 2022. (točka I. izreke). Odbija se zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka HO, iz [adresa], kao neosnovan (točka II. izreke), te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 621,88 EUR/4.568,50 kn1 u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude (točka III. izreke).
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika BROJ: UP/I-041-02/20-08/51, URBROJ:567- 12/07-22-01 od 11. srpnja 2022. utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu prava zainteresirane osobe osnovan u dijelu koji se odnosi na kamere postavljene na stambenom objektu na adresi [adresa] te koje svoj im obuhvatom snimanja zahvaćaju prolaz prema kući zainteresirane osobe na adresi [adresa]. Utvrđuje se da je došlo do povrede članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka jer je tužitelj uspostavio videonadzorni sustav na adresi [adresa], bez pribavljene suglasnosti drugih suvlasnika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja identifikacijom u zemljišnim knjigama odgovara zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, a što je protivno odredbama članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, te je zabranjeno tužitelju daljnje vršenje navedenog videonadzora i naloženo brisanje snimaka učinjenih videonadzornim kamerama.
2. Tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da je vlasnički list pravi dokaz vlasništva te da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na posjedovni list 884 k. o. [katastarska općina], kao ključni dokaz u potvrđivanju prava tužitelja na uspostavljanje videonadzornog sustava na adresi [adresa]. Smatra kako je za isto bilo potrebno izvršiti uvid u vlasnički list za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja identifikacijom u zk odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da je ispravno utvrdio kako tužitelj ima 39,08% suvlasničkog dijela navedene čestice, te da je na istoj čestici jedan od suvlasnika i ovdje zainteresirana osoba HO, koji je podnio zahtjev za zaštitom prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 31. stavak 2. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti osobnih podataka kada je iznio shvaćanje da se isti ne primjenjuje na obiteljske kuće u isključivom vlasništvu jedne osobe, te se poziva na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u odnosu na sporove oko uspostave videonadzora na stambenom objektu, koji zahvaća nekretninu/zemljište u suvlasništvu više osoba. Navodi primjere iz prakse tuženika oko uspostave videonadzora te ukazuje kako nedostatak definicije stambene zgrade u Zakonu ne isključuje tuženika od nadležnosti odlučivanja o zakonitosti uspostave video nadzora i obrade osobnih podataka putem istog. U odnosu na prolaz koji vodi do kuće zainteresirane osobe navodi kako se u ovom slučaju ne radi o isključivom vlasništvu kćerke tužitelja te da zainteresirana osoba ima legitimno pravo koristiti prolaz prema kući i pri tom ne biti u obuhvatu kamera tužitelja, kao voditelja obrade. Predlaže poništiti osporavanu presudu i potvrditi pobijano rješenje tuženika.
3. Tužitelj u odgovor na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane. Ističe kako njegove kamere opsegom snimanja zahvaćaju prostor nekretnine koja je nekretnina opisana katastarskom česticom [katastarska čestica], koja u zemljišnoj knjizi odgovara zk tijelu II iz zemljišno-knjižnog izvatka, u vlasništvu kćerke tužitelja. Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na vlasništvo prostora obuhvaćenog videonadzorom, te da nigdje nije upisano niti bilo kakvo pravo služnosti u bilo čiju korist na teret nekretnine obuhvaćene zk tijekom II. Smatra da tuženik osporava svim vlasnicima zk. tijela videonadzor, ne vodeći računa da ista zk. tijela obuhvaćaju različite kućne brojeve u istoj ulici. Smatra da je riječ o pogrešnom tumačenju vlasništva, nerazumijevanju katastarskih i zemljišno-knjižnih čestica te ističe kako upisi zasebnih zk. tijela iz zemljišne knjige ne znače suvlasništvo. Ukazuje da je zainteresirana osoba uništila ulazna vrata u dvorište nekretnine te je neovlašteno i silom ušla u dvorište. Smatra kako tuženik iznosi netočnosti i izvodi potpuno neosnovane zaključke te odbija prihvatiti stvarno činjenično stanje koje ukazuje da je videonadzorom obuhvatio prostor koji je u isključivom vlasništvu njegove kćerke. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Naime, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, po ocjeni ovog Suda nije bilo mjesta poništavanju osporavanog rješenja, budući je ono doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu citiranog materijalnog prava.
8. Iz podataka spisa ovaj Sud nalazi da je tuženik donio osporavano rješenje u postupku pokrenutom na zahtjev zainteresirane osobe, primjenom članka 31. stavka 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj: 42/18, dalje: Zakon), jer je u postupku utvrdio da je tužitelj obuhvatom snimanja kamere postavljene na stambenom objektu (obiteljskoj kući), zahvatio prolaz prema kući zainteresirane osobe, a za isto nije imao pribavljenu suglasnost drugih suvlasnika zk.č.7568/6 k. o. [katastarska općina], koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova.
9. Prvostupanjski sud je poništio navedeno rješenje i odbio zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka zainteresirane osobe , u bitnom iznoseći kako nije jasno temeljem čega je tuženik nesporno utvrdio da bi prostor oko stambenog objekta na adresi [adresa] te prolaz prema kući zainteresirane osobe bio u suvlasništvu drugih osoba, odnosno da se ne bi radilo o dvorištu u isključivom vlasništvu kćeri tužitelja, budući da spisu tuženika ne prileže isprave iz kojih bi se to sa sigurnošću moglo utvrditi. Nadalje, iznosi shvaćanje da se navedeni članak 31. st. 1. Zakona ne odnosi na obiteljske kuće u vlasništvu jedne osobe.
10. Međutim, razmatrajući žalbene prigovore, po izvršenom uvidu u spis predmeta, ovaj Sud nalazi da je u trenutku pokretanja upravnog postupka, kao i u trenutku donošenja osporavanog rješenja, tuženik pravilno utvrdio kako je na predmetnoj zk.č. 7568/6 k. o. [katastarska općina] postojao upis zk. tijela II – kuća (stambena zgrada) u [adresa], koja je sagrađena na 58,7/147,9 dijela iste zk.č. u vlasništvu KO, dok je na istoj zk.č postojao upis zk. tijela III – dvorišne stambene zgrade u [adresa], koja je sagrađena na 34,6/147,9 dijela iste zk.č, na kojoj je kao jedan od suvlasnika naveden, ovdje zainteresirana osoba, HO.
11. Dakle, prema navedenom upisu, kojeg niti tužitelj ne dovodi u pitanje tijekom spora, razvidno je da tužitelj nije imao potrebni suvlasnički udio navedene čestice za postavljanje predmetnog videonadzornog sustava.
12. S obzirom na takva utvrđenja, kao odlučnu činjenicu za rješavanje ove upravne stvari, u primjeni članka 31. stavak 1. Zakona, treba cijeniti to da se radi o videonadzornom sustavu koji nesporno obuhvatom snimanja zahvaća prolaz prema kući zainteresirane osobe, zbog čega je pravilno tuženik utvrdio da je za isto bilo potrebno ishoditi propisanu suglasnost prema citiranoj zakonskoj odredbi.
13. Nadalje, pravilno tuženik nalazi da je u primjeni citirane zakonske odredbe relevantno vlasništvo, koje se utvrđuje prema podacima zemljišne knjige, što je u konkretnoj stvari tuženik i napravio te je prema podacima o katastarskoj čestici identifikacijom utvrdio odgovarajući zemljišno-knjižnu česticu i provedene upise vlasništva na istoj.
14. Pritom je s obzirom na narav ove upravne stvari, potrebno poći od utvrđenja vlasništva kakvo je postojalo i kakvo je utvrđeno tijekom upravnog postupka, dok eventualne naknadne promjene upisa vlasništva mogu imati učinak od trenutka provedbe promjene upisa.
15. U odnosu na žalbeni prigovor da nedostatak definicije stambene zgrade u Zakonu ne isključuje tuženika od nadležnosti odlučivanja o zakonitosti uspostave video nadzora i obrade osobnih podataka putem istog, tuženik je ukazao na primjenjivu sudsku praksu ovog Suda u sporovima oko uspostave videonadzora na stambenom objektu, koji zahvaća nekretninu/zemljište u suvlasništvu više osoba, čime je u konkretnoj stvari dodatno ukazao na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda u ovoj stvari.
16. Kako ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o činjeničnom stanju utvrđenom tijekom postupka, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, to je ovom presudom, primjenom članka 74. stavka 2. ZUS-a, usvojena žalba tuženika i poništena prvostupanjska presuda.
17. S obzirom da prema podacima spisa ovaj Sud nalazi da je tuženik imao osnova za donošenje osporavanog rješenja, koje se ocjenjuje pravilnim i zakonitim, to je primjenom ovlasti iz citirane odredbe ZUS-a, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj stvari (točka II. izreke).
18. U odnosu na traženi trošak upravnog spora, s obzirom na odluku ovog Suda, primjenom članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
