1

Poslovni broj: 2 P-416/20-29

                  

           Republika Hrvatska

   Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

            32100 Vinkovci                                                   Poslovni broj: 2 P-416/20-29

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz P., Č. 9., OIB:…, zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., T. B. J. 1., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku iz OD M., K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 30. studenog 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja H. P., odvjetnika iz V., i zamjenika punomoćnika tuženika J. B. B., odvjetničkog vježbenika u OD M., K. & P. d.o.o. iz Z., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 11. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I./ Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1. i 6. Ugovora o kreditu broj: 3208801499-07 sklopljenog 3. travnja 2007. između tužitelja i tuženika, koji je kod javnog bilježnika N. V. zaveden pod brojem OV-3417/07.

 

              II./ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. iz Z., T. B. J. 1., OIB: …, da tužitelju S. C. iz P., Č. 9., OIB:…,, s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 3.985,08 eura (slovima: tri tisuće devetsto osamdeset pet eura i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:

- 2,77 EUR počevši od 01.03.2009. do isplate,

- 12,25 EUR počevši od 01.04.2009. do isplate,

- 12,01 EUR počevši od 01.05.2009. do isplate,

- 9,42 EUR počevši od 01.06.2009. do isplate,

- 7,13 EUR počevši od 01.07.2009. do isplate,

- 8,26 EUR počevši od 01.08.2009. do isplate,

- 10,02 EUR počevši od 01.09.2009. do isplate,

- 9,02 EUR počevši od 01.10.2009. do isplate,

- 8,04 EUR počevši od 01.11.2009. do isplate,

- 10,29 EUR počevši od 01.12.2009. do isplate,

- 12,42 EUR počevši od 01.01.2010. do isplate,

- 14,67 EUR počevši od 01.02.2010. do isplate,

- 14,08 EUR počevši od 01.03.2010. do isplate,

- 17,86 EUR počevši od 01.04.2010. do isplate,

- 16,88 EUR počevši od 01.05.2010. do isplate,

- 18,78 EUR počevši od 01.06.2010. do isplate,

- 29,49 EUR počevši od 01.07.2010. do isplate,

- 27,05 EUR počevši od 01.08.2010. do isplate,

- 36,19 EUR počevši od 01.09.2010. do isplate,

- 31,37 EUR počevši od 01.10.2010. do isplate,

- 27,74 EUR počevši od 01.11.2010. do isplate,

- 38,77 EUR počevši od 01.12.2010. do isplate,

- 45,59 EUR počevši od 01.01.2011. do isplate,

- 40,65 EUR počevši od 01.02.2011. do isplate,

- 41,37 EUR počevši od 01.03.2011. do isplate,

- 37,82 EUR počevši od 01.04.2011. do isplate,

- 38,92 EUR počevši od 01.05.2011. do isplate,

- 50,99 EUR počevši od 01.06.2011. do isplate,

- 52,68 EUR počevši od 01.07.2011. do isplate,

- 66,04 EUR počevši od 01.08.2011. do isplate,

- 61,19 EUR počevši od 01.09.2011. do isplate,

- 53,63 EUR počevši od 01.10.2011. do isplate,

- 53,44 EUR počevši od 01.11.2011. do isplate,

- 52,61 EUR počevši od 01.12.2011. do isplate,

- 55,35 EUR počevši od 01.01.2012. do isplate,

- 58,37 EUR počevši od 01.02.2012. do isplate,

- 58,47 EUR počevši od 01.03.2012. do isplate,

- 56,57 EUR počevši od 01.04.2012. do isplate,

- 57,34 EUR počevši od 01.05.2012. do isplate,

- 58,47 EUR počevši od 01.06.2012. do isplate,

- 57,25 EUR počevši od 01.07.2012. do isplate,

- 57,35 EUR počevši od 01.08.2012. do isplate,

- 56,23 EUR počevši od 01.09.2012. do isplate,

- 54,14 EUR počevši od 01.10.2012. do isplate,

- 56,68 EUR počevši od 01.11.2012. do isplate,

- 57,61 EUR počevši od 01.12.2012. do isplate,

- 57,24 EUR počevši od 01.01.2013. do isplate,

- 53,53 EUR počevši od 01.02.2013. do isplate,

- 56,10 EUR počevši od 01.03.2013. do isplate,

- 56,69 EUR počevši od 01.04.2013. do isplate,

- 55,53 EUR počevši od 01.05.2013. do isplate,

- 52,11 EUR počevši od 01.06.2013. do isplate,

- 49,99 EUR počevši od 01.07.2013. do isplate,

- 51,87 EUR počevši od 01.08.2013. do isplate,

- 53,17 EUR počevši od 01.09.2013. do isplate,

- 56,48 EUR počevši od 01.10.2013. do isplate,

- 54,66 EUR počevši od 01.11.2013. do isplate,

- 55,47 EUR počevši od 01.12.2013. do isplate,

- 56,14 EUR počevši od 01.01.2014. do isplate,

- 57,41 EUR počevši od 01.02.2014. do isplate,

- 58,75 EUR počevši od 01.03.2014. do isplate,

- 57,90 EUR počevši od 01.04.2014. do isplate,

- 1.448,74 EUR počevši od 01.05.2014. do isplate,

sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po godišnjoj

stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

 

              III./ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. iz Z., T. B. J. 1., OIB: …, da naknadi parnični trošak u iznosu od 1.465,44 eura (slovima: tisuću četiristo šezdeset pet eura i četrdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 11. siječnja 2024. pa do isplate i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je 23. prosinca 2020. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenje ništetnosti i isplate.

              1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 3. travnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 3208801499-07 na iznos od 20.488,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 85 mjeseci

              1.2. Tužitelj dalje navodi da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano u skladu s Odlukom o kamatnim stopapama Kreditora bez navođenja ikakvih daljnjih odrednica ili jasnijih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Pri tome ukazuje na odluke Visokog trgovačkom suda u Zagrebu broj Pž-712/13 od 16. srpnja 2014., presudu Vrhovnog suda RH u Zagrebu broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i odluku Ustavnog suda RH u Zagrebu, broj U-III-2521/15. Temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

              1.3. Člankom 6. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je otplata u 84 jednaka mjesečna anuiteta od 227,85 CHF, te jednom, zadnjem anuitetu u iznosu od 6.462,34 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-e na dan plaćanja, koji je tužitelj bio dužan platiti u roku 30 dana nakon isplate posljednjeg jednakog anuiteta. Međutim, tužitelj je u razdoblju otplate kredita 01.03.2008. do 12.05.2014. plaćao znatno veće anuitete od onih koje je plaćao na početku korištenja kredita, odnosno prije drastičnog rasta tečaja švicarskog franka. Zato smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru nepoštena, da je bila neodrediva u vrijeme sklapanja ugovora i da je izazvala neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, stoga se ima smatrati ništetnom i bez učinka na obvezno-pravni odnos ugovornih strana, odnosno parničnih stranaka. Stoga je tužitelj zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i valutne klauzule znatno preplatio iznos kredita koji je trebao vratiti tuženiku. Tužitelj se poziva na odluke Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993., presudu suda EU C-186/16 prema kojoj je pravomoćno presuđeno da ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača, presudu Suda EU u spojenim predmetnima C-240/98 do C-244/98 od 27.06.2000., te presudu Viskog trgovačkog suda RH broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke u razdoblju 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta na koju je vezana glavnica ( CHF-švicarski franak ), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom dogovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tužene banke postupale suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/139) i to čl. 81., 82., 90., a od 07.08.2007. do prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je bankama naloženo

da prekinu s takvim postupanjem, dakle nepoštenom i nezakonitom praksom.

              1.4. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi osporavanu odredbu ništetnom, a tuženiku naloži da tužitelju izvrši isplatu uplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovoga postupka.

 

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 16. Ugovora o kreditu broj: 3208801499/07 ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u cijelosti neosnovano. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 214. st. 3. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu, podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

             

              3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 29. studenog 2023. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 3.985,08 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. Tuženik se protivio ovoj preinaci tužbenog zahtjeva u smislu povećanja tužbenog zahtjeva, međutim sud je dopustio izvršenu preinaku tužbenog zahtjeva obzirom da je ista preinaka dopuštena u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje Zakon o parničnom postupku). Osim toga, izvršena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak sa sastanka Građanskog odjela VSRH broj: Su IV-162-2021 od 16.11.2021.)

              3.1. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj prije svega ističe da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan, te se protivi i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

 

              4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio, te je donio rješenje broj P-416/20-8 od 8. travnja 2022. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi svojom odlukom broj Gž-443/22-4 od 18. siječnja 2023. odbio, te potvrdio rješenje ovoga suda.

 

              5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: 3208801499/07 sklopljenog 03.04.2007. (list 10-13), presliku potvrde javnog bilježnika (list 14), promete po kreditu-specifikaciju uplate (list 15-21), otplatnu tablicu (list 22-24), izračun razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita (list 25), izračun razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu (list 27-29), pregled promjena kamatnih stopa (list 30), obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope tuženika (list 51), prometi po kreditu (list 58-65), opći uvjeti promjene kamatne stope tuženika (list 66-71), pregled promjena kamatnih stopa (list 72), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku M. I. iz Ž. dana 06.09.2023. (list 186-196), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i vještaka na zapisniku od 30.11.2023. (list 278-281).

 

              6. Tužitelj u svoj iskazu navodi da je ugovor o kreditu s tuženom bankom zaključio 03.04.2007. u svrhu kupnje automobila. Auto je koristio za osobne i obiteljske potrebe jer je imao bolesnog sina kojeg je često vozio liječniku. Na ovu banku se odlučio po preporuci auto kuće Lozić gdje je kupovao automobil, a koja je s tuženom bankom poslovno surađivala. U ovoj banci je tražio najpovoljniji kredit i oni su mi ponudili u CHF, s manjom kamatom i boljim uvjetima. Kredit je u cijelosti otplatio. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu niti je u to vrijeme imao otvorenu firmu ili obrt, u to vrijeme je radio u Bošković elektromontaži. Prije potpisivanja ugovora pročitao ga je i bio je zadovoljan s ponuđenim, ali prije potpisivanja nije mogao o ničemu pregovarati jer je to bio već pripremljen tipski ugovor. O kupnji auta je razmišljao nekoliko mjeseci jer mu je trebao i kredit, auto kuća ga je uputila u ovu banku i onda se brzo odlučio na podizanje ovog kredita. Isplata je išla auto kući. Zna što znači valutna klauzula, to je bio najpovoljniji kredit, moglo je ići malo gore ili dolje što se tiče iznosa rate, ali nije očekivao da će toliko drastično porasti rata, sa 900,00 kn skočila je na 1.500,00 kn. Ne razumije se u financijska poslovanja, zna samo ako je kredit u stranoj valuti da ide malo gore malo dolje, ali nije očekivao da će tako biti. Po zanimanju je vozač i ne razumije najbolje uvjete poslovanja banaka. Nije se ni kod nikoga te struke raspitivao o samim uvjetima kredita, ali se kao i drugi odlučio za ovaj kredit jer mu je rečeno da je to najpovoljniji kredit i tako su svi podizali kredite i za aute i za kuće. Da je znao da će se to dogoditi i toliko porasti rata kredita sigurno ga ne bi podigao jer ga ne bi mogao otplaćivati. Na kraju je morao podići drugi kredit kako bi ovaj isplatio. Čuo je od rodbine i prijatelja za ove kredite i sjeća se da su i rođak i on podigli kredite pod istim uvjetima i da su vjerovali da su to najpovoljniji krediti za njih.

 

              7.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće:

              7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 3. travnja 2007. na iznos od 20.488,03 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 227,85 CHF, te zadnjem većem anuitetom u iznosu od 6.462,34 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

              7.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

 

              8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

              8.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

 

              9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 227,85 CHF, te jednom, posljednjem anuitetu u kunskoj protuvrijednosti 6.4462,34 CHF, po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

 

              10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

 

              11. Analizirajući spornu odredbu čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.488,03 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja, a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 6. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

              12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 6. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o  ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

 

              13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužitelja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po M. I., stalnom sudskom vještaku za ekonomiju i financije iz Ž..

              13.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 4.037,10 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 52,02 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 3.985,08 EUR.

              13.2. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik istaknuo da nema primjedbi matematičkom izračunu vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja, no vještak je svojim iskazom na raspravi od 30.11.2023. otklonio sve primjedbe ističući da su prigovori tužene pravne prirode o kojima odlučuje sud.

 

              14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. I. kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 3.985,08 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 20.09.2023.

              14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.985,08 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

              14.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

              15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 23. prosinca 2020. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

 

              16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

 

              17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 05.04.2022. i 20.09.2023. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 13.03.2023. i 30.11.2023. svako u iznosu od 200,00 eura. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 200,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.465,44 eura.

             

U Vinkovcima, 11. siječnja 2024.

 

              Sudac:             

                                                                      Snježana Kozina, v.r.

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka  može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud  kao drugostupanjski sud.

             

              DNA:

1. Odvjetnik H. P., V. – pun.tužitelja
2. OD M., K. & P. d.o.o., Z. – pun. tuženika