REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-428/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik SR, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Deceuninck d.o.o., Donja Bistra, Gospodarska ulica 11, OIB: 49745736391, kojeg zastupa punomoćnica Anja Haramija, odvjetnica u Peterka & partners odvjetničko društvo d.o.o. u Zagreba, odlučujući o tužbenom zahtjevu radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te o protutužbenom zahtjevu radi sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja-protutuženika osobno, punomoćnika tužitelja-protutuženika SR, odvjetnika i punomoćnice tuženika-protutužitelja ER, odvjetnice, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tuženika Deceuninck d.0.0. za proizvodnju i trgovinu, O18: 49745736391, Gospodarska ulica 11, 10298 Donja Bistra od 21. siječnja 2025. kojom Odlukom je tužitelju NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otkazan Ugovor o radu od 1. siječnja 2023. i Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava od 21. veljače 2025. kojom Odlukom je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 3. veljače 2025. odbijen, nezakonite i nedopuštene te se nadalje utvrđuje da tužitelju NR nije prestao radni odnos kod tuženika Deceuninck d.o.o.

2. Nalaže se tuženiku Deceuninck d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB: 49745736391, Gospodarska ulica 11, 10298 Donja Bistra da vrati tužitelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na posao, na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim radnim sposobnostima, znanjima i stručnostima, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena."

II/ Odbija se kao neosnovan podredno postavljeni protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.01.2023. godine između tuženika-protutužitelja kao poslodavca i tužitelja-protutuženika kao radnika, s danom donošenja prvostupanjske presude Naslovnog suda zbog postojanja okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nije moguć."

III/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove od 625,00 eura u roku od 15 dana dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je kod tuženika- protutužitelja (dalje: tuženika) bio zaposlen na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2023. na radnom mjestu Voditelj operacija i kontrole kvalitete te da mu je 21.1.2025. uručen redoviti poslovno uvjetovani otkaz. Protiv otkaza pravodobno je podnio zahtjev za zaštitu prava, a odluku tuženika smatra nezakonitom jer potreba za njegovim poslovima nije prestala. Ističe da su se poslovi koje je obavljao nastavili obavljati na drugim, novoformiranim radnim mjestima (Voditelj pogona, Voditelj odjela za proizvodnju i Koordinator odjela za kontrolu kvalitete), zbog čega mu je tuženik bio dužan ponuditi odgovarajuće radno mjesto. Smatra da je otkaz donesen protivno čl. 115. Zakona o radu jer nije prestala potreba za radom tužitelja. Tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 11.3.2025. predlaže utvrditi nedopuštenim Odluku o otkazu kao i Odluku tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava od 21.2.2025. te naložiti tuženiku vratiti tužitelja na posao na odgovarajuće radno mjesto, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužitelj kod njega radio na radnom mjestu Voditelja operacija i kontrole kvalitete na temelju ugovora o radu od 1.01.2023., da mu je 21.01.2025. uručen poslovno uvjetovani otkaz te da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava koji je odbijen. U preostalom dijelu osporava tužbene navode kao neosnovane. Tuženik ističe da je otkaz zakonit jer je donesen zbog organizacijskih razloga. Dana 13.01.2025. donesen je novi Pravilnik o sistematizaciji i Odluka o ukidanju radnih mjesta, nakon provedene analize poslovanja i potreba radnih mjesta, s ciljem povećanja učinkovitosti. Utvrđeno je da se dio poslova tužiteljevog radnog mjesta može preraspodijeliti na druga radna mjesta (Voditelj pogona, Voditelj proizvodnje i Koordinator kontrole kvalitete), dok je dio poslova u potpunosti postao nepotreban, zbog čega je radno mjesto tužitelja ukinuto. U odnosu na tvrdnje tužitelja, tuženik navodi da navedena radna mjesta nisu istovjetna ukinutom radnom mjestu jer se nalaze u različitim organizacijskim cjelinama, imaju različite nadležnosti, razinu odgovornosti i potrebne kompetencije. Posebno ističe da je radno mjesto Voditelja pogona šireg opsega odgovornosti, radno mjesto Voditelja proizvodnje zahtijeva specifična znanja (npr. SAP i lean proizvodnja), dok je radno mjesto Koordinatora kontrole kvalitete izvršiteljske, a ne upravljačke naravi. Također navodi da tužitelj ne ispunjava uvjete stručne spreme tehničkog smjera potrebne za navedena radna mjesta, te da poslodavac nije bio dužan ponuditi mu drugo radno mjesto jer se ne radi o istim poslovima. Zaključno, tuženik ističe da je organizacija rada autonomno pravo poslodavca te da, sukladno sudskoj praksi, ukidanje radnog mjesta uz preraspodjelu poslova predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka. Podneskom od 23.2.2026. tuženik je podnio protutužbu u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, navodeći da su odnosi među strankama poremećeni te ne postoji drugo slično radno mjesto na koje bi se tužitelj mogao zaposliti te protutužbenim zahtjevom predlaže sudski raskinuti ugovor o radu s danom donošenja presude.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka PR i tužitelja kao stranke.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan kao i podredni protutužbeni zahtjev.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21.1.2025., za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika od 21.2.2025. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, kao i zahtjev za vraćanje na rad, dok tuženik podredno zahtijeva sudski raskid ugovora o radu.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno:

- da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1.1.2023. na radnom mjestu Voditelj operacija i kontrole kvalitete,

- da je tuženik 13.1.2025. donio Odluku o ukidanju radnih mjesta kojom su ukinuta radna mjesta Voditelj operacija i kontrole kvalitete i Stručnjak za proizvodnju, kao i novi

Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta,

- da je tuženik 21.1.2025. donio i uručio tužitelju Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,

- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio Odlukom od 21.2.2025.,

- da je tužitelj podnio tužbu 3.3.2025. i ostvario pravo na sudsku zaštitu u rokovima propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 27/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR).

7. Sporno je da li je kod tuženika došlo do stvarnog prestanka potrebe za obavljanjem poslova tužitelja te je li tuženik bio dužan tužitelju ponuditi drugo radno mjesto, odnosno je li Odluka o otkazu zakonita i dopuštena, a time i Odluka tuženika kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava.

8. Uvidom u Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21.1.2025. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu uslijed donošenja odluke o ukidanju radnog mjesta, da je tužitelj bio jedini izvršitelj ukinutog radnog mjesta pa ne postoji obveza usporedbe kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR, te nije propisana obveza poslodavca da radnika rasporedi na neko drugo radno mjesto ili ga osposobi za rad na drugom radnom mjestu.

9. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Svjedok PR u bitnom je iskazao da je od rujna 2024. zaposlen kod tuženika kao voditelj pogona (plant menadžer) i bio nadređen tužitelju. Po dolasku je dobio zadatak analizirati poslovanje i provesti restrukturiranje. Utvrđeno je da postojeća sistematizacija nije učinkovita, da je prodaja u padu te da je potrebno ukinuti određena radna mjesta i preraspodijeliti poslove radi povećanja učinkovitosti. Poslovi tužitelja raspodijeljeni su na tri radna mjesta (voditelj pogona, voditelj proizvodnje i koordinator kontrole kvalitete), uz proširenje opsega njihovih poslova, pa je radno mjesto tužitelja ukinuto. Istaknuo je da ta radna mjesta nisu istovjetna ranijem radnom mjestu tužitelja: voditelj pogona odgovoran je za cijelu lokaciju uključujući i lanac opskrbe, voditelj proizvodnje mora poznavati SAP i lean proizvodnju, dok je koordinator kontrole kvalitete izvršiteljsko, a ne upravljačko radno mjesto za koje je potrebna tehnička struka, koju tužitelj nema. Naveo je i da radno mjesto koordinatora nije popunjeno zbog zabrane zapošljavanja uslijed pada prodaje.

11. Tužitelj je u bitnom iskazao da je kod tuženika radio od 2019., gdje je osnovao i vodio odjel kontrole kvalitete te sudjelovao u organizaciji proizvodnje i drugih procesa. Smatra da se poslovi koje je obavljao i dalje obavljaju na novoosnovanim radnim mjestima, koja prije nisu postojala, a osobito na radnom mjestu koordinatora kontrole kvalitete koje je ostalo nepopunjeno. Naveo je da mu nije predočen katalog radnih mjesta te da mu je ranije bilo rečeno da će zadržati svoju poziciju. Ističe da ima potrebna znanja, uključujući rad u SAP-u i lean proizvodnji.

12. Sud je prihvatio iskaz svjedoka PR kao vjerodostojan jer je isti bio jasan, logičan i uvjerljiv te u bitnom suglasan s provedenim pisanim dokazima, osobito s Odlukom o ukidanju radnih mjesta i Pravilnikom o sistematizaciji. Svjedok je neposredno sudjelovao u postupku reorganizacije poslovanja tuženika, a njegov iskaz o razlozima restrukturiranja, preraspodjeli poslova i razlikama između ukinutog i novoformiranih radnih mjesta je konkretan i životan te nije doveden u sumnju tijekom postupka.

13. Nasuprot tome, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da se njegovi poslovi u cijelosti i nadalje obavljaju na drugim radnim mjestima te da su ista odgovarajuća njegovim kvalifikacijama. Takav iskaz ocijenjen je subjektivnim i usmjerenim na uspjeh u sporu, a nije potkrijepljen drugim provedenim dokazima. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da su poslovi tužiteljevog radnog mjesta preraspodijeljeni i djelomično izmijenjeni, pri čemu novoformirana radna mjesta imaju drugačiji opseg odgovornosti, sadržaj poslova i potrebne kompetencije. Također, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da ispunjava uvjete za radno mjesto koordinatora Odjela za kontrolu kvalitete budući da iz provedenih dokaza proizlazi da je za navedeno radno mjesto potrebna tehnička struka koju tužitelj nema. Osim toga, radno mjesto na kojem je radio tužitelj je bilo više upravljačke naravi, dok je radno mjesto koordinatora Odjela za kontrolu kvalitete izvršiteljsko, kako to proizlazi iz iskaza PR. U preostalom dijelu, u kojem je suglasan s utvrđenim nespornim činjenicama, iskaz tužitelja sud je prihvatio.

14. Iz provedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka PR te dokumentacije u spisu, sud utvrđuje da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja uslijed potrebe optimizacije procesa i smanjenja troškova, pri čemu je izvršena preraspodjela poslova postojećih radnih mjesta i ukidanje pojedinih radnih mjesta, uključujući radno mjesto tužitelja. Takva preraspodjela poslova, prema ustaljenoj sudskoj praksi, predstavlja opravdan organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz.

15. Neosnovani su navodi tužitelja da potreba za njegovim poslovima nije prestala. Naime, sama činjenica da se pojedini poslovi i dalje obavljaju ne znači da nije prestala potreba za određenim radnim mjestom. Poslodavac ima pravo reorganizirati radni proces na način da poslove jednog radnog mjesta raspodijeli na više drugih radnih mjesta, ukoliko to smatra svrhovitim za poslovanje.

16. Tužitelj osporava novu sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, međutim ne postoji ovlaštenje suda da ispituje takve odluke poslodavca pa stoga ovaj sud nalazi da analiziranje načina sistematizacije, kao i sadržaj poslova koje trebaju obavljati izvršitelji pojedinih radnih mjesta ne predstavlja pravno relevantne razloge koji bi mogli utjecati na pravilnost i zakonitost Odluke o otkazu tužitelju jer je to u ingerenciji isključivo poslodavca, a ne suda.

17. Nadalje, sud prihvaća navode tuženika da radna mjesta na koja se tužitelj poziva nisu identična ukinutom radnom mjestu, već se radi o radnim mjestima različite razine odgovornosti, sadržaja poslova i potrebnih kvalifikacija. Iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj ne ispunjava sve uvjete za obavljanje tih poslova, a osobito u pogledu stručne spreme i specifičnih znanja.

18. Suprotno navodima tužitelja, važeći Zakon o radu ne propisuje obvezu poslodavca da u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza radniku ponudi drugo radno mjesto ili ga dodatno osposobljava za druge poslove, pa činjenica da tužitelju nije ponuđen novi ugovor o radu ne čini otkaz nezakonitim.

19. U odnosu na navode tužitelja o nepostojanju ili neobjavljivanju Kataloga radnih mjesta, sud ocjenjuje da navedeno nije od odlučnog značaja za zakonitost otkaza, budući da je iz ostalih provedenih dokaza utvrđeno postojanje stvarnih organizacijskih razloga za ukidanje radnog mjesta.

20. Imajući na umu da je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu Voditelj operacija i kontrole kvalitete, ne postoji obveza poslodavca za postupanje u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR.

21. Odbijeni su kao suvišni prijedlozi tužitelja za saslušanjem svjedoka KR i ĆR, bivših radnika tuženika, koji su predloženi na okolnost poslova koji su potrebni za funkcioniranje društva tuženika te poslova koje je obavljao tužitelj, kao i za dostavom ugovora o radu za novo formirana radna mjesta, ranije sistematizacije i dr., jer bi izvođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo duljini trajanja postupka, a imajući na umu činjenicu da su provedene organizacijske promjene autonomno pravo poslodavca.

22. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanog organizacijskog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, te da pobijana odluka nije nezakonita niti nedopuštena, zbog čega je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu odbijen kao neosnovan.

23. Budući da je Odluka o otkazu utvrđena zakonitom i dopuštenom, odbijen je i dio zahtjeva na utvrđenje nedopuštenosti Odluke kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava radnika, a također i zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika, jer nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 124. ZR.

24. Budući da tužbeni zahtjev nije osnovan, nisu ispunjene pretpostavke za odlučivanje o podredno postavljenom protutužbenom zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu, pa je isti također odbijen kao neosnovan.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom troška je odbijen te je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa trošak tuženika sveukupno iznosi 625,00 eura. Tuženik nema pravo naknade troška sastava protutužbe jer sa istom nije uspio pa je u tom dijelu njegov zahtjev za naknadom troška odbijen.

26. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku