Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kž-548/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović kao predsjednice vijeća te Srebrenke Šantić i Mladenke Paro-Rudić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sare Brnčić, u kaznenom predmetu protiv 1- optuženog KI i dr. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 , 126/19 i 84/21- dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-747/2023-9 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim 1- optuženi KI zbog kaznenog djela teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 pa je na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, a ujedno mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi KI u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 40. stavak 5. KZ/11 optuženom KI izrečena je i novčana kazna u iznosu od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa s time da dnevni iznos iznosi 40,00 eura što ukupno iznosi 1.600,00 (tisuću i šesto) eura.
1.2. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 optuženik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju čanka 43. stavak 1. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, novčanu kaznu naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.
1.4. Na temelju članka 43. stavak 2. i 3. KZ/11 ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak okrivljenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, a ako okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, zamijenit će se kaznom zatvora.
1.5. Na temelju članka 43. stavak 4. KZ/11 kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno članku 55. stavak 2. KZ/11.
1.6. Istom presudom je proglašen krivim i 2-optuženik LI zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 te je na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi LI u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.7. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženi KI je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 60,00 eura na ime paušalne svote u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je optuženi LI dužan naknaditi troškove ovog postupka također u iznosu od 60,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na 1-optuženog KI s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se optuženiku izrekene stroža kazna u smislu žalbenih navoda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka.1 ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji poglavito smatra da je sud prvog stupnja podcijenio značaj otegotne okolnosti, ranije višestruke osuđivanosti okrivljenika, posebno zbog istovrsnih djela, koja je trebala biti odlučna u izricanju kazne zatvora.
7. Točno je ono što se apostrofira u žalbi državnog odvjetnika, a to je da na strani okrivljenika postoji značajna otegotna okolnost njegove prethodne višestruke osuđivanosti, a u pet navrata i zbog istovrsnog kaznenog djela pa se dakle radi o specijalnom povratniku.
8. No, ovaj sud prihvaća po sudu prvog stupnja utvrđene olakotne okolnosti, koje usprkos osuđivanosti okrivljenika opravdavaju ponovno uvjetovanje kažnjavanja, uz duži rok provjeravanja, ali i uz izricanje sporedne novčane kazne. Odnosno, okrivljenik je kazneno djelo u cijelosti priznao i izrazio žaljenje zbog učina istog, po podacima spisa, u međuvremenu kroz razdoblje od preko pet godina okrivljenik, osim ovog postupka, više nije osuđivan niti procesuiran, a ima petero maloljetne djece osnovnoškolske dobi i zaposlen je, koje okolnosti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 utječu da kazna bude blaža ili teža po vrsti i mjeri . Pored toga, uzimajući u obzir kriminalnu količinu konkretnog kaznenog djela te činjenicu da je po podacima spisa otuđena količina goriva oduzeta od optuženika pa je većim dijelom izostala štetna posljedica djela, i ovaj sud nalazi da je uz uvjetnu osudu upravo sporedna novčana kazna djelotvorno sredstvo kao sankcija vezana za kaznena djela počinjena s motivom pribavljanja imovinske koristi. Sve navedene okolnosti, usprkos činjenici na koju ispravno ukazuje žalitelj, daju u pogledu specijalne prevencije koja je osnovni smisao uvjetne osude, ali uz sporednu novčanu kaznu, relativno pozitivnu prognozu. Zato je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kaznena sankcija odgovarajuća stupnju krivnje i pogibeljnosti djela o kojem se radi, te će se izrečenom kaznom zatvora i primijenjenom uvjetnom osudom te sporednom novčanom kaznom kod okrivljenika ostvariti i sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 koje se sastoje kako o društvenoj osudi zbog počinjenih kaznenih djela tako i utjecaju na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela te utjecajem na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
9. Slijedom svega navedenog razlozi žalbe nisu ostvareni pa je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba održavnog odvjetnika odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Rijeka, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sandra Juranović