REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5695/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Euro Agro-Bistra d.o.o., OIB 12756808765 iz [adresa] i tužitelja 2. KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika HELIOS FAROS d.d., Stari Grad, Priko bb, OIB: 48594515409, zastupanog po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika pod 1. VALAMAR RIVIERA d.d. za turizam, Poreč, Stancija Kaligari 1, OIB: 36201212847, zastupanog po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Koprivnice, pod 2. PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 20455535575, zastupanog po punomoćniku Mladenu Markoču, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2146/2025-2 od 17. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 669/2018-27 od 29. svibnja 2020., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P- 669/2018-32 od 3. lipnja 2020., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i drugo naznačeno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće i četvrto naznačeno pitanje.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2146/2025-2 od 17. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 669/2018-27 od 29. svibnja 2020., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P- 669/2018-32 od 3. lipnja 2020.

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti podredno odbiti isti.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su predlagatelji naznačili četiri prava pravna pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelji su istaknuli da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje i pravo na žalbu.

4. Predlagatelji su naznačili sljedeća pitanja:

„1. Mora li drugostupanjski sud, kada donosi presudu sukladno čl. 368. st. 2. ZPP koju zasniva na drugačijoj primjeni materijalnog prva od prvostupanjskog suda obrazložiti i iznijeti jasne, dostatne i razumljive razloge zbog čega smatra da je potrebno drugačije primijeniti materijalno pravo te razumljive i jasne razloge o primjeni tog materijalnog prava?

2. Mora li drugostupanjski sud ocijeniti sve žalbene navode žalitelja iznesene u žalbi protiv presude odnosno navesti jasne, razumljive i dostatne razloge zbog čega smatra da žalbene navode ne treba ocjenjivati?

3. Je li za ocjenu postojanja pravnog interesa umješača nužno utvrditi učinak uspjeha stranke u parnici na čiju se stranu umješač miješa na konkretna prava i pravne interese umješača te za takvu ocjenu navesti jasne, dostatne i razumljive razloge ?

4. Je li odluka stečajne upraviteljice u funkciji tijela (skupštine) dužnika pravne osobe o utvrđivanju financijskih izvještaja u stečajnom postupku predstavlja takvu odluku koja se može pobijati sukladno odredbi čl. 355. I čl. 359. Zakona o trgovačkim društvima ?“

5. U postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije, tužbeni je zahtjev odbijen jer je sud u pobijanoj presudi ocijenio da tužitelji nisu aktivno legitimirani u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev.

6. U prvom i drugom naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke da sud u pobijanoj presudi nije obrazložio odluku i dao jasne razloge za svoju odluku, kao i od pogrešne procesne pretpostavke da sud u pobijanoj presudi nije ocijenio žalbene razloge. Međutim, drugostupanjski je sud odluku donio sukladno čl. 368. st. 2. ZPP i ocijenio je žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP stoga o odgovoru na prvo i drugo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu i pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Slijedom iznesenog, u odnosu na prva dva naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.

8. U odnosu na treće pitanje predlagatelji polaze od pogrešne procesne pretpostavke stoga o odgovoru na takvo pitanje ne ovisi odluka u sporu. Osim toga, predlagatelji se u odnosu na treće i četvrto naznačeno pitanje nisu pozvali niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačija od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Treba naglasiti da okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i o pitanjima koja je tužitelj problematizirao tijekom postupka, a tužitelj ne dostavlja različite odluke viših sudova o navedenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP.

10. Slijedom iznesenog, u odnosu na treće i četvrto naznačeno pitanje, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

11. Predlagatelji su u prijedlogu za dopuštenje revizije naveli i da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predlagatelji su istaknuli da im je povrijeđeno pravo na žalbu i obrazloženu sudsku odluku kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

12. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo jer da pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio žalbene navode od odlučnog značaj sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Osim toga, pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; Jahnke i Lenoble protiv Francuske, 2000.). Ovaj sud je ocijenio da je u pobijanoj presudi sud odgovorio na sve navode od odlučnog značaja. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U postupku pred nižim sudovima tužiteljima je bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima, iznesu činjenice i predlože dokaze te ravnopravno sudjeluju u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje odnosno predlagatelji nisu učinili vjerojatnim im je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

13. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

14. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) stoga je odlučeno kao u točki IV. Izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić