Povrv-882/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja: EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 25, OIB: 02693661308, zastupan po stečajnom upravitelju Dušku Koruga, a on zastupan po punomoćniku Davoru Palatinušu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika:

EKOVENT PROJEKT d.o.o., Novo Čiče, Brezovečka 24, OIB: 16425049156, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Macan i Mračićd.o.o., iz Zagreba, radi isplate, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, nakon glavne rasprave zaključene dana 9. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i umješača, dana 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić Čulin, iz Samobora, poslovni broj Ovrv-443/2019 od 02. svibnja 2019., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.112,17 eura , u roku od osam dana.

Obrazloženje

1.

Predmetni postupak vodio se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić Čulin, iz Samobora, poslovni broj Ovrv-443/2019 od 02. svibnja 2019., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2.

Tuženik u prigovoru (list 7. spisa) navodi da osporava predmetno rješenje kako u njegovoj osnovi tako i u njegovoj visini. Ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Priložene fakture ne predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu ovršnog zakona slijedom čega nisu podobne za ovrhu. Osporava osnov i visinu utuženog potraživanja. Ulaže prigovor zastare. Navodi da realizacija kupoprodaje strojeva nije nikada izvršena te da mu tužitelj nije nikada isporučio strojeve koji su bili predmet Ugovora. Predlaže da se postupak nastavi kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3.

U očitovanju na prigovor tužitelj tijekom postupka navodi kako su netočni navodi tuženika da stranke nisu bile u poslovnom odnosu, jer ti jasno proizlazi iz Ugovora. Također, strojevi su predani i prije isplate kupovnine te da stoga nije točno da kupoprodaja nije realizirana. U pogledu istaknutog prigovora zastare isti da je neosnovan obzirom da nije prošao trogodišnji rok.

4.

Rješenjem Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-473/2022-2 od 23. studenog 2022.g. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Povrv- 2359/2019 od 8. ožujka 2021. u pobijanim točkama i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

5.

Tijekom dokaznog postupka pročitan je: prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi ( list 1.-4. spisa) izvadak iz poslovnih knjiga (list 5. spisa), Ugovor o kupoprodaji strojeva i ponuda (list 19-24 spisa), dopis i povratnica ( list 25- 26 spisa), prijedlog za raskid ugovora (list 27-28. spisa), dopis ( list 29 spisa), račun i obračun kamata (list 30-31. spisa) izvješće stečajnog upravitelja ( list 35-39 spisa), bilanca tuženika ( list 49-68 spisa ) dopis Porezne uprave ( list 74 spisa), izjava ( list 75 spisa), preslik iz knjige URA ( list 76-88 spisa), saslušao stečajnog upravitelja tužitelja, bivšeg stečajnog upravitelja tužitelja i zz. tuženika na ročištu 26. siječnja 2021.g. (list 92 -95 spisa), proveo suočenje zz. tuženika MR i ER,

ER i Nikole Jakira, MR i M ( list 159-162 spisa), proveo predloženo knjigovodstveno financijsko vještačenje ( list 172-177 spisa).

6.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7.

Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.

Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.

Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

10.

Predmet spora jest isplata dijela iznosa kupoprodajne cijene iz kupoprodajnog ugovora od 5. listopada 2015.g.

11.

Prije svega, u odnosu na procesne prigovore tuženika valja istaknuti da predmetni ovršni prijedlog sadrži sve podatke koji su bili potrebni da bi se na temelju istog moglo donijeti rješenje o ovrsi, u smislu odredbe čl. 41. st. 2. i čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; dalje u tekstu: OZ) poglavito platni nalog, a time i samo rješenje o ovrsi sadrži sve potrebne propisane podatke te je ovrha u konkretnom slučaju bila određena sukladno odredbi čl. 280. st. 2. OZ-a.

12.

Međutim, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi bespredmetno je raspravljati o podobnosti ovršnog prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi te o podobnosti rješenja o ovrsi za provedbu ovrhe, s obzirom da sud u predmetnoj parnici odlučuje isključivo o održavanju na snazi ili ukidanju platnog naloga koji je sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 58. st. 3. OZ-a u vezi čl. 45. st. 3. ZPP-a).

13.

U pogledu istaknutog prigovora zastare od strane tuženika sud nije odlučivao obzirom da je platni nalog ukinut u cijelosti, a u pogledu prigovora aktivne i pasivne legitimacije valja reći da je isti neosnovan obzirom da iz Ugovoru o kupoprodaji strojeva od 5. listopada 2015.g. (list 19-24 spisa), proizlazi da je isti zaključen upravo između stranaka.

14.

U konkretnom slučaju tužitelj je taj koji treba dokazati osnov potraživanja.

15.

Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovoru o kupoprodaji strojeva od 5. listopada 2015.g. (list 19-24 spisa), zatim nije sporna visina međutim sukladno uputi Visokog trgovačkog suda sud je na tu okolnost proveo financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omaziću ( list 172-177 spisa). Nije niti sporno da je tuženik ugovorom preuzeo obvezu platiti tužitelju cijenu za sve strojeve, točno specificirane u popisu koji je sastavni dio ugovora.

16.

Međutim, obzirom na navode iz prigovora među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je li tuženik dužan tužitelju platiti kupoprodajnu cijenu čije plaćanje tužitelj potražuje u ovoj parnici, s obzirom na okolnosti o kojima stranke imaju suprotstavljene tvrdnje, naročito one koje se odnose na opseg ispunjenja ugovornih obveza stranaka, ali i na učinak tuženikovog očitovanja volje usmjerenog na raskid tog ugovora. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka, svjedoka te suočenje istih.

17.

Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 5. spisa), račun i obračun kamata (list 30-31. spisa) i Ugovor o kupoprodaji strojeva i ponuda (list 19- 24 spisa), a koji račun je tužitelj izdao tuženiku, razvidno je da se isti odnosi na taksativno navedene strojeve i njihova cijena za koju se tereti tuženik u potpunosti opisom i cijenom odgovaraju strojevima iz Ponude koja je sastavni dio Ugovora o kupoprodaji strojeva.

18.

Tuženik tvrdi da mu tužitelj predmetne strojeve nije isporučio, odnosno isti tijekom postupka ističe da je na predmetnim strojevima HBOR imao založno pravo ( još ga ima na neisporučenim strojevima), te da je usmeni dogovor bio između stečajnog upravitelja Nikole Jakira i pok. VR, koji je bio raniji vlasnik i direktor tužitelja, uz odobrenje HBOR-a, da će se oslobađati od založnog prava samo oni strojevi koje tuženik preuzme i plati, a Upravo zbog činjenice da mu ti strojevi nisu isporučeni obzirom da isti radi neadekvatnog čuvanja i proteka vremena nisu imali nikakvu uporabnu vrijednost.

19.

Naime, iz činjeničnih navoda, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu, a pravni odnos između tužitelja i tuženika predstavlja Ugovor o kupoprodaji iz čl. 376. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO). Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

20.

Ovdje valja napomenuti da zakon ne predviđa obveznu pisanu formu za Ugovor o kupoprodaju pokretnina ( strojeva) i da isti može biti sklopljen i usmenoj formi stoga i izmjene predmetnog ugovora mogu biti ugovorene u usmenoj formi.

21.

Iz iskaza bivšeg stečajnog upravitelja tužitelja (list 92-95 spisa) Nikole Jakira, proizlazi da je isti bio stečajni upravitelj tužitelja u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji strojeva, da je na predmetnim strojevima HBOR imao upisano založno pravo, te da bez njihove suglasnosti nije mogao prodavati strojeve. Ističe da je s tuženikom zaključio Ugovor o kupoprodaji strojeva, a sastavni dio Ugovora je bila i Ponuda. Kako tuženik nije imao odmah sve novce za otkup svih strojeva oni su otkupljivali dinamikom kako su sakupili novac. U jednom trenutku tuženik je stao s plaćanjem i rekli su da su upali u financijske poteškoće ali da ono što su kupili su i platili. Navodi da sve strojeve koje je tuženik platio svi su isporučeni, a da tužitelj nije bio u obvezi isporučiti niti jedan stroj tuženiku a koji stroj nije bio plaćen, te sukladno tome tuženiku nisu bili isporučeni strojevi koji nisu bili plaćeni. U dogovoru s HBOR-om nije se raskinuo Ugovor, jer da to nema smisla, jer su strojevi stari i tako su preostali strojevi ostali kod tužitelja, a dogovor je bio da tuženik kupuje dio po dio strojeva i na taj način ih plaća.

22.

Iz iskaza stečajnog upravitelja tužitelja ER (list 92-95 spisa) proizlazi da kada je preuzeo tužitelja odnosno kada je postao stečajni upravitelj tužitelja da je vidio da između ostalog postoji Ugovor o kupoprodaji strojeva koji nije isplaćen u cijelosti, te da mu je gsp. Jakir rekao da je tako dogovoreno u komunikaciji s strankama i da isti nije isplaćen u cijelosti, a da su strojevi predani u najvećem dijelu, odnosno da je predano više od 60% strojeva a plaćeno cca 50% kupoprodajne cijene. Ostatak strojeva je ostalo u Krapini jer su gabaritno veliki. Navodi da niti u Ugovoru a niti u usmenom dogovoru nije bilo dogovoreno parcijalno uzimanje strojeva. Ističe da su tuženiku predani određeni strojevi koje on nije platio. Ne zna da li postoje otpremnice koji su strojevi predani tuženiku.

23.

Iz saslušanja zz. tuženika MR ( list 95 spisa) proizlazi da je usmeni dogovor bio da kako će imati novaca tako će preuzimati strojeve i plaćati tužitelju. Navodi da su preuzeli strojeve koje su i patili, a koje nisu platili nisu niti preuzeli. Ističe da je HBOR skidao založno pravo sa stroja kojeg su platili i onda je taj stroj preuzet, te da je sve dobro funkcioniralo u usmenom dogovoru između tih tri strana. Nadalje iskazuje da se je obratio gsp. ER s prijedlogom da se raskine taj Ugovor negdje 2017.g.

24.

Na ročištu dana 14. studenog 2023. sud je suočio stečajnog upravitelja ER i zz. tuženika MR te je stečajni upravitelj ER navode da ostaje u cijelosti kod svog iskaza danog na raspravi dana 26. siječnja 2020. godine te posebno ističe da Ugovor nije raskinut u odnosu na iskaz zak. zastupnika navodi da nije bilo usmenih dogovora o parcijalnoj prodaji strojeva već je jedino bilo razgovora o obročnoj otplati ostatka kupoprodajne cijene. Navodi da svi isporučeni strojevi nisu plaćeni, a da je tuženiku bilo omogućeno preuzimanje strojeva ali ih isti nije preuzeo jer su oni gabaritno veliki. Ističe da većina isporučenih strojeva nije plaćena.

25.

Zakonski zastupnik tuženika ČR navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog na raspravi dana 26. siječnja 2020. te dodaje da u odnosu na iskaz st. upravitelja ER navodi da strojevi koji su preuzeti da su i plaćeni. Ostaje posebno kod svoga iskaza koji je u suprotnosti sa iskazom st. upravitelja u dijelu da zna da je usmeno bilo dogovoreno da se cijela situacija spasi da se preuzeti strojevi plate a kako će se sakupiti novac tako će se plaćati i ostali strojevi. A sve po pričama koje su se vodile unutar kuće. Odgovara da zna da je njegov pokojni otac i bivši st. upravitelj da su vodili te pregovore oko te kupnje. On nije bio osobno prisutan kada se dogovarala kupoprodaja strojeva.

26.

Na ročištu dana 14. studenog 2023. sud je suočio stečajnog upravitelja ER i Nikolu Jakira. Bivši st. upravitelj NR navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog na raspravi 26. siječnja 2020. godine te navodi da je dogovor sa pokojnim zak. zastupnikom VR bio da kada plate određeni dio strojeva taj dio mogu i preuzeti i to je pisalo u Ugovoru, možda nije tim riječima pisano ali je to i logično. Ja vjerujem da sam ja ER rekao za taj dogovor odnosno za Ugovor odnosno ne mogu mu reći nešto što je mimo činjenica koje jesu. Ne stoji činjenica da sam rekao ER da je Ekovent projekt preuzeo strojeve koji nisu plaćeni. Ponavljam da nisam sigurno rekao da je Ekovent projekt preuzeo više strojeva nego što bi ih platio. Navodi da teoretski je Ekovent projekt ili netko drugi mogao uzeti još koji stroj jer je riječ o tvornici koja se nalazi izvan Krapine, te je svatko mogao i provaliti i uzeti što mu je potrebno jer nije bilo stražara. Odgovara da se ova situacija mogla desiti iza njegovog mandata, ali još pojašnjava da se moglo desiti i za vrijeme mog mandata jer je to nemoguće kontrolirati, ali službeno za vrijeme mog mandata nije bilo provala. Ističe da u odnosu na ova 72 stroja iste nije mogao prodavati bez suglasnosti HBOR-a. Navodi da kada je dao oglas za prodaju strojeva nitko se nije javio odnosno jedna firma se javila koja je odmah odustala jer je riječ o specifičnim strojevima za proizvodnju ventilatora i tako sam ja HBOR-u rekao da se malo pričeka oko raskida ugovora jer sam ih predočio situaciju da Ekovent projekt nisu izgubili volju već su upali u financijske poteškoće ali mene HBOR nije morao slušati oni su mogli postupiti po svojoj volji. Ne zna i nitko mu ništa nije rekao zašto nisu raskinuli Ugovor. Na daljnji upit odgovaram da je ovdje bila specifična situacija jer je jedna gospođa vodila računovodstvo za obje firme te kako bi se izvršile uplate za kupnju pojedinog stroja tako bi ona to proknjižila i zadužila drugu firmu stoga mislim da nije bilo klasične primopredaje otpremnice ili slično.

27.

Stečajni upravitelj ER navodi da ostaje u cijelosti kod svog iskaza te još nadopunjuje da je nakon primopredaje promijenjen knjigovodstveni servis iz razloga što su iste osobe vodile knjigovodstvo za tuženika i tužitelja a u odnosu na navode gos. NR da su računovodstvu rasknjižavane i preknjižavane uplate i rask. osnovna sredstva smatram da je za isto bilo nužno kao temelj za knjiženje voditi se kupoprodajnim Ugovorom a ne paušalno određivati što se kada prodati i što će se kada preknjižiti.

28.

Na ročištu dana 14. studenog 2023. sud je suočio Nikolu Jakira i z.z. MR. ZZ. ČR ostaje u cijelosti kod svog iskaza u cijelosti danog na raspravi 26. siječnja 2020. Bivši st. upravitelj NR navodi da ostaje u cijelosti kod svog iskaza u cijelosti danog na raspravi dana 26. siječnja 2020. ZZ ČR i NR navode da nemaju što dodati jedan drugome na iskaz.

29.

Dakle, kada se uzme u obzir naprijed navedeno sud zaključuje da je između stranaka došlo do izmjene Ugovora o kupoprodaji strojeva temeljem usmenog dogovora, odnosno da je bivši stečajni upravitelj tužitelja NR uz znanje i suglasnost HBOR-a dogovorio s tuženikom da tuženik kupuje dio po dio strojeva i na taj način da ih plaća. Nadalje , da je postojao usmeni dogovor između stranaka razvidno je i iz činjenice da HBOR, kao založni vjerovnik, nije inzistirao od tužitelja da raskine Ugovor, jer je sud utvrdio da ugovor nije raskinut, a što tužitelj nije niti napravio, a sve obzirom da je uistinu postojao usmeni dogovor između stranaka.

30.

Dakle, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima bivšeg stečajnog upravitelja Nikoli Jakiru i zz. tuženika GR, jer su logični i životni, a o odlučnim činjenicama odnosno o izmjeni Ugovora o kupoprodaji strojeva, sklopljenom u usmenom obliku i obvezi plaćanja strojeva, isporuci strojeva, preuzimanju, iskazivali su sukladno. Upravo su isti to ponovili na suočenju gdje su obojica iskazivali decidirano, vjerodostojno, istinito jer tijekom cijelog postupka iznose istu verziju. Iskazi su im u suglasju s drugim dokazima i nema bitnih proturječnosti u odnosu na druge provedene dokaze i ranije iskaze. Nadalje, opisani događaji slijede logičan slijed uzroka i posljedica. Također samim ponašanjem, prvenstveno sigurnosti u nastupu, uvjerili su sud da im vjeruje.

31.

S druge strane sud nije poklonio vjeru iskazu stečajnog upravitelja ER u dijelu u kojem je naveo da niti u Ugovoru a niti u usmenom dogovoru nije bilo dogovoreno parcijalno uzimanje strojeva, te da su tuženiku predani određeni strojevi koje on nije platio, jer je to u suprotnosti s iskazima zz tuženika i bivšeg stečajnog upravitelja. Također ovdje valja napomenuti da je upravo bivši stečajni upravitelj tužitelja NR, koji je apsolutno nezainteresiran za ishod ovog postupka, a koji je i zaključio u ime tužitelja Ugovor o kupoprodaji strojeva, iskazao da je upravo bio usmeni dogovor između stranaka parcijalno preuzimanje strojeva kada se isti plate i kada HBOR briše zabilježbu založnog prava na istima. Nadalje, također stečajni upravitelj tužitelja ER je naveo da mu je prilikom primopredaje NR rekao da postoji Ugovor o kupoprodaji strojeva koji nije isplaćen u cijelosti ali da je tako dogovoreno u komunikaciji sa strankama.

32.

Sukladno čl. 389 st. ZOO-a prodavatelj je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom, te je prodavatelj ispunio obvezu predaje kupcu u pravilu kad mu stvar uruči.

33.

Obveza predaje, dakle znači, obvezu prodavatelja da kupcu omogući faktičnu vlast na stvari ako je predmet kupoprodaje stvar, a tu svoju obvezu prodavatelj je ispunio onda kad je kupcu omogućio faktičnu vlast na stvari.

34.

U ovom slučaju teret dokaza da tražbina postoji bio je na tužitelju, isti izvedenim dokazima nije dokazao, jer se sporne činjenice mogu dokazivati bilo kojim adekvatnim dokaznim sredstvom pa tako, kao i u ovom slučaju i saslušanjem stranaka i svjedoka, njihovim suočenjem, sve obzirom da zakonodavac nije ograničio vrste dokaza na dokaze u pisanom obliku.

35.

Slijedom iznijetoga, a temeljem tako provedenog dokaznog postupka uz primjenu pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a. ZPP-a), sud gore navedeno činjenično stanje smatra utvrđenim, dakle stranke su sklopile Ugovor o kupoprodaji strojeva, dana 25.02.2015.g. ( nesporno između stranaka), te su naknadno u usmenom obliku sklopili izmjenu Ugovora o kupoprodaji strojeva, stoga kako tužitelj nije dokazao da je, sukladno citiranim člancima, predao stvar kupcu odnosno nije dokazao da je predmetne strojeve za koje je izdao utuženi račun, predao tuženiku i omogućio mu faktičnu vlast na predmetnim strojevima i time tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku, isti mu nije dužan sukladno čl. 376. ZOO -a platiti ostatak kupoprodajne cijene za te strojeve, stoga je valjalo tužitelja u cijelosti odbiti sa postavljenim tužbenim zahtjevom uz primjenu odredbe 451. st. 3. ZPP-a, i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

36.

O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te se parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 144/14), budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora od 1.7.2019. g i podneska od 11.09.2020., 18.06.2024. za svaki iznos od 1.366,94 eura (Tbr. 8. t. l.), trošak pristupa na ročište (Tbr. 9. t. l.) dana 21.09.2020., 26.01.2021. 22.03.2023., 20.04.2023., 14.11.2023., 9.01.2025. po 1.366,94, trošak pristupa na ročište dana 30.11.2020., iznos od 683,47 eura, odnosno 50% obzirom da je isti odgođen (Tbr. 9. t. l2.) uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 3.417,35 eura, što ukupno iznosi 17.116,75 eura. U parnični trošak ulazi i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 663,61 euro, te na odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 euro sukladno Zakonu o sudskim pristojbama - Tar. br. 2. t. 1. („Narodne novine“, broj 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013 sveukupno 18.112,17 eura, te je stoga odlučeno kao u toč. II/ izreke presude.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

SUDAC:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 25, OIB: 02693661308, zastupan po stečajnom upravitelju Dušku Koruga, a on zastupan po punomoćniku Davoru Palatinušu, odvjetniku u Zagrebu,

2. EKOVENT PROJEKT d.o.o., Novo Čiče, Brezovečka 24, OIB: 16425049156, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Macan i Mračić d.o.o., iz Zagreba,

3. umješaču na strani tužitelja HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK,

Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390