REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5640/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Vičević Gračanin, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tuženice KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Jeleni Božović, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-438/2024-2 od 4. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P - 1093/22-32 od 27. ožujka 2024., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-438/2024-2 od 4. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P - 1093/22-32 od 27. ožujka 2024., tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li se stjecanje prava vlasništva dosjelošću može i smije suprotstaviti onome tko je stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla a da nije bio u dobroj vjeri dok kvalificirani posjednik još nije upisao svoje pravo na temelju dosjedanja? 2. Da li je stjecatelj u dobroj vjeri ako je u trenutku zaključenja pravnog posla znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ta stvar ne pripada otuđivatelju?
3. Da li su u dobroj vjeri postupali 1. i 2. tuženi kada su pravnim poslom kupili prijepor, svaki u dijelu od 3/8 ili zajedno 6/8 dijela kada su po svemu sudeći znali ili morali znati da je isti u posjedu njihovog prvog susjeda, ovdje tužitelja?
4. Da li je savjesni kupac samo onaj koji pored pouzdanja u zemljišne knjige utvrdi i stanje posjeda kupljene stvari?
5. Da li su prodavatelji koji su nekretnine prodali 1. i 2. tuženima uopće sa tim nekretninama mogli raspolagati i na koji način su stjecatelje uveli u posjed kada sami nisu bili u posjedu prijepora?
6. Treba li prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom donošenje presude primjenjivati institut jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni?
7. Ima li stranka koja je u sporu uspjela djelomično ili potpuno pravo na naknadu parničnog troška?
8. Da li stranka koja je djelomično uspjela u sporu ima pravo na naknadu parničnog troška sukladno uspjehu u sporu?“.
1.2. U prijedlogu tužitelj ponavlja navode žalbe ne pozivajući se konkretno na neki od zakonskih razloga iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te citira odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1253/2024-2 i Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1140/2018, bez objašnjenja u kakvoj su korelaciji sa osporavanom drugostupanjskom odlukom.
2. Tuženici su podnijeli odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, predlažući da se odbije kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a svoj zahtjev temelji na institutu dosjelosti.
5. Postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja za odluku u sporu, jer polaze od drugačijih činjeničnih navoda od utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda. Naime, tuženici su postupali u dobroj vjeri odnosno bili su pošteni stjecatelji jer su stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine valjanim pravnim poslom od upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige kojem se ne može suprotstaviti tužiteljevo eventualno vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona, u vezi čega su u dokaznom postupku sudovi utvrdili i ocijenili odlučne činjenice i temeljito, razumno i logično obrazložili svoje odluke. Uz navedeno, tužitelj u prijedlogu nije naveo razloge koji bi opravdali važnost pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
7. Prema ocjeni ovoga suda, odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II.
8. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
