REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-582/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OB iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Šarunić, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženice TB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Milić, odvjetnik u Rijeci i 2. tuženika PB iz [adresa], radi isplate, odlučujući o reviziji 1. tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4372/2012-7 od 11. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1577/10-31 od 10. studenoga 2011., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija 1. tuženice se odbacuje kao nedopuštena.
II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke tuženici su obvezani solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 25.564,58 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Erste bank d.d. u Rijeci na dan isplate sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno i izreci presude. Ujedno su pod točkom 2. izreke tuženici obvezani solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 65.463,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba 1. tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela 1. tuženica pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženici.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila istu odbiti kao neosnovanu, potražujući i trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prije svega, 1. tuženica u reviziji navodi da je u ovom predmetu dopuštena redovna revizija obzirom da je tužba u kojoj je naznačena vrijednost predmeta spora 450.000,00 tadašnjih dinara podnesena 17. siječnja 1991. u koje vrijeme je navedeni iznos bio viši od zakonom propisanog vrijednosnog kriterija za dopuštenost revizije. Pritom se poziva na svoje legitimno očekivanje da će joj revizija biti dopuštena u ovoj pravnoj stvari, kao i na stajalište koje proizlazi iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2646/2007 i U-III-2444/2008.
7. Točni su navodi 1. tuženice da je u vrijeme podnošenja tužbe 17. siječnja 1991 ., obzirom na vrijednost predmeta spora, a radi se o novčanom zahtjevu, revizija bila dopuštena u smislu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, broj 20/90), obzirom da je u to vrijeme vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije bio iznos od 8.000 dinara odnosno HRD. Međutim, bez obzira na navedeno, revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP 1. tuženice prema ocjeni ovog suda nije dopuštena.
8. Naime, tijekom postupka je tužiteljica podneskom od 25. studenog 1992. istaknula zahtjev za isplatu iznosa 50.000,DM da bi podneskom od 11. listopada 2006. precizirala tužbeni zahtjev za isplatu na iznos 25.564,58 EUR. Do tog iznosa, kao i prethodnog od 50.000 DM, tužiteljica nije došla denominacijom prvotno utuženog iznosa naknade štete u tadašnjim dinarima. Naime, takav tužbeni zahtjev (novčani) nije istaknut osloncem na odluku o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 71/91 i 72/92) i odluku o prestanku važenja odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske i o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe („Narodne novine“, broj 37/94), tj. denominacijom dinara. Stoga se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari radi o preinakama tužbe slijedom čega I tuženica nema pravo na podnošenje revizije za koju je propisan vrijednosni kriterij odnosno vps, zbog izmjene Zakona o parničnom postupku 1999. i 2011. Isto stajalište zastupa i Ustavni sud Republike Hrvatske što proizlazi iz zapisnika iz 37. stručnog sastanka Ustavnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2008. kao i iz odluke Ustavnog suda broj U-III/2807/2015 od 28. listopada 2015.
9. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude je 192.616,33 kn, pa obzirom na naprijed izloženo redovna revizija nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn.
10. Nadalje, suprotno revizijskim navodima, iz obrazloženja kao i iz sadržaja drugostupanjske odluke proizlazi da je ista donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP. Stoga nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP.
11. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1., stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11.1. U svakom slučaju u izvanrednoj reviziji, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Ocjenjujući pitanje dopuštenosti izvanredne revizije, u skladu s navedenim odredbama ZPP, ovaj sud je ocijenio da ista nije dopuštena, jer u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose.
12.1. Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b) st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci pod toč. I.
13. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
