REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1627/2023-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Goran Mikuličić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić- Bahun-Topić u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 38922958547, tužitelju ĆZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete ukupno iznos od 8.624,00 €, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu štete u visini 5.576,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 3.639,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. rujna 2022. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač motocikla kada je na njega naletio vozač automobila koji mu je oduzeo prednost, za koju nezgodu je odgovoran ĆZCB, čime je tužitelju nastala imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege te neimovinska šteta zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Ističe kako se tuženiku prethodno obratio s odštetnim zahtjevom po kojem je tuženik isplatio na ime štete iznos od 5.146,00 eura. Slijedom navedenog predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu na ime naknade štete preostali iznos od 14.200,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju niti odgovornosti tuženika za štetu. Ali osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog te zatražen tijek zateznih kamata s obzirom da je tužitelj tek uz tužbu dostavio svu medicinsku dokumentaciju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a PU Primorsko
-goranske, PP Opatija od 14. listopada 2022. (listovi 6-7), medicinsku dokumentaciju (listovi 8-20, 39, 49-124, 132-133, 240, 242, 258-321, 323-324, 326, 330-, 332, 334), Odštetni zahtjev od 28. studenog 2022. (listovi 21-22), zdravstveni karton tužitelja (listovi 136-224) te je provedeno medicinsko vještačenje (listovi 243-249 spisa, 335- 336) i saslušanje tužitelja (list 236).
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koja šteta je posljedica prometne nezgode od 1. rujna 2022.
6. U konkretnom je predmetu sporna visina imovinske štete i neimovinske štete koju tužitelj potražuje, a preko isplaćenog iznosa od 5.146,00 eura.
7. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem, saslušao tužitelja te izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu.
7.1. U svom iskazu je tužitelj u bitnome naveo da mu je po izlasku iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 mjeseca u potpunosti jer je imao slomljena rebra i noga mu je bila polomljena. Ta tri mjeseca nije mogao ni ustati samostalno i morali su ga nositi do WC-a. Nakon tri mjeseca se mogao kretati uz pomoć štaka narednih dva mjeseca, a tek onda se mogao kretati sa jednom štakom. U svemu su mu morali pomagati jer nije mogao obavljati svakodnevne aktivnosti. Nakon druge operacije koja je bila 23. listopada 2023. opet su mu morali pomagati negdje otprilike mjesec i pol dana. Nakon druge operacije su ga odmah pustili doma. Polomio je 10 rebara, koljeno, prerezane su mu bile tetive i imao je krvarenje u plućima. Ima otvoren obrt za keramičara, ali nakon nezgode više nije obavljao poslove keramičara, mogao bi ali ga strah, sada može klečati ali ne dugo, možda bi mogao raditi do 4 sata dnevno. Jako voli planinariti i biti u prirodi što mu je nakon prometne nezgode postalo jako naporno. Teško mu je trenirati sport što je prije mogao. Problem mu je i vožnja na motociklu i od straha se više ne vozi. Ta vožnja mu je bila jako bitna radi dolaska na posao i parkinga osobito u vrijeme sezone kada ima puno turista. U slučaju povratka na posao trebao bi mu pomoćnik radi nošenja težeg tereta. Sportom bavio nekoliko godina prije same prometne nezgode a inače je do nezgode u pravilu planinario i šetao prirodom.
7.2. Vještak dr. Igor Stipančić je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio: natučenje prsnog koša, ulazak zraka i krvarenje između pluća i prsnog koša tzv. hematopneumotoraks desno, ulazak zraka ispod kože s desne strane prsnog koša tzv. supkutani emfizem, opsežna nagnječenje desnog plućnog krila, manja nagnječenja pluća gornjeg režnja lijevo, prijelom II-IV rebra lijevo, prijelom prednjeg luka II i III rebra desno, napuknuće prednjeg luka IV rebra desno, dvostruki prijelom V rebra i prijelom VI i VII sa značajnijim pomakom više od širine rebra, prijelom srednje trećine tijela prsne kosti, spiralni višeiverni prijelom donjeg dijela lijeve lisne kosti, otvorenu ranu lijevog koljena. Zbog gore navedenih ozljeda je primljen na bolničko liječenje u KBC Rijeka. Radilo se o teškim i po život opasnim ozljedama prsnog koša. Po prijemu je hitno operiran. Zbog ozljede prsnog koša tj ulaska zraka i krvarenja između pluća i stijenke prsnog koša prsni koš je dreniran, a prijelom donjeg dijela lijeve potkoljenice tj lisne kosti je stabiliziran pločicom i vijcima. I rana na lijevom koljenu je kirurški obrađena te su šivani tetivni pripoji (retinakul). Proveo je 4 dana u jedinici intenzivnog liječenja te potom nastavio liječenje na odjelu. Ukupno je u bolnici liječen 11 dana. Otpušten je kući s imobilizacijom na lijevoj potkoljenici te preporukom previjanja kod svog liječnika. Previjao se po uputama do 19.09.2022. tad su mu izvađeni i šavovi. Imobilizaciju lijeve potkoljenice je imao do 26.09.2022. Zbog ozljede pluća i izljeva redovito je kontroliran i rađene su RTG snimke prsnog koša. Potpuno povlačenje izljeva i normalizacija radiološkog nalaza je navedena na nalazu pulmologa 27.12.2022. Time je liječenje vezano za ozljedu prsnog koša završeno. Zbog ozljede gležnja i koljena lijeve noge dugo se koristio štakama za hodanje. U nalazu fizijatra 07.03.2023. se još navodi hod s dvije štake. Dok na slijedećem pregledu fizijatra dva mjeseca kasnije (17.05.2023.) u statusu je navedeno da je hodao bez pomagala. Provodio je fizikalnu terapiju uz kontrole fizijatra. Ponovno je operiran 02.11.2023 kad mu je izvađena alenteza iz lisne kosti te izvađeno strano tijelo koje je imao u području lijevog koljena. I nakon ove operacije je provodio fizikalnu terapiju. Zbog tegoba koje je imao s koljenom na zadnjem pregledu fizijatra 14.05.2024. je preporučen MR lijevog koljena kojeg je tužitelj i načinio 11.10.2024. Taj nalaz upućuje na oštećenje hrskavice u području zgloba koljena. Time je liječenje okončano. Zaostale posljedice zadobivenih ozljeda očituju se bolovima u desnoj strani prsnog koša, slabijim toleriranjem napora te blažim deformitetom prsnog koša desno. Uz to zaostaju bolovi lijevog koljena i lijevog gležnja, blaži otok lijevog koljena i lijevog gležnja, slabiji mišići lijeve noge, te ograničenje funkcije lijevog koljena i gležnja. Na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja zbog svih gore zadobivenih ozljeda držim da je zbog zaostalih trajnih posljedica u tužitelja nastalo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 25%. Tužitelj je trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Bol jakog intenziteta je trpio do 7 dana, srednjeg do 15 dana, a manjeg još do 3 mjeseca sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Uzeto je u obzir operacije, previjanja vađenje šavova i cjelokupno liječenje. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 7 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do 10 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Uzete su u obzir operacije kao i strah od ishoda istih. Tuđa pomoć mu je bila potrebna sveukupno u trajanju od 3 mjeseca 3 h na dan zbog mirovanja te nemogućnosti hoda. (U ovo je uključena i pomoć nakon druge operacije). Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3,5 mjeseca tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. I kroz to vrijeme je otežano hodao i koristio se štakama. Pomoć mu je trebala za nabavku i pripremu hrane, ostvarivanje zdravstvene zaštite – odlasci liječniku na kontrolne preglede i pretrage.
7.3. U odnosu na naruženje tužitelja koje je posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći sud je neposrednim opažanjem utvrdio da tužitelj ima ožiljak otprilike 3 cm dužine s desne strane na prsnom košu gdje je bio dren. Zatim da na lijevoj nozi, na skočnom zglobu postoji zadebljani dio koji izgleda kao da je natekao i ožiljak, veličine otprilike 5 cm s desne strane, te s lijeve strane dva ožiljka crvene boje, otprilike svaki duljine 2 cm. konačno je utvrđeno da postoji veliki crveni ožiljak na lijevom koljenu dužine 10-tak cm na kojem je koža rastegnuta i ožiljak se širi.
7.3.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužitelj ima naruženje zbog zaostalih ožiljaka na gležnju koljenu i prsnom košu je srednjeg stupnja. Ono nije uvijek vidljivo trećim osobama.
7.4. Tužitelj je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem se navodi da je liječenje tužitelja okončano. Slijedom čega je vještak dao dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je naveo da je od ozljeđivanja tužitelja sada proteklo više od 2,5 godine. Štoviše, za mjesec dana će proteći punih 3 godine. Nalazi fizijatra i ortopeda načinjeni 2025. ne donose nikakve nove spoznaje o kliničkom stanju tužitelja u odnosu na ranije nalaze, kao i nalaz vještaka. Provođenje fizikalne terapije tijekom 2025. god nije nimalo promijenilo klinički nalaz prije i nakon provedene iste. Malo je vjerojatno da će daljnje liječenje utjecati na kliničko stanje koje je utvrđeno pregledom vještaka.
7.5. Stranke više nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sa sobom ili s izviđenim okolnostima, te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.
8. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja glede neimovinske štete sud je prihvatio zaključak vještaka da je tužitelj pretrpio gore navedene ozljede koje su liječene operativnim zahvatima, imobilizacijom i fizikalnom terapijom.
8.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
8.2. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade (pretrpljene fizičke bolove, strah i naruženje) kao i druge okolnosti slučaja, posebno ocijenivši da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja bio na više operativnih zahvata, nosio imobilizaciju, da su provedene fizikalne terapije, kao i da su tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja zaostale trajne posljedice (25 %) zbog kojih trpi duševne boli, ovaj sud smatra da tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 12.000,00 eura.
9. Ovdje valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).
10. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 3 mjeseca 3 h na dan zbog mirovanja te nemogućnosti hoda. (U ovo je uključena i pomoć nakon druge operacije). Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3,5 mjeseca tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. I kroz to vrijeme je otežano hodao i koristio se štakama. Pomoć mu je trebala za nabavku i pripremu hrane, ostvarivanje zdravstvene zaštite – odlasci liječniku na kontrolne preglede i pretrage. Ujedno su stranke učinile nespornim da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani. Stoga sud utvrđuje da je tužitelju nastala imovinska šteta s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.770,00 eura, čija je visina naknade određena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP- a, pri čemu je naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određena u iznosu od 5,00 eura za cijelo utuženo razdoblje.
11. Navedene je iznose valjalo umanjiti za nesporno isplaćeni iznos na ime naknade štete u visini 5.146,00 eura, stoga je ukupno tužitelju s osnove imovinske i neimovinske štete dosuđen iznos od 8.624,00 eura.
12. Na gore dosuđeni iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te neimovinske štete tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 29. studenog 2022., do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja reći da se i u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 12. st. 4. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, tužitelju kod primjene odredbi čl. 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju, a pritom nije od značaja što je dio naknade štete isplaćen nakon podnošenja zahtjeva tuženiku, jer tužitelju pripada na preostali iznos neisplaćene naknade štete zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to i zatraženo. (Tako i VSRH u odluci broj Rev- 660/21 od 14. rujna 2021.). Pored navedenog valja reći da ispunjenje svoje obveze iz čl. 12. ZOOP osiguratelj ne može odgoditi (bilo iz razloga što mu je sporna odgovornost, bilo što mu je sporna visina štete), nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci pisano obavijestiti oštećenu osobu (u obliku obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora). Nadalje, odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u navedenom roku, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, naknada štete dospijeva i oštećeniku pripadaju zatezne kamate na iznos naknade pretrpljene neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja ju tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i VSRH u odluci br. Rev-365/2023 od 24. travnja 2024.).
13. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan na temelju odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a i 1100. ZOO-a.
14. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
14.1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 61 %, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu uspio sa 0 %, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 39 %. Stoga je ukupan uspjeh tužitelja u parnici 80,5%, a tuženika 19,5%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 61% u korist tužitelja.
14.2. U skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom uz podnesak od 12. ožujka 2026., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe iznos od 500,00 eura, za sastav podnesaka od 13. prosinca 2023., 1. travnja 2025. i 25. studenog 2025., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr.8.1.) te za sastav podnesaka od 27. ožujka 2024., 27. svibnja 2024., 29. listopada 2024., 19. veljače 2025., 8. svibnja 2025. i 14. srpnja 2025., svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8.4.), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 16. travnja 2025., 22. listopada 2024 i 13. ožujka 2026 ., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9.1.), ukupno 3.800,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 4.750,00 eura. Navedeni je iznos valjalo umanjiti sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu (61 %) i dosuditi iznos od 2.897,50 eura.
14.3. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od:
- 16. studenog 2023., kojim dostavlja potvrdu o uplati sudske pristojbe,
- 25. srpnja 2024., kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje,
- 8. svibnja 2024., kojim dostavlja ispravno ime liječnika opće prakse,
- 3. svibnja 2024., kojim dostavlja medicinsku dokumentaciju koja datira do 18. ožujka 2024. jer je istu dijelom mogao dostaviti već uz tužbu a dijelom uz podnesak od 27. ožujka 2024., kada je dostavljao drugu medicinsku dokumentaciju koji trošak mu je priznat,
- 22. studenog 2024. kojim dostavlja medicinsku dokumentaciju, koju je mogao dostaviti uz podnesak od 29. listopada 2024., kada je dostavljao drugu medicinsku dokumentaciju koji trošak mu je priznat,
- 6. lipnja 2025., 9. srpnja 2025. i 1. kolovoza 2025. kojima dostavlja doznake za bolovanje,
- 11. ožujka 2026. kojim dostavlja troškovnik s obzirom da je isti mogao predati na ročištu 13. ožujka 2026., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.
14.4. Tužitelju nije priznat putni trošak pristupa na ročište pred ovim sudom radi saslušanja s obzirom da je tužitelj sam izabrao podnijeti tužbu pred ovim sudom, iako je prema odredbi čl. 52. ZPP-a, kojom je određena izberiva mjesna nadležnost suda u sporovima za naknadu štete, mogao birati između više mjesno nadležnih sudova pa tako sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.
14.5. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 188,45 eura, koliko je plaćeno, na presudu u iznosu od 188,45 eura, te trošak predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 365,45 eura.
15. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 3.639,85 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.
U Zagrebu, 1. travnja 2026.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika