REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-509/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Đura Sesse, Mirjane Magud i mr.sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROVENTUS d.o.o. Kali, Otočka cesta 35, OIB 22724795049, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i Partneri j.t.d., Zadar protiv tuženice CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4928/2024-2 od 29. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-30/2023-22 od 17. listopada 2024. ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-30/2023-28 od 5. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske suda poslovni broj: Pž-4928/2024-2 od 29. listopada 2025., zbog pravnih pitanja:
„Može li sud pravilo o teretu dokazivanja primijeniti tek ako je izveo sve predložene dokaze te ako je te dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a?
Je li sud prilikom donošenja odluke bio dužan uzeti u obzir navod tuženika o visini vrijednosti osiguranog predmeta u trenutku štetnog događaja odnosno je li bio dužan cijeniti činjenicu koja je u tim navodima bila priznata tijekom postupka?“
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4928/2024-2 od 29. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-30/2023-22 od 17. listopada 2024. ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-30/2023-28 od 5. studenoga 2024., zbog pet pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ujedno prijedlog podnosi budući da smatra da mu je zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno ustavno i konvencijsko prava na pravično suđenje.
2. Tuženica nije podnijela odgovor na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanja navedena u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4. Predmet spora je zahtjev za isplatu osigurnine na osnovi pomorskog kasko osiguranja broda ARKAJ na kojem je došlo do požara i potpunog gubitka broda. Tuženica je isplatila iznos od 1.195.420,00 kn po polici pomorskog kasko osiguranja br. 169182200511 te na ime troškova podizanja i tegljenja broda iznos od 7,500,00 kn.
5. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: P-30/2023-22 od 17. listopada 2024. tuženici je naloženo da plati tužitelju 17.084,35 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 4.334,46 EUR i za iznos od 3.300,00 EUR. Presudom drugostupanjskog suda navedenoj u izreci odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, dok je prihvaćena žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev odbijen i za iznos od 17.084,35 EUR.
6. Nije sporno da je u polici osiguranja broda navedena osigurana svota od 1.356.800,00 kn (180.078, 10 EUR) i da je tuženica isplatila 1.195.420,00 kn te 7.500,00 kn ili ukupno 1.202.920,00 kn, Dakle, od osigurane svote preostao je iznos 153.800,00 kn.
7. Drugostupanjski sud je zauzeo stav da iznos naveden u polici osiguranja broda od 1.356.800,00 kn predstavlja osiguranu svotu, gornju granicu do koje tuženica odgovara, a ne ugovorenu vrijednost predmeta osiguranja. U vezi s tim, drugostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 8. ZPP te je zaključio da, nakon pomne analize rezultata dokaznog postupka, tužitelj nije dokazao visinu utužene naknade (čl. 221.a ZPP). Pritom presudu nije donio primjenom čl. 373.a ili 373.b ZPP, već primjenom čl. 373. ZPP.
8. S pravom tužitelj ukazuje na činjenicu da se u smislu čl. 8. ZPP moraju uzeti u obzir i rezultati cjelokupnog postupka, a što je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu propustio učiniti. To stoga što je tuženica tijekom postupka sama navela da je vrijednost osiguranog broda u trenutku štetnog događaja iznosila 1.304.720,00 kn, a u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da se postavlja pitanje „je li tuženik opravdano suspregnuo isplatu na ime ostataka vrijednosti spašenih dijelova”, a na tu okolnost, kao i na okolnost drugih razloga zbog kojih je tuženica umanjila osiguranu svotu provedeni su dokazi (izvješće o procjeni štete i saslušanje procjenitelja kao svjedoka), dok drugostupanjski sud to ocjenjuje neodlučnim. Donošenje odluke primjenom pravila o teretu dokaza na način kako je to učinio sud drugog stupnja stoga nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda iz niza odluka, a u kom smislu je ovaj sud već dopustio podnošenje revizije (primjerice Revd-1841/2021 od 28. travnja 2021.), kao ni s pravnim shvaćanjem iz odluke Revt- 219/10 od 7. srpnja 2020. na koju se poziva tužitelj, pa je reviziju valjalo dopustiti u odnosu na četvrto i peto postavljeno pitanje u tužiteljevom prijedlogu.
9. U odnosu na preostala pitanja iz tužiteljevog prijedloga ovaj je sud ocijenio da ista nisu važna za ishod spora iz razloga što sudovi nižeg stupnja nisu prilikom donošenja presude primjenjivali pravila o tumačenju ugovora iz čl. 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), budući da za to i nije bilo potrebe jer se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase (čl. 319. st. 1. ZOO), a u ovom slučaju sam tužitelj je naveo u prijedlogu za dopuštenje revizije odredbe police osiguranja i ponude iz kojih je jasno kako glase i nije ih bilo potrebno posebno tumačiti.
10. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pri čemu se za ostala postavljena pitanja za koja revizija nije dopuštena te za povredu temeljnog prava smatra da je prijedlog povučen.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
