REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5075/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juraju Magudu, odvjetniku iz Dubrovnika, Gruda 146, protiv tuženice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Danieli Urban Laus, odvjetnici iz Korčule, Hrvatske bratske zajednice 50, radi prestanka uznemiravanja i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 308/2023-3 od 16. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna službe u Korčuli broj P - 362/2019 od 29. prosinca 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 308/2023-3 od 16. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna službe u Korčuli broj P - 362/2019 od 29. prosinca 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenja revizije ističući da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od uznemiravanja od strane tuženice, odnosno eventualno kumulirani zahtjev kojim se nalaže tuženici izgraditi zid između nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tuženice i tužiteljeve nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: da „…sam tužitelj već u tužbi tvrdi kako je porušio dio spornog zida, dok svjedoci JC i ŽC, supruga tužitelja, potvrđuju da je do padanja zemlje na nekretninu tužitelja došlo uslijed radnji koje je na spornom zidu poduzeo tužitelj, pa je pravilno prvostupanjski sud, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, zaključio kako zahtjev tužitelja kojim traži da ga tuženica prestane uznemiravati u njegovu pravu vlasništva i ukloni zemlju sa njegove nekretnine nije osnovan…“, te „…u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kojim se traži da tuženica izgradi zid između nekretnina stranaka, pri čemu se tužitelj poziva na odredbu članka 102. stavka 2. ZV po kojoj je svaki vlasnik dužan s desne strane svojeg glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, za primijetiti je kako su nekretnine stranaka razdvojene već činjenicom da je nekretnina tuženice povišena u odnosu na nekretninu tužitelja, a zid između nekretnina stranaka, bez obzira na čijoj se nekretnini nalazi i tko ga je izgradio, već postoji, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio citiranu odredbu ZV kada je odbio taj zahtjev…“.
5.1. U smislu navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za predmet spora, označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, te da je tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, ovaj sud cijeni da su nižestupanjske presude detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Naime, navodi u prijedlogu tužitelja u bitnom se odnose na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, pa ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
6. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
