REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3562/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika TRILOGIJA d.o.o., Split, Iločka 1, OIB: 85195690608 (- dalje: tužitelja), kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika-protutužitelja GEBRÜDER WEISS d.o.o., Jankomir 25, Zagreb, OIB: 05216322294 (- dalje: tuženika) kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Židanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. u Zagrebu, radi isplate i naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-433/25-3 od 5. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-208/22 od 30. srpnja 2024., a ukinuta dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-208/22 od 22. siječnja 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-433/25-3 od 5. ožujka 2025. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Odgovara li prijevoznik u cestovnom prometu za nastalu štetu na robi, a koja mu je dana na prijevoz, po načelu objektivne odgovornosti?“

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-433/25-3 od 5. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-208/22 od 30. srpnja 2024. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li se jednostranom ispravom koja je osporena od protivne stranke dokazivati postojanje tražbine, odnosno da li jednostrana isprava sama po sebi ili u odnosu jedna s drugom ima ikakvu dokaznu vrijednost, odnosno da li takva isprava može predstavljati dovoljan dokaz o postojanju i visini tražbine“?

2. Da li tuženik kada istakne u parnici prigovor radi prebijanja ostvaruje ista ovlaštenja koja ostvaruje kroz protutužbeni zahtjev, odnosno da li podnesena protutužba ima značenje procesne smetnje za podnošenje prigovora radi prebijanja, te da li se u tom slučaju primjenjuju pravila o litispendenciji?

3. Radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe Tar. br. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje u tekstu: OT), kada tužitelj iznosi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik iznosi da ostaje kod odgovora na tužbu?

4. Radi li se o ročištu na kojem su se izvodili dokazi u smislu odredbe Tar. br. 9. toč. 1. OT, kada se na tom ročištu saslušavaju svjedoci?“

5. Da li ročište na kojem se aktivno raspravljalo o glavnoj stvari u postupku mirnog rješavanja spora predstavlja radnju u smislu odredbe Tar. br. 7. toč. 8. OT?“

2. Tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li drugostupanjski sud, temeljem odredbe članka 366.a ZPP-a, u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu u ponovljenom postupku vratiti predmet na ponovno suđenje?

2. Je li drugostupanjski sud, povodom žalbe na prvostupanjsku presudu donesenu u ponovljenom postupku, ako bi našao da bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i nakon što je ona bila već jedanput ukinuta u povodu žalbe i predmet bio vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dužan sam provesti postupak i donijeti odluku?

3. Je li se drugostupanjski sud, prilikom donošenja odluke po izjavljenoj žalbi na prvostupanjsku presudu donesenu u ponovljenom postupku, dužan pridržavati već dane upute u prvoj ukidnoj odluci i tamo izraženih zaključaka/mišljenja?

4. Je li drugostupanjski sud obvezan po službenoj dužnosti paziti na primjenu materijalnog prava?

5. U slučaju oštećenja robe tijekom obavljanja prijevoza od strane prijevoznika, je li teret dokaza u vezi odgovornosti za istu na prijevozniku ili na nalogodavcu prijevoza?

6. Odgovara li prijevoznik u cestovnom prometu za nastalu štetu na robi, a koja mu je dana na prijevoz, po načelu objektivne odgovornosti?

7. Može li tuženik-protutužitelj koji je knjižio račune tužitelja-protutuženika u svojim poslovnim knjigama, u sudskom postupku svejedno osporavati visinu istih te da li bi u tom slučaju sud bio obvezan provesti i cijeniti u tom smjeru predložene dokaze od strane tuženika-protutužitelja, odnosno da li se radi o oborivom predmnijevi?

8. U skladu s odredbama ZPP-a, smatra li se puka radnja knjigovodstvenog upisa računa u poslovne knjige presumiranim priznanjem duga ili oborivom predmnijevom, te ako u odnosu na određenu činjenicu o glavnoj stvari ne postoji zakonska presumpcija - je li parnični sud u obvezi izvesti i provesti dokaze predložene u odnosu na takvu činjenicu?

9. Treba li odredbu članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a tumačiti na način da povreda odredaba parničnog postupka postoji ukoliko drugostupanjska presuda uopće ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značenja?

10. Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom kada u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i same te isprave, te iskaza stranaka i svjedoka?

11. Je li sud u obvezi na jednak način pristupiti ocjeni jednakovrijednih i po svemu usporedivih, a sadržajno suprotstavljenih materijalnih dokaza parničnih strana (npr. računi, knjigovodstvene isprave), a sve s obzirom na odredbu članka 220. ZPP- a i članka 221. stavka 1. ZPP-a?

12. Da li činjenica da tužitelj-protutuženik, po nalogu suda i sudskih vještaka, nije dostavio relevantnu ispravu (knjigovodstvenu dokumentaciju), predstavlja odlučnu činjenicu u odnosu na koju se drugostupanjski sud u svojoj presudi bio dužan očitovati, te cijeniti od kakvog je značaja nedostavljanje iste, u smislu članka 375. stavka 1. ZPP- a, a u vezi s odredbama članaka 7., članka 219. i članka 233. ZPP-a?

13. Da li je sud obvezan u obrazloženju odluke, dužan dati jasnu i nedvosmislenu ocjenu žalbenih navoda, kada tuženik žalbom dovodi u sumnju pitanje visine potraživanja tužitelja po ispravi (račun) koji je izdan na dva različita iznosa?

14. Na kome je teret dokaza osnove i visine potraživanja tužitelja u slučaju da tuženik ospori osnovu i visinu koja proizlazi iz računa tužitelja kao jednostranih isprava, te istodobno dostavi relevantne dokaze kojima potvrdi osnovanost osporavanja visine i osnove računa tužitelja?

15. Treba li sud prilikom donošenja odluke uzeti u obzir iskaze parničnih stranaka koji predstavljaju priznanje određenih činjenica ili je ovlašten odluku donositi zanemarujući priznanje parničnih stranaka danih u postupku, a sve sukladno odredbi članka 221. stavka 1. ZPP-a?“

2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da u odnosu na prijedlog tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, prvo pitanje kako ga je u prijedlogu postavio tužitelj u bitnom se odnosi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a takvo pitanje se ne može cijeniti kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Nadalje, niti drugo pitanje nije od značaja jer prema razlozima pobijane odluke proizlazi da je riječ o različitoj činjeničnoj odnosno pravnoj osnovi. Trećim, četvrtim i petim pitanjem tužitelj problematizira odluku o troškovima postupka, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za nadoknadu troškova, međutim odgovor na ta pitanja ovisi o okolnostima pojedinog slučaja, slijedom čega takva pitanja ne dovode do osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP- a riješiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovaj sud međutim ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

5. Nadalje, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da je pitanje tuženika navedeno u toč. III. izreke ovog rješenja važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanju u odnosu na koje bi drugostupanjsku odluku valjalo preispitati imajući u vidu odluku ovog suda broj Rev-761/10-2 od 14. prosinca 2011., na koju se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije.

6. U odnosu na preostala pravna pitanja, kao i povredu temeljnog prava se shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a uzima da je prijedlog tuženika povučen. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod toč. III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa