REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1367/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PMC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice PM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Eror, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1828/2025-3 od 20. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P - 396/2017-33 od 19. rujna 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 , dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija).
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Drugostupanjski sud, naime, smatra da je osnovan prigovor tuženice da je za ostvarenje predmetne tražbine, zahtjeva za isplatu određene novčane svote na temelju ugovora o zajmu, nastupila zastara, a to zato jer je između stranaka ugovorena otplata zajma u anuitetima, pa se primjenjuje članak 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) kojim je propisan trogodišnji zastarni rok, a ne opći, petogodišnji zastarni rok iz člana 225. toga Zakona, na koju odredbu se poziva tužitelj.
5.1. U odnosu na takvu odluku tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje pitanje: „Ukoliko se radi o običnom zajmu odnosno o obročnoj otplati zajma, da li se tada na potraživanje iz ugovora o zajmu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina u smislu članka 225. Zakona o obveznim odnosima ili trogodišnji rok zastare u smislu članka 226. Zakona o obveznim odnosima?“.
5.2. Citirano pitanje ne može se smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. To zato što od njega ne ovisi odluka u ovom sporu. Pitanje, naime, polazi od toga da je među strankama dogovorena obročna otplata, dok nižestupanjski sudovi utvrđuju da se radi o anuitetima. Tužitelj, kako to proizlazi iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije, zapravo polazi i od pogrešne pretpostavke da se kod zajma (odnosno, kako ga tužitelj naziva, „običnog“ zajma, pri čemu nije jasno otkud proizlazi postojanje neke podjele ugovora o zajmu prema kojoj, između ostaloga, postoje i „obični“ zajmovi) uvijek radi o tome da se pretpostavlja obročna otplata zajma, te da se nikada ne može raditi o anuitetnoj otplati.
5.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
6. Drugostupanjska je presuda jasno i neproturječno obrazložena i zasnovana je na materijalnome pravu koje valja primijeniti na utvrđene činjenice, pa navodima prijedloga za dopuštenje revizije tužitelj nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
