REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Pn-87/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku AV, protiv tuženika LD "Srnjak" Garešnica, OIB 15782536975, Trg hrvatskih branitelja 10, 43280 Garešnica, zastupanog po punomoćniku Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 18. veljače 2026. godine, u nazočnosti tužitelja i njegova punomoćnika, te punomoćnika tuženika, a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 01. travnja 2026. godine;

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:

„Nalaže se tuženiku L.D. „SRNJAK“ Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, OIB: 15782536975 da tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati na ime naknade imovinske štete iznos od 1.085,26 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja ove odluke odnosno 01. travnja 2026. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđen iznos naknade štete koje bi se obračunavale prije dana donošenja ove odluke odnosno dana 01. travnja 2026. kao neosnovan.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.945,98 eura u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na troškove osiguranja postupka koje bi se obračunavale prije dana donošenja ove odluke odnosno dana 01. travnja 2026., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže opisanoj u uvodnom dijelu ove odluke podnesena je tužba 29. lipnja 2024.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina u katastarskoj općini [katastarska općina] - Zemljišno knjižnog odjela Garešnica, te na kojima predlagatelj ima zasađene trajne nasade usjeve jagoda, borova, kestena, češnjaka i dr., ukupne površine od oko 3 ha. Na navedenim nekretninama tužitelj je pretrpio štetu od divljači. Tužitelj je tako uočio štetu 11. lipnja 2023. godine i to na nasadima i usjevima borova, jagoda, češnjaka, luka, kestena i dr., a koju je počinila srneća i jelenska divljač, te koja šteta je nastala uslijed loma pojedinih grana, loma cijelih stabljika i jedenja plodova. Tužitelj je odmah i u roku koji propisuje Zakon o lovstvu o tome izvijestio tuženika, a na koju obavijest su se oni oglušili. Obzirom da je šteta na nasadima i usjevima bila konstantna, tužitelj je bio primoran pokrenuti sudski postupak radi osiguranja dokaza, a koji je kod Naslovnog suda proveden pod brojem: R1-14/2024, te je očevid na licu održan dana 23. ožujka 2024. godine. U postupku osiguranja dokaza, nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta dana 23. ožujka 2024. godine, vještak geodetske struke Damir Mlinarić je identificirao nekretnine tužitelja na kojima je na nasadu lješnjaka nastala šteta, a vještak poljoprivredne struke MV i vještak šumarske struke Vjekoslav Plavček su utvrdili da je divljač napravila štetu u ukupnom iznosu od 1.085,26 eura. Vještak MV je tako utvrdio štetu na trešnjama u iznosu od 35,50 eura, štetu na jagodama, odnosno trošak sadnice i sadnje u iznosu od 43,60 eura, trošak izmakle dobit u iznosu od 240,24 eura, te trošak oštećene folije u iznosu od 41,92 eura, što ukupno iznosi 361,26 eura. Vještak Plavček je utvrdio 16 oštećenih stabala pitomog kestena u starosti od sedam godina, tako da iznos naknade za oštećena stabala te izgubljeni prinos za navedenu vrstu iznose 724,00 eura. Sukladno navedenom, tužitelj potražuje i zateznu kamatu na novčani iznos pretrpljene štete, i to počevši od dana 19. ožujka 2024. godine, a kada je od strane vještaka, nakon obavljenog očevida, utvrđen uzrok i visina štete. Tužitelj je radi sprječavanja nastanka štete na nasadima i usjevima zasađenim na predmetnim nekretninama poduzeo sve mjere koje je bio dužan poduzeti sukladno Zakonu o lovstvu, te i druge mjere koje su bile u njegovoj moći. Međutim, usprkos mjerama koje je tužitelj poduzeo, a uslijed nepoduzimanja odgovarajućih i neophodnih mjera od strane tuženika, divljač tuženika je načinila štetu na nasadima tužitelja, a na način i u opsegu kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka poljoprivredne struke MV i vještaka šumarske struke ĆV. Naime, u vrijeme nastanka štete tuženik je bio lovo ovlaštenik u lovištu broj: VII/302 - ZOBIKOVAC - ILOVSKI LUG, na području kojeg je nastala predmetna šteta, stoga je tuženik za istu štetu u cijelosti odgovoran, a sve sukladno članku 1064. Zakona o obveznim odnosima. Da je predmetna šteta uzrokovana upravo od strane divljači razvidno je iz rezultata provedenog postupka osiguranja dokaza, a u kojem je utvrđeno postojanje vidljivih tragova divljači, i to srneće i jelenske divljači. Tužitelj je u postupku radi osiguranja dokaza imao određene troškove, i to: trošak vještačenja po vještacima geodetske, poljoprivredne i šumarske struke i izlazak suda na lice mjesta u ukupnom iznosu od 1.085,48 eura. Osim toga, tužitelj je imao i trošak zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima, i to trošak sastava prijedloga za pokretanje postupka radi osiguranja dokaza od dana 01. veljače 2024. godine te trošak zastupanja na uviđaju dana 23. ožujka 2024. godine, kao i trošak sastava obrazloženog podneska od dana 22. travanja 2024. godine, a koji trošak je iznosio 150,00 eura po svakoj odvjetničkoj radnji, s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Sukladno navedenom, tužitelj je u postupku osiguranja dokaza imao trošak u ukupnom iznosu od 1.535,48 eura, a obzirom da je taj trošak bio nužan i opravdan, naknadu istog u ovom postupku tužitelj također potražuje od tuženika. Obzirom tuženik odbija tužitelju naknaditi štetu, tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik prije svega ističe da nije odgovoran za štetu koju tužitelj potražuje u tužbi i netočni su navodi tužitelja da je kontaktirao tuženika i izvijestio ga o uočenoj šteti, ali da se tuženik na sve oglušio. Naime, kada je u proljeće 2023. godine tužitelj prijavio tuženiku da na njegovim nekretninama postoji šteta od divljači, a koje nekretnine su navedene u tužbi, Komisija tuženika od tri člana je dana 05.03.2023. godine izašla na lice mjesta zajedno s tužiteljem i obavila izvid na trajnim nasadima tužitelja, te je utvrđeno da nema štete od divljači već da postoji šteta od nekih drugih čimbenika (miševi, voluharice i dr.) kao i da tužitelj nema na predmetnim nekretninama postavljenu adekvatnu zaštitnu ogradu kojom bi bili ograđeni njegovi trajni nasadi, već da se radi o farmerskoj žici koja je na mjestima dotrajala i oštećena, te da predmetna postavljena ograda tužitelja nije adekvatna da bi spriječila ulazak divljači na proizvodne površine i nije postavljana u smislu odredbi Zakona o lovstvu, jer nije adekvatna za sprječavanje ulaska divljači na proizvodne površine. Upravo zbog navedenog je tuženik na licu mjesta predložio tužitelju da tuženik kupi i preda na korištenje tužitelju električni pastir kako bi tužitelj osigurao svoje usjeve na predmetnim nekretninama i potpuno spriječio ulazak divljači na svoje proizvodne površine, no tužitelj je to izričito odbio i odbio je potpisati zapisnik kojim je sve konstatirano, a koji zapisnik od 05.03.2023. se u privitku dostavlja. Tužitelj nije imao i nema postavljenu adekvatnu zaštitnu ogradu u smislu odredbi Zakona o lovstvu kako bi spriječio ulazak divljači na svoje proizvodne površine, a što je dužan imati u smislu čl. 79. Zakona o lovstvu i odbio je ponuđenu adekvatnu zaštitnu ogradu u vidu električnog pastira koji mu je tuženik ponudio, tužitelj nije poduzimao i druge radnje u vidu postavljanja zaštitnih repelenata i dr. sukladno odredbama Zakona o lovstvu, tako da je sam skrivio eventualni nastanak štete od divljači na svojim nasadima na nekretninama koje su predmet postupka, čime tuženik otklanja u cijelosti svaku odgovornost za eventualnu štetu koju bi tužitelj pretrpio zbog ulaska divljači na trajne nasade tužitelja. Tužitelj je dužan na primjeran način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka štete kao što je to slučaj kod trajnih nasada, za koje se preporuča ograđivanje žičanim pletivom ili nekim drugim kvalitetnim građevinskim materijalom. Ukoliko je zaštitna ograda kvalitetno izvedena, smatra se da u potpunosti sprečava ulazak divljači na proizvodne površine i samim tim nema mogućnosti za nastanak štete od divljači. Tužitelj dakle namjerno nije poduzeo sve dužne radnje kako bi spriječio nastanak štete, slijedom čega se otklanja svaka odgovornost tuženika za nastalu štetu. Tuženik navodi da je već u postupku osiguranja dokaza istakao neadekvatnost ograde tužitelja na predmetnim nekretninama, te da je ista dotrajala i na njoj nisu pravovremeno popravljana oštećenja. Stoga se poriče i visina štete, te se napominje da postotak oštećenja manji od 5 % ne ulazi u štetu odnosno ne ubraja se u štetu koja se naplaćuje, a što je također u ovom predmetu slučaj i tuženik je to istakao u postupku osiguranja dokaza. Tuženik je poduzeo sve mjere za sprječavanje štete od divljači sukladno odredbama Zakona o lovstvu, dok tužitelj nije poduzeo sve potrebne zaštitne mjere i odbio je izričito tuženika da postavi se adekvatna zaštitna ograda oko trajnih nasada tužitelja na predmetnim nekretninama. Prema čl. 80. Zakona o lovstvu za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovo ovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. Zakona o lovstvu te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u čl. 78. Zakona o lovstvu, no kako u ovom slučaju tužitelj nije kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu, tuženik ne odgovara za štetu koju bi tužitelj pretrpio. Prema čl. 81. Zakona o lovstvu izričito je navedeno da se ne nadoknađuje šteta koju divljač počini ako je nastala šteta na površini manjoj od 5 % ukupne površine tehnološke cjeline sukladno posebnom propisu i na površinama na kojima vlasnik nije poduzeo mjere i radnje iz čl. 79. Zakona o lovstvu, a to je upravo slučaj u ovom predmetu tako da bez obzira na štetu i njezinu visinu koja je utvrđivana u postupku osiguranja dokaza u predmetu broj R1-14/24, tuženik nije dužan nadoknaditi tužitelju štetu koju je počinila divljač.

4. Tužitelj se vezano za odgovor na tužbu tuženika očitovao podneskom od 26.09.2024. navodeći da je ispoštovana cjelokupna procedura sukladno čl. 82. Zakona o lovstvu, odnosno šteta je uočena 11. lipnja 2023. godine i to na nasadima i usjevima borova, jagoda, češnjaka, luka, kestena i dr. Tužitelj je odmah i u roku koji propisuje zakon prilikom uočavanja štete, točnije već 12. lipnja 2023. godine, kontaktirao tuženika dopisom i izvijestio ga o uočenoj šteti, međutim odgovor nikada nije dobio. Tužitelj se ponovno obratio tuženiku i to dana 12. srpnja 2023. godine sa sporazumom o naknadi štete, a na koji sporazum se tuženik isto tako oglušio te nikada nije dobio povratni odgovor. Dana 05. ožujka 2023. godine članovi tuženika su izašli u izvid štete, i to nenajavljeno, međutim nije istina da tužitelj nije imao štete od divljači, te i u samom zapisniku spominje da u određenom omjeru postoji šteta od divljači, a koju štetu je tuženik tužitelju odbio isplatiti, jer su tvrdili da nemaju novaca, te da će se konzultirati sa ostalim članovima društva i povratno javiti, no ni to nisu učinili. Tužitelj također napominje kako zapisnik nije ni sastavljan taj dan niti mu je isti dan na pregled ili potpis. Istina je, da je tuženik usmeno spomenuo tužitelju električni pastir no samo u kontekstu prebijanja nastale štete, što je tužitelj i odbio jer je šteta bila višestruko veća. U svom nalazu i mišljenju od 27. veljače 2024. godine, iz postupka osiguranja dokaza vještak navodi kako su predmetne nekretnine ograđene žičanom ogradom pričvršćene na drvene stupce, sjeverna strana većim dijelom je ograđena farmer žicom od oko 130 cm visine, dok je preostali dio nekretnina ograđen pletenom pocinčanom žicom iste visine. Iznad žičane ograde nalazi se i još jedan red bodljikave žice na visini od otprilike 150,00 cm, te je na mjestima bilo privezanih krpa sa kemijskim repelentom za odbijanje divljači. Potrebno je napomenuti kako i tužitelj u slučaju bilo kakvih dotrajalih stupova ili žice, iste zamjeni ili popravi, što je bilo vidljivo i na samom očevidu, odnosno nijedan stup nije bio urušen, a žica je bila probijena samo na mjestima gdje je nedavno prošla divljač. Osim što je zaštitio nasade repelentima i farmer žicom, tužitelj je redovito obilazio nasade, čuvao ih, održavao čistim te izvještavao tuženika o svim bitnim okolnostima. Međutim, obzirom da je tuženik propustio poduzeti bilo kakve mjere u cilju zaštite predmetnih nasada i sprječavanja šteta, došlo je do štete koja je i predmet ovog postupka i za koju je isključivo odgovoran tuženik.

5. Tuženik je podneskom od 07.07.2025. povukao svoj prigovor visine tužbenog zahtjeva, već je ostao kod prigovora osnove potraživanja.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je saslušao svjedoke: NV i ĆV (list 56-57), TV, ŽV, OV, ŠV i VV (list 41-47), svjedoka FV te tužitelja (list 49- 50). Izvršen je uvid u priložen spis R1-14/2024 Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Garešnici te u dokumentaciju koju čine: e-zk izvadci, e-posjedovni listovi, mapa lovišta VII/302 - ZOBIKOVAC - ILOVSKI LUG sa detaljima ugovora o zakupu, dopise od dana 12.06.2023. godine i 12.07.2023. godine sa povratnicama (list 6-15).

7. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

8. Tuženik nije osporavao navode tužitelja u tužbi o vlasništvu i posjedu istoga na nekretninama koje navodi u tužbi, a isto je tužitelj dokazao dostavljeni e-zk. izvadcima i e-posjedovnim listom. Uvidom u spis R1-14/2024 Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Garešnici utvrđeno je, da je proveden postupak osiguranja dokaza na predmetnim nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. 306/5

– oranica u Konačini sa 1314 čhv, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] – livada u Konačini sa 805 čhv, čkbr. [katastarska čestica] – oranica u Konačini sa 1 j i 1114 čhv, kčbr. [katastarska čestica] – oranica ograda sa 898 čhv i kčbr. [katastarska čestica] – voćnjak u selu sa 288 čhv, uz sudjelovanje vještaka mjerničke, šumarske i poljoprivredne struke, na utvrđenje postojanja štete na nasadima i usjevima tužitelja na predmetnim nekretninama od divljači i procjene njene visine. Nakon izvršene identifikacije predmetnih nekretnina po mjerničkom vještaku, prilikom održanog očevida na dan 23.02.2024., sudski vještak MV u nalazu je konstatirao, da su predmetne nekretnine ograđene žičanom ogradom koja je pričvršćena za drvene stupce. Sjeverna strana većim dijelom je bila ograđena farmer žicom visine oko 130 cm, dok je preostali dio nekretnina ograđen pletenom pocinčanom žicom iste visine. Iznad žičane ograde nalazio se jedan red bodljikave žice. Osim toga za žicu je bilo privezanih krpenih traka za koje je predlagatelj/tužitelj izjavio, da ih je kvasio kemijskim repelentom za odbijanje divljači, time da sudski vještak u trenutku očevida iz tih tkanina nije osjetio miris karakterističan za kemijske repelente. Na južnoj strani na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] vještak je utvrdio 5 mjesta na kojima je divljač ulazila na nekretnine. Žica je na gornjoj strani bila savijena prema nekretninama. Osim savijene žice na tlu su bili vidljivi mnogobrojni tragovi karakteristični za srneću i jelensku divljač. Na sjevernoj strani, na više mjesta, žica je bila savijena od nekretnina odnosno prema van. Na ovoj strani divljač je izlazila iz nekretnina predlagatelja. Osim tragova kopita na tlu su bili vidljivi tragovi izmeta karakteristični za jelensku divljač. Na mjestima ulaska odnosno izlaska divljači došlo je do oštećenja ograde u vidu jačeg savijanja žice. Na predmetnim parcelama vidljivi su mnogobrojni tragovi koji su karakteristični za srneću i jelensku divljač. Osim tragova na tlu je bilo i izmeta karakterističnog za jelensku divljač. Na k. č. br. [katastarska čestica] nalazio se veći broj različitih voćaka i to: 15 kom dvogodišnjih i 11 kom višegodišnjih trešanja, 7 kom dvogodišnjih šljiva, 4 kom višegodišnjih oraha. Pregledom voćnjaka utvrđena je šteta na 3 kom. dvogodišnjih trešanja. Jedna sadnica je u polomljena dok je kod druge dvije utvrđeno znatno oštećenje kore nastalo struganjem rogova. Šteta je karakteristična za djelovanje srneće odnosno jelenske divljači. Mjesta oštećenja pogodna su za ulaz bolesti, a ocjenjeno je i da će doći do sušenja drvenastog dijela sadnice, zbog čega je potrebno zamijeniti sve tri sadnice. Dio jagoda zasađen je na k. č. br. [katastarska čestica], a dio na k. č. br. [katastarska čestica]. Jagode su zasađene na gredicama na foliji u jednom redu. Prilikom očevida poljoprivredni vještak je utvrdio sljedeće: oštećenja folije u vidu proboja folije, štetu na nadzemnoj masi zbog odmaka vremena nije bilo moguće utvrditi, pregledom nasada utvrđena su prazna sadna mjesta u kojima nema jagoda ili su se u njima nalazili osušeni ostaci jagoda. Saslušan kao svjedoka na glavnoj raspravi održanoj **.**.2026. MV je izjavio, da na nasadu jagoda nije našao nekakav trag divljači, a obzirom i na odmak vremena ne može se izjasniti je li uzrok utvrđene štete na nasadu jagoda zbog toga što nije bilo biljaka, radnja divljači ili posljedica neke druge radnje, odnosno uvjeta koji su mogli dovesti do propadanja biljke. Iskazao je, da mu je predlagatelj/tužitelj prilikom očevida izjavio, da je štetu na nasadu jagode trpio time što je divljač odgrizla listove, no on to na licu mjesta nije utvrdio, jer nije bilo razlike u visini nasada, već je on bio ujednačen. Što se tiče oštećenja na foliji ona se mogu povezati direktno sa kopitima divljači. Što se tiče štete na luku, nje gotovo nije niti bilo kao niti na papaji. Iz nalaza i mišljenja MV kao vještaka proizlazi, da su pregledom površina zasađenih bijelim i crvenim lukom utvrđeni tragovi prolaska divljači. Sporadično je došlo do štete i vidu pojedinačno zgaženih lukovica, no analizom uzoraka dobivena je na tom dijelu (crveni i bijeli luk) šteta manja od 1 %. Pregledom papaye nisu utvrđena oštećenja. Zaključak je sudskog vještaka bio, da je utvrđena šteta na sadnicama trešanja koja je nastala djelovanjem srneće odnosno jelenske divljači struganjem rogovima. Šteta na jagodama utvrđena je u vidu praznih sadnih mjesta i oštećene folije. Obračun štete na jagodama izvršen je pod pretpostavkom, da je istu mogla počiniti srneća odnosno jelenska divljač, te tako šteta na sadnicama trešanja iznosi 35,50 eura, dok šteta na jagodama iznosi 325,76 eura, te je dakle ukupna šteta procijenjena u iznosu od 361,26 eura, na spomenutim nasadima koji su kod procjene bili u nadležnosti poljoprivrednog vještaka. Tuženik je povukao prigovor visine procijenjene šteta, pa imajući u vidu iskaz svjedoka MV, da se oštećenja na foliji mogu povezati direktno sa kopitima divljači, te dovodeći ovo u svezu sa iskazom tužitelja da mu je divljač činila štetu i na nasadu jagode, to je sud prihvatio procijenjenu visinu štete kako proizlazi iz nalaza vještaka dakle u ukupnom iznosu od 361,26 eura na sadnicama trešanja i nasadu jagoda. Šumarski vještak Vjekoslav Plavček prilikom osiguranja dokaza, utvrdio je na čkbr. [katastarska čestica] dvadeset (20) oštećenih stabala obične smreke i 5 oštećenih stabala srebrne smreke, a na kčbr. [katastarska čestica] oštećenih stabala obične smreke i 14 oštećenih stabala srebrne smreke, a oštećenja su uzrokovana djelovanjem divljači kroz duži period (minimalno 3 do 4 godine). Na kčbr. [katastarska čestica] pronađeno je 7 oštećenih stabala pitomog kestena, a na kčbr. [katastarska čestica] pronađeno je 9 oštećenih stabala pitomog kestena (1 stablo potpuno suho), šteta je također nastajala kroz duži period (minimalno 3 do 4 godine). Sudski vještak je procijenio štetu u visini od ukupno 724,00 eura. Dakle, ukupno procijenjena visina štete na očevidu od 23.02.2024. od divljači na nekretninama tužitelja procijenjena je ukupno u iznosu od 1.085,26 eura, na koji iznos tužitelj i postavlja tužbeni zahtjev, time da visinu tuženik ne osporava, već samo osnovu, a sud izvršenim uvidom u nalaze i mišljenja vještaka iz postupka osiguranja koji su već ranije izloženi te nakon saslušanja svjedoka MV i ĆV te dovodeći ih u svezu sa iskazom tužitelja i svjedoka FV koji su vidjeli divljač na nasadima te predsjednika društva tuženika TV i svjedoka ŽV, OV te ŠV iz čijih iskaza proizlazi da je tužitelj prijavljivao u 2023. godini štetu od divljači tuženiku, te su isti i izlazili na lice mjesta i uočili određena oštećenja koja doduše nisu mogli sa sigurnošću povezati da bi nastala djelovanjem divljači, smatra utvrđenim, da je na predmetnim nekretninama tužitelj doista trpio u 2023. godini štetu od divljači i da ista iznosi ukupno 1.085,26 eura. Što se tiče iskaza svjedoka VV isti nije imao neposrednih osobnih saznanja vezano za štetu koju bi trpio tužitelj u 2023., jer nije izlazio na lice mjesta.

9. Sukladno čl. 79. Zakona o lovstvu (N.N.99/18,32/19,32/20,127/24) tužitelj je poduzimao mjere radi sprječavanja štete od divljači i to na način da je predmetne nekretnine ogradio žičanom ogradom koja je pričvršćena za drvene stupce. Sjeverna strana većim dijelom je ograđena farmer žicom visine oko 130 cm dok je preostali dio nekretnina ograđen pletenom pocinčanom žicom iste visine. Iznad žičane ograde nalazi se jedan red bodljikave žice. Osim toga za žicu je privezao krpene trake za koje je predlagatelj/tužitelj izjavio, prilikom osiguranja dokaza, da ih je kvasio kemijskim repelentom za odbijanje divljači. Tužitelj je krpice natopljene kemijskim repelentom koji je dobivao od tuženika stavljao na kolčiće, o čemu je iskazao svjedok ZV, a predsjednik društva tuženika LV i svjedok ČV iskazali su, da je tuženik na traženje tužitelja istome predavao kemijske repelente, time da je ČV izjavio, da tada kada je izašao na lice mjesta po dojavi tužitelja u ožujku 2023. primijetio je, da je bilo krpica na stupićima i na žici ograde. Iz iskaza TV, predsjednika društva tuženika, tužitelj se tuženiku obraćao u lipnju mjesecu 2023. dopisima vezano za štetu od divljači, te su povodom tih dopisa ispred tuženika tužitelju nudili električnog pastira, no tužitelj na isto nije pristao. Navedeno je potvrdio i svjedok ŠV, time što je isti iskazao, da je tužitelj odbio električnog pastira, jer je istoga htio dobiti na 20 godina i da se vodi na njega, a što nije bilo moguće, jer se isti mora voditi na lovačko društvo koje ga izdaje. Svjedoci ČV, ŠV i JV, nakon dojave tužitelja u ožujku 2023. da trpi štetu od divljači na nasadima, izašli su na teren radi provjere dojave, te iz njihova iskaza proizlazi, da su nasadi bili ograđeni, time da isti smatraju da ograda nije bila dosta visoko postavljena. Uočili su, da je na pojedinim mjestima ograda imala rupe, ali nisu mogli sa sigurnošću ocijeniti potiču li iste od divljači. Iz iskaza svjedoka VV tužitelj je i u 2022. prijavljivao tuženiku štetu od divljači. Svjedok CV, koji je tužiteljev brat i pomaže mu u obradi i održavanju nasada na predmetnim nekretninama osobno je vidio srneću divljač na nasadu, a divljač je prošla na način, da je u ogradi trgala žicu i stvorila si prolaz. On je sa tužiteljem odmah sanirao oštećena mjesta na ogradi, ali bi kroz kraće vrijeme ponovno nastala šteta na ogradi, obično na istom mjestu, ali znalo se dogoditi i na drugim dijelovima ograde. Tužitelj je pojasnio, da mu je tuženik nudio električnog pastira na način, da bi njime prebio štetu koju je on trpio u 2022. godini i prijavio ju, no kako bi on morao vratiti električnog pastira nakon nekog vremena, zaključio je, da bi na neki način on bio dužnikom tuženiku, pa nije htio pristati na električnog pastira. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je on u lipnju 2023. prijavljivao štetu od divljači tuženiku i nakon što mu se dostava vraćala kao neuručena, ponovno je slao dopis tuženiku i u 8 mjesecu, koji mu se također vraćao kao neuručen, i tek iz treće dostave uručenje tuženom je uspjelo. Činjenicu da se tužitelj obraćao tuženom sa prijavom trpljenja štete i prijedlogom za sporazumnu naknadu štete, proizlazi i iz priloženih dopisa uz tužbu od 12.06.2023. i 12.07.2023. (list 10-13).

10. Sukladno članku 80. Zakona o lovstvu (N.N.99/18,32/19,32/20,127/24), za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovo ovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. Zakona o lovstvu te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u čl. 78. Zakona o lovstvu. Nije bilo sporno, da je tuženik lovo ovlaštenik na području na kojemu se nalaze predmetne nekretnine tužitelja. Kako je već ranije izloženo, sud smatra utvrđenim, da je tužitelj trpio štetu od divljači na predmetnim nekretninama, što je utvrđeno po provedenom postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-14/2024, i iskazom tužitelja te svjedoka FV koji je i osobno vidio jelensku divljač na nasadu tužitelja, kao i prema izloženim nalazima i mišljenjima sudskih vještaka MV i ĆV, u toč. 8. ovoga obrazloženja, te je procijenjena ukupna visina trpljene štete od ukupno 1.085,26 eura, time da je visina štete po tuženiku prestala biti sporna sve prema njegovu podnesku od 07.07.2025., zbog čega niti nije posebno provođeno vještačenje u ovome predmetu na utvrđivanje visine štete, već je prihvaćena procijenjena visina štete iz postupka osiguranja dokaza R1-14/2024. Kako je utvrđeno, da je tužitelj poduzimao mjere u smislu čl. 79. st. 1. Zakona o lovstvu na način već pobliže opisan u toč. 9. ovoga obrazloženja, to je tuženik temeljem čl. 80. Zakona o lovstvu dužan naknaditi tužitelju štetu u potraživanom iznosu od 1.085,26 eura.

11. Sukladno čl. 29. u svezi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđen iznos naknade štete, a kako se radi o naknadi nenovčane materijalne štete, to iste pripadaju tužitelju od dana donošenja ove odluke, dok činjenica da je u postupku osiguranja dokaza vještak utvrdio visinu štete koju je tužitelj utužio u ovome predmetu ne opravdava dosuđejne zakonskih zateznih kamata od toga dana Vs, Rev-1960/90 od 20.12.1990, jer opseg naknade nenovčane materijalne štete, kao novčane obveze može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to je donošenjem prvostupanjske presude.

12. Sukladno odredbi članka 168. Zakona o parničnom postupku, troškovi postupka osiguranja dokaza mogu se ostvarivati kao dio parničnih troškova prema uspjehu u parnici, pa je sud o zahtjevu tužitelja za naknadu tih troškova odlučio prilikom odlučivanja o troškovima ovoga postupka. Tužitelj je u tužbi postavio određen zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku osiguranja u predmetu R1-14/2024 u ukupnom iznosu od 1.535,48 eura, a čine ih naknade zastupanja tužitelja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) za: sastav prijedloga za pokretanje postupka radi osiguranja dokaza od dana 01. veljače 2024. godine te zastupanja na uviđaju dana 23. ožujka 2024. godine, kao i trošak sastava obrazloženog podneska od dana 22. travanja 2024. godine, a koji trošak je iznosio 150,00 eura po svakoj odvjetničkoj radnji, s uključenim PDV-om. Tužitelj je u postupku osiguranja imao i trošak vještačenja po vještacima geodetske, poljoprivredne i šumarske struke i izlazak suda na lice mjesta u ukupnom iznosu od 1.085,48 eura. Tužitelj je postavio određen zahtjev i za naknadu parničnih troškova. Tužitelj je uspio u predmetnoj parnici pa temeljem članka 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ima pravo na naknadu troškova postupka na teret tuženika. Već je ranije navedeno da se o troškovima osiguranja dokaza u smislu čl. 168. Zakona o parničnom postupku odlučuje kao dijelu parničnih troškova. Imajući u vidu Tarifu, u opravdan trošak tužitelja ulaze zatražene nagrade njegovu punomoćniku odvjetniku za zastupanje u postupku osiguranja u potraživanom iznosu od 450,00 eura (prijedlog za pokretanje postupka, sudjelovanje na očevidu te obrazložen podnesak od 22.04.2024. sve sa 150,00 eura po radnji) te trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 1.085,48 eura. Dakle, ukupan trošak osiguranja iznosi potraživanih 1.535,48 eura. Imajući u vidu, da se o troškovima osiguranja odlučuje kao dijelu parničnih troškova, zahtjev za naknadu istih ne ulazi u vrijednost predmeta spora, pa je tako vrijednost predmeta spora u ovome postupku samo utužena visina materijalne štete od divljači dakle iznos od 1.085,26 eura, pa sukladno tomu trošak tužitelja iznosi za: sastav tužbe 150,00 eura, obrazloženog podneska od 23.09.2024. 150,00 eura, a za zastupanje na 5 ročišta sa 150,00 eura po ročištu. Obračunati PDV na priznate nagrade od ukupno 1.050,00 eura iznosi 262,50 eura. Tužitelj je kao Hrvatski branitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po čl. 11. st. 1. toč. 21. Zakona o sudskim pristojbama i čl. 18. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Trošak za pristup svjedoku NV na raspravu od 18.02.2026. iznosio je 98,00 eura (44,00 eura putni trošak Virovitica- Garešnica-Virovitica 110 km x 0,40 eura, te izgubljena zarada u iznosu od 54,00 eura), sve prema ispostavljenom računu. Dakle, ukupan trošak tužitelja u ovome postupku iznosi 2.945,98 eura (1.535,48 eura osiguranje postupka te 1.410,50 eura sama parnica), a isti mu je dužan naknaditi tuženik.

13. Imajući u vidu sve ranije izloženo presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici, 01. travnja 2026. godine.

S U T K I NJ A:

Dajana Gabud Jandoš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pisanim putem.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Tihomir Volić, Garešnica,

2. Odvjetnica Anita Marković, Garešnica