REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-295/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sucu mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Capt. ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radovanu Periću, odvjetniku iz Bakra, protiv tuženika HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimir Kvaternik i mr.sc. Anamarija Kvaternik, iz Rijeke, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 8. siječnja 2026., poslovni broj: P-430/2022-31, dana 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci od 8. siječnja 2026., poslovni broj: P-430/2022-31.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je netočna tvrdnja iz pobijane presude da spor koji među strankama koji nedvojbeno postoji ne može biti predmetom tužbe radi utvrđenja, budući da je nedvojbeno je da se tuženik predstavljao kao predstavnik zgrade u [adresa] na adresi [adresa] i pri tome ne samo da se je tako predstavlja već tako i djelovao, sazivao sastanke vlasnika stanova, predlagao bitno povećanje pričuve, nabavljanje novog lifta i sl., i u prilog čega tužitelj sudu predočio valjane dokaze.

2.2. Navodi da je nadalje nepobitno da tuženik u ovom sporu tvrdi da je u kritično vrijeme zaista bio predstavnik zgrade u vezi s čime je sudu predočio navodne izmjena Međuvlasničkog ugovora vlasnika stanova koje se sastoje samo iz jedne točke kojom se navodno utvrđuje da je tuženik predstavnik zgrade.

2.3. Ističe da je na navodnim izmjenama međuvlasničkog ugovora tuženi temeljio svoje ovlaštenje da bude predstavnik zgrade u [adresa] na adresi [adresa], i s tim u vezi je u spis suda priložio navodne izmjene i dopune Međuvlasničkog ugovora koje imaju samo jednu točku, a kojom se utvrđuje da je tuženik predstavnik zgrade, a također da je znakovito da se na izmjenama međuvlasničkog ugovora nalazi potpis tužitelja koji se je u vrijeme donošenja navodnih izmjena međuvlasničkog ugovora nije uopće nalazio u Hrvatskoj već je bio u SAD tj. New Yorku.

2.4.Tvrdnji je da se tuženik ne samo neistinito predstavlja kao predstavnik zgrade već je i krivotvorio potpise na Međuvlasničkom ugovoru kao i da je dokazao da kao jedan od vlasnika stana u [adresa] ima pravni interes za vođenje konkretnog postupka, a da je također dokazano da se tuženik predstavljao kao predstavnik zgrade prisvajajući si ovlaštenja koja iz toga proizlaze.

2.5. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev budući je tužitelj pružio dovoljno dokaza za osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva, a odbacivanje tužbenog zahtjeva nema zakonskog osnova i odraz je pogrešnog stajališta suda, podredno tužitelj predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da tuženik nije izabran da bude predstavnik zgrade pa slijedom te činjenice tuženik da nije niti može biti predstavnik vlasnika stanova u zgradi.

6.Prvostupanjski sud smatra da tako formulirani zahtjev, po svojoj pravnoj prirodi, nije usmjeren na utvrđenje prava ili pravnog odnosa, već prvenstveno na utvrđenje jedne činjenice, i to negativne činjenice da tuženik «nije izabran» za predstavnika zgrade.

6.1. Ističe da činjenica izbora ili neizbora neke osobe na određenu funkciju predstavlja činjenično stanje, a ne samostalni pravni odnos te da pravna posljedica izbora ili neizbora može biti postojanje ili nepostojanje ovlaštenja za zastupanje suvlasnika, no da tužitelj u tužbenom zahtjevu ne traži utvrđenje određenog pravnog odnosa (primjerice, da između suvlasnika i tuženika ne postoji pravni odnos zastupanja), već posredno izvodi zaključak iz te činjenice, a da sud nije ovlašten utvrđivati činjenice apstraktno i izvan određenog konkretnog pravnog odnosa, budući je utvrđenje činjenica samo sredstvo za donošenje odluke o pravima i obvezama stranaka, a ne samostalni predmet parnice.

7. Prvostupanjski sud nadalje navodi da dio tužbenog zahtjeva kojim se navodi da tuženik, citirano: «on nije niti može biti predstavnik vlasnika stanova u zgradi ...» također ne predstavlja dopušteni deklaratorni zahtjev, budući se time ne traži utvrđenje određenog subjektivnog prava ili pravnog odnosa, već se iznosi apstraktna i općenita tvrdnja o pravnoj (ne)sposobnosti tuženika, bez vezivanja uz konkretni pravni akt, odluku ili pravni odnos koji bi bio predmet sudskog ispitivanja.

8. Ističe da sud ne može donositi deklaratorne odluke koje bi svojim činjeničnim sadržajem (npr. «ne može biti») imale karakter opće preventivne zaštite, već samo odlučivati o postojećim i konkretnim pravnim odnosima.

8.1. Nadalje da iz historijata tužbe proizlazi da se ista zapravo odnosi na pitanje valjanosti odluke suvlasnika o izboru tuženika za predstavnika zgrade, odnosno na pitanje je li takva odluka uopće donesena, a ako jest, je li donesena potrebnom većinom glasova vlasnika stanova prema suvlasničkim udjelima (u odnosu na ukupnu korisnu površinu svih posebnih dijelova zgrade), sukladno relevantnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima, ta da su u takvoj situaciji tužitelju su na raspolaganju bila druga, procesno dopuštena pravna sredstva, i to primjerice konstitutivna tužba radi poništenja odluke o izboru predstavnika, tužba radi utvrđenja ništetnosti takve odluke, tužba radi utvrđenja da odluka uopće nije donesena i slično , ali da tužitelj nije formulirao konkretni tužbeni zahtjev ni u jednom od pravno dopuštenih oblika, već je postavio zahtjev koji po svojoj naravi ne odgovara deklaratornoj tužbi iz članka 187. ZPP-a.

9. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je točno da je svaki vlasnik posebnoga dijela (etažni vlasništva), ujedno i suvlasnik cijele nekretnine i ima pravo i pravni interes rješavati pravnim putem svako pitanje koje se tiče njegovog vlasništva i suvlasništva s ostalim vlasnicima zgrade, no da tužitelj nije konkretno i jasno naveo svoj pravni interes za traženo utvrđenje sa sadržajem zahtjeva upravo onako kako ga je postavio u ovoj tužbi, u smislu članka 187. stavka 1. ZPP-a, te da samo postojanje neslaganja s činjenicom da se tuženik predstavlja kao predstavnik zgrade nije dovoljno, ako se to neslaganje ne veže na konkretno ugrožavanje ili povredu tužiteljeva prava, koje bi se moglo zaštitili, odnosno otkloniti samo i isključivo deklaratornom presudom sadržaja kako je postavljen tužbeni zahtjev u predmetnoj tužbi.

10. Stoga je primjenom odredbe članka 187. ZPP-a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ZPP-a tužbu odbacio.

11. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. ZP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a, te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.

13.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

14. Ovaj sud je stajališta, s obzirom na pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, da bi tužba bila dopuštena sud je dužan o tužbenom zahtjevu raspravljati i donijeti meritornu odluku o njegovoj osnovanosti i tužitelj mora iznijeti tvrdnju da traži pravnu zaštitu određenog sadržaja da li je je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo te učiniti vjerojatnim da će i kad (ako) njegov tužbeni zahtjev bude usvojen to za njega predstavljati ostvarenje njegove određene pravne koristi koju bez povoljne sudske presude ne bi mogao ostvariti, da utvrđenje određenog zahtjeva utječe na njegov položaj koji utječe na ostvarenje njegovih subjektivnih prava.

15. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da takove pretpostavke postavljenim tužbenim zahtjevom nisu ostvarene te tužitelj nije konkretno i jasno naveo svoj pravni interes zatraženo utvrđenje sa sadržajem zahtjeva upravo onako kako ga je postavio u predmetnoj tužbi, u smislu članka 187. stavka 1. ZPP -a, i da samo postojanje neslaganja s činjenicom da se tuženik predstavlja kao predstavnik zgrade nije dovoljno, ako se to neslaganje ne veže na konkretno ugrožavanje ili povredu tužiteljeva prava, koje bi se moglo zaštitili, odnosno otkloniti samo i isključivo deklaratornom presudom sadržaja kako je postavljen tužbeni zahtjev u predmetnoj tužbi, a da bi tužitelju na raspolaganju bila druga, procesno dopuštena pravna sredstva, i to primjerice konstitutivna tužba radi poništenja odluke o izboru predstavnika, tužba radi utvrđenja ništetnosti takve odluke, tužba radi utvrđenja da odluka uopće nije donesena i slično.

16. Zbog iznesenog ovaj sud je stajališta da je žalba neosnovana, tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje te na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 1. travnja 2026.

Sudac

mr. sc. Zlatko Pirc