REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1307/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Pero Tolić, odvjetnik u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a/I, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-343/2024-2 od 14. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P - 2278/2021 od 11. svibnja 2022. i dopunsko rješenje toga suda poslovni broj P - 2278/2021 od 20. veljače 2024., u sjednici održano j 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4. Drugostupanjskim rješenjem odbijene su tužiteljeve žalbe kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je u ovome postupku odbačena tužba i dopunsko rješenje kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka. Odluka kojom je tužba odbačena utemeljena je na članku 323. ZPP nakon utvrđenja da su prije podnošenja predmetne tužbe parnične stranke o predmetu spora sklopile sudsku nagodbu.

5.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:

„1. Predstavlja li sudska nagodba procesno-pravni i materijalno-pravni ugovor? 2. U situaciji u kojoj imamo sklapanje sudske nagodbe i istog dana vansudske nagodbe zbog sudjelovanja treće osobe koja nije bila stranka u postupku, trebaju li sudovi gledati na sklapanje tih nagodbi kao jedan pravni posao uređen kroz dva akta? 3. Radi li se o presuđenoj stvari ukoliko jedna od stranaka nagodbe ne ispuni obvezu iz nagodbe, te nagodbom dopusti drugoj ugovornoj strani ponovno pokretanje postupka?

4. Radi li se o presuđenoj stvari ukoliko postoji identitet među parničnim strankama, te visini utužene tražbine, ali ne postoji identitet u odnosu na pravni osnov na kojem se temelji tužba?

5. Trebaju li sudovi utvrđivati stvarnu volju stranaka nagodbe?“.

5.2. Citirana pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer od odgovora na njih ne ovisi odluka u sporu. Iz prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da tužitelj zapravo ne osporava da je sudska nagodba o kojoj je ovdje riječ sklopljena između istih parničnih stranaka i o istome predmetu spora – isplati iste novčane svote na temelju iste činjenične i pravne osnove. I iz predmetne tužbe koju je tužitelj priložio prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi tužiteljeva tvrdnja da u ovoj parnici zahtijeva isplatu upravo iste svote na temelju istovjetne činjenične i pravne osnove u vezi s čime je prethodno sklopljena sudska nagodba (tužitelj, naime, u tužbi ustvrđuje: „Sukladno tome tužitelj i tuženik sklopili su, pred Općinskim sudom u Sinju i sudsku nagodbu budući je tužitelj ustao tužbom na isplatu gore navedenog iznosa protiv tuženika.“). Da je tome tako proizlazi i iz sklopljene sudske nagodbe koju je tužitelj priložio. Ono od čega tužitelj zapravo polazi je to da na isplatu ima pravo zato što tuženik nije ispunio svoju obvezu iz sudske nagodbe. To samo po sebi ne može utjecati na primjenu članka 323. ZPP. Osim toga, tužitelj tvrdi i da tuženik i ne može ispuniti svoju obvezu iz sudske nagodbe da mu u vlasništvo prepusti određenu nekretninu jer to ovisi o volji treće osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine i s kojom su tužitelj i tuženik sklopili izvansudsku nagodbu u funkciji izvršenja tuženikove obveze iz sudske nagodbe, a koja treća osoba ne izvršava obveze iz te izvansudske nagodbe. Međutim ni ta činjenica ne može utjecati na zaključak da je o predmetu spora prethodno sklopljena sudska nagodba jer tužitelj ne pobija ni sudsku ni izvansudsku nagodbu, a ni ne traži, makar i kao prethodno pitanje, da se utvrdi da su nagodbe ništetne. Zato je u smislu članka 285.a stavka 1. ZPP nevažno drugo, treće i četvrto citirano pitanje. Prvo citirano pitanje kojim se problematizira pravna narav sudske nagodbe i peto citirano pitanje općenita su pitanja o kojima ne ovisi primjena postupovne odredbe na kojoj je utemeljeno pobijano rješenje.

5.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.4. Pozivanje na povredu Ustavnoga i Konvencijskoga prava tužitelj zasniva na tvrdnji da mu u postupku „nije niti omogućeno dokazivanje pravnog osnova, niti volje ugovornih strana“. To ne odgovara onome što je tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio, jer iz svega proizlazi da je pobijana odluka zasnovana upravo na tvrdnjama na kojima sam tužitelj temelji predmetni tužbeni zahtjev.

5.5. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava te je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek