REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-991/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, protiv 1. tuženice TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, 2. tuženika SE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženice GE iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž -587/2025-3 od 16. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 1476/2022 od 6. lipnja 2025., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-587/2025-3 od 16. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1476/2022 od 6. lipnja 2025., postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku(NN, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kada ne daje jasne uvjerljive i logične razloge za zaključak da je moguće dio ugrađenih stvari u nekretninu odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova dok za drugi dio stvari ugrađenih u nekretninu uopće ne daje razloge zbog čega smatra da ih je moguće odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova te zbog toga što je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, sve u smislu čl. 150., st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 1111., st.1. Zakona o obveznim odnosima?
2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku (NN, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kada ne daje razloge glede primjene čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te kada uopće ne ocjenjuje žalbene navode tužitelja glede primjene čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. U oba postavljena pitanja tužitelj polazi od pogrešne tvrdnje da drugostupanjski sud nije dao razloge na kojima temelji svoju odluku. Nasuprot tome, u svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok se odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu potkrepljujući razloge važnosti ne odnose na u bitnom podudarne činjenične i pravne situacije pa stoga ne ukazuju na važnost postavljenih pitanja.
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
