REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-994/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. CVA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3985/2025-2 od 25. studenoga 2025. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Psp-29/2024-44 od 15. rujna 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3985/2025-2 od 25. studenoga 2025. kojim je u točki I. odbačena žalba 1. i 2. tuženika kao nepravovremena dok je u točki II preinačeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj Psp- 29/2024-44 od 15. rujna 2025. u točki II izreke te u točki III izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica snosi sama svoje troškove postupka te je riješeno da se nalaže 1. i 2. tuženicima uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da tužiteljici predaju ključ brave na ulaznim vratima predmetne stambene zgrade ili na ulazna vrata u predmetnu stambenu zgradu vrate bravu koja se na istima nalazila u času smetanja u roku od osam dana te se tuženicima zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće. Ujedno je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenoga 2025. do isplate.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici postavljaju tri pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja pozivaju se na rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-34/13-16 od 15. studenoga 2013., P- 62/2021-47 od 18. lipnja 2021. uz tvrdnju da je shvaćanje pobijanog drugostupanjskog rješenja protivno shvaćanju u navedenim odlukama odnosno na rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3297/2024.

2.2. Prijedlog podnose i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP) uz tvrdnju da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 14. st. 1. Ustava odnosno povrijeđeno je pravo na jednakost svih pred zakonom.

2.3. Predlažu usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica se protivi navodima prijedloga te predlažu da se prijedlog odbaci kao nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, odgovor na postavljena pitanja je usko vezan za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega se ne može smatrati da bi se radilo o pitanjima važnim ne samo za odluku o sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazlaganjem postavljenih pitanja tuženici izražavaju nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom, ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

4.1. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

5. Tvrdnje tuženika kojima pokušavaju dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tuženici nisu obrazložili zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenim pravnim pitanjima bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženici u prijedlogu uopće ne navode, odnosno ne ukazuju ne neujednačenost sudske prakse u pogledu naznačenih pitanja, odnosno nepostojanje prakse kojom bi se moglo opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navedenu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanog rješenja, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost revizije.

5.1. U smislu opravdanja razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelji se pozivaju na prvostupanjske presude i rješenja (Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-23/13- 16 od 15. studenoga 2023. i P-62/2021-47 od 18. lipnja 2021.). U smislu razloga važnosti postavljenih pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivanje na prvostupanjske odluke nisu određeno izloženi razlozi koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda. Naime, prvostupanjske odluke ne predstavljaju razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Tek pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskim odlukama (kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava) potencijalno, u slučaju njihove međusobne nepodudarnosti, zahtjeva intervenciju revizijskog suda radi ujednačavanja sudske prakse u postupku po reviziji (tako i ovaj sud u Revr 737/2018-2 od 15. rujna 2020., Revt 118/11-2 od 28. prosinca 2011. i dr.). Isto tako rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3297/2024 ne može biti razlog važnosti postavljenim pitanjima jer se radi o ukidnoj odluci.

6. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odrede čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, a koje se odnose na pravično i pošteno suđenje što uključuje i načelo jednakosti oružja parničnih stranaka.

7.1. Tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije navode da su im u ovom parničnom postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njihovo pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.

7.2. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

7.3. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Ta rješenja su dovoljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tuženici nisu uspjeli u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su im ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

9. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

10. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil