REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5458/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik obrta [obrt], sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Ukaloviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: 1. LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u Zadru, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 1612/2023- 4 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 3014/2019-35 od 13. siječnja 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 1612/2023-4 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 3014/2019-35 od 13. siječnja 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
4. Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za prestanak uznemiravanja nad geometrijski odijeljenom dijelu nekretninama pobliže određenim izrekom prvostupanjske presude. Pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima da tužitelj nije dokazao da je vlasnik niti predmnijevali vlasnik spornog realnog dijela nekretnina, te da nema pravo na zaštitu od uznemiravanja u smislu odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17).
4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja:
„1.) Da li predmnijevani vlasnik kao tužitelj može dokazivati svoje predmnijevano vlasništvo/suvlasništvo ili kvalificiran posjed putem rodnih listova, oca, djeda i pradjeda i povijesti posjeda?
2.) Treba li tužitelj u tužbi radi uznemiravanja predmnijevanog vlasništva kao dokaz priložiti Rješenje o nasljeđivanju, da je tome tako tužitelj bi mogao upisati svoje pravo vlasništva/ suvlasništva te tužba predmnijevanog vlasništva kao takva postaje bespredmetna?
3.) Tužitelj je dostavio zk izvadak iz kojeg je razvidno da su na predmetnim parcelama upisani tužiteljevi prednici te je dokazao slijed koji seže do tužitelja, pa se postavlja pitanje dali je to dovoljan dokaz i dali se takvim dokazom može dokazivati predmnijevano (su)vlasništva, uzimajući u obzir da se radi o tužbi radi uznemiravanja a ne utvrđenja vlasništva?
4.2. U smislu prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj se u bitnom odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
