REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-465/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Rajić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja nepostojanja prava služnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Ka rlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-322/2024-3 od 10. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P -16/2023-17 od 17. siječnja 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Smatra da su ta pitanja važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer o njima ovisi odluka u sporu, a pravno shvaćanje u vezi s njima na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda da nije u skladu sa shvaćanjem revizijskoga suda iz odluke Rev-x 955/2020-2 od 30. listopada 2012.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tako da je presuđeno: „Utvrđuje se da tuženom ZO iz [adresa] ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko kč. br. [katastarska čestica] kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se tuženiku ZO iz [adresa] zabranjuje vršenje posjeda stvarne služnosti prolaza pješice preko kč. br. [katastarska čestica] kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“.
5. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:
„- Jesu li u sporu radi utvrđivanja pripadanja/ ne pripadanja prava služnosti vlasnici poslužne i povlasne nekretnine jedinstveni nužni suparničari?
- Jesu li u sporu radi utvrđivanja pripadanja/ ne pripadanja prava služnosti vlasnici poslužne i povlasne nekretnine jedinstveni nužni suparničar, ako pravo služnosti nije upisano u zemljišnu knjigu?“.
6. Citiranim pitanjima i ostatkom sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije tuženik problematizira to što ni na aktivnoj ni na pasivnoj strani u ovoj parnici nije obuhvaćen drugi od dvojice suvlasnika, kako nekretnine u suvlasništvu tužitelja (za koju tuženik smatra da je poslužna nekretnina u odnosu na pravo stvarne služnosti prolaza pješice) tako i nekretnine u suvlasništvu tuženika (za koju tuženik smatra da je povlasna). Tuženik smatra da bi ostali suvlasnici (osim njega i tužitelja) trebali u ovoj parnici biti obuhvaćeni kao nužni suparničari, a kako nisu, da je tužbu trebalo odbaciti. Poziva se na to da iz navedene odluke ovoga suda proizlazi pravno shvaćanje prema kojem se u tužbi radi zaštite prava služnosti kao realnog tereta na tuđoj nekretnini radi o pravu koje je nedjeljivo na aktivnoj i pasivnoj strani (jer se služnost ne može zasnivati na idealnom dijelu određene nekretnine niti u korist idealnog dijela druge nekretnine), zbog čega tužbom kao nužne suparničare treba obuhvatiti sve suvlasnike.
7. Neosnovano tuženik smatra da navedeno shvaćanje valja primijeniti i u ovoj parnici. To zato što se ovdje ne radi o njegovu zahtjevu da se utvrdi postojanje prava stvarne služnosti u korist nekretnine koje je on suvlasnik kao povlasne, a na teret poslužne nekretnine koja je u suvlasništvu tužitelja i još jednoga suvlasnika. Dakle, u ovoj parnici se predmetnim tužbenim zahtjevom ne štiti pravo stvarne služnosti, već tužitelj zahtijeva da se utvrdi da tuženiku, koji to pravo svojata, ono ne pripada. Tužitel j zato nije bio dužan zasnivati suparničarstvo na aktivnoj strani (a ostvarenje njegova prava iz tužbenoga zahtjeva ni ne smije ovisiti o tome pristaju li drugi suvlasnici nekretnine uključiti se u parnicu na aktivnoj strani), a nije tužbom bio dužan ni na aktivnoj strani obuhvatiti bilo koga drugoga koji ne smatra da je suvlasnik nekretnine koja je povlasna, već samo tuženika koji smatra da to pravo postoji.
8. Zato citirana pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP pa je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
