REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4232/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Taraš odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Zadar, protiv OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata br. 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i Anić d.o.o., Split, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1006/2025-3 od 25. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-1429/2024-6 od 15. ožujka 2025., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1006/2025-3 od 25. lipnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.737,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1006/2025-3 od 25. lipnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, zbog pravnog pitanja:

“Je li sklapanjem i učincima sporazuma o konverziji u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) po kojoj može osnovano potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih na temelju odredbe osnovnog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF?“.

II. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

III. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1006/2025-3 od 25. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P- 1429/2024-6 od 15. ožujka 2025.

1.2. Tužitelj je postavio pet pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Ima li potrošač koji je zaključio dodatak ugovoru o Konverziji i dalje pravo formalno zahtijevati deklaratornu odluku suda kojom bi se utvrdilo da u odnosu na njega ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka kreditora iz osnovnog ugovora o kreditu kojom kreditor bez dozvole ili suglasnosti potrošača određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihova ugovora o kreditu?

2. Je li konverzija ugovorne obveze potrošača prema banci temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/15, dalje i: Konverzija) od utjecaja na opstojnost, sadržaj i opseg bilo koje izvanugovorne obveze banke prema potrošaču?

3. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?

4. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a

a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,

b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?

5. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“.

1.3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i da praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima nije jedinstvena.

1.4. Tužitelj je naveo i da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje EKLJP) - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava).

1.5. Tuženik je postavio pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, sadržano u izreci ovog rješenja.

1.6. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i da praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima nije jedinstvena.

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

3.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.2. Postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2025 od 7. srpnja 2025. i Rev-9/2025. od 22. rujna 2025. i sl.

3.3. Povrh navedenog, u odnosu na prvo postavljeno pitanja valja reći da tužitelj nije istaknuo deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o krediti već je odbijen sa zahtjevom (pod točkom II. prvostupanjske presude) koji u suštini predstavlja činjenično utvrđenje stoga o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u sporu pa ni pitanje nije važno u smislu čl. 385.a ZPP.

3.4. Ističe se i da tužitelj u svom prijedlogu navodi kako postavlja pitanje u pogledu odluke o troškovima postupka, no konkretno pitanje nije postavljeno.

3.5. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o (ne) osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.

3.6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom II. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.

4. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. prethodno navedene odluke) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (stavak I. izreke).

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić