REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5366/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelji): 1. PG rođ. ŽG, iz [adresa]. ŽG pok. P, iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika – protutužitelja (dalje: tuženik) KG, iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Perković, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 472/2024-2 od 3. lipnja 2025., kojim je djelomično ukinuta bez vraćanje predmeta na ponovni postupak i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 1752/2016 od 23. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 472/2024-2 od 3. lipnja 2025., kojim je djelomično ukinuta bez vraćanje predmeta na ponovni postupak i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 1752/2016 od 23. kolovoza 2024.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.

4. Predmet spora je negatorijski zahtjev tužitelja u odnosu na nekretninu označenu kao čest. Zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik KG stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini za cijelo. Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni i prihvaćen protutužbeni zahtjev na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: „…da je tuženik stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću temeljem članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) te da je vrijeme poštenog posjedovanja od dvadeset godina iz članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91) isteklo po stupanju na snagu ZV, a prije podnošenja tužbe u srpnju 2010. godine…“.

4.1. Tužitelji su u prijedlogu naznačili pitanja: „1. Da li tužitelji uživaju reivindikacijsku zaštitu upisanog prava vlasništva, a u odnosu na protutužitelja koji nema valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva? 2. Da li se izreka presude u odnosu na utvrđenje vlasništva po zakonu dosjelošću treba utvrditi izrekom koja glasi na utvrđenje vlasništva, a ne izrekom koja glasi na stjecanje valjanog pravnog osnova, te ukoliko postoji više pravnih osnova po kojem se traži utvrđenje da bi vlasništvo stečeno po zakonu (dosjelost) i po pravnom poslu (ugovor ili ustup) je li tužitelj dužan takva dva različita pravna osnova postaviti u tužbi s više tuženih zahtjeva? 3. Da li je sud vezan pravnim osnovom koji se ističe u tužbi i sadržaju dokaznog supstrata?

4.2. Prema utvrđenjima i razlozima na kojima se temelji pobijana odluka prvo u prijedlogu naznačeno pitanje ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka. Tužitelji naznačenim pitanjem zapravo osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Isto tako drugo naznačeno pitanje ne proizlazi iz razloga na kojima se temelji pobijana presuda. Naime, prema razlozima pobijane odluke „…tuženik protutužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje da postoji pravni osnov stjecanja vlasništva, već traži utvrđenje da postoji pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva, a pravni osnov za uknjižbu može biti i vlasništvo stečeno po zakonu – dosjelošću…“. Kod trećeg naznačenog pitanja treba reći da sud istaknutim pravnim osnovom nije vezan, ali je relevantno da je u konkretnom slučaju o zahtjevu tuženika odlučeno u okviru činjenične osnove na kojoj je tuženik temeljio svoj zahtjev.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa