Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-3056/2021-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivo Juričko, odvjetnik u Splitu i Bijanko Franin Pećarica, odvjetnik u Splitu, radi služnosti na nekretninama, nakon održane glavne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Močića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Bijanka Franina Pećarica, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude, 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti kolnog i pješačkog puta na teret nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 21603 K. O. [katastarska općina] a u korist nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 6592 K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16787 K. O. [katastarska općina], a sve kako je pobliže prikazano na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl.ing.geod., iz listopada 2022. godine, koje predstavlja sastavni dio ove presude pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude izvršiti upis prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog puta na teret nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 21603 K. O. [katastarska općina] , a u korist nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 6592 K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16787 K. O. [katastarska općina].

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude ukloniti betonske zidove sa željeznim ogradama, a koji su položeni na nekretnini označenoj u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 21603 K. O. [katastarska općina] kao i bilo koje druge prepreke koje onemogućavaju tužitelja u nesmetanom ostvarivanju prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog puta na teret nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 21603 K. O. [katastarska općina] kao i da prestane s ovakvim i bilo kakvim sličnim uznemiravanjem tužitelja u izvršavanju predmetnog prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog puta.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu 1. kolovoza 2018. u kojoj navodi da je suvlasnik za cijelo nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čes. zgr. 4405 k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, da se radi o susjednim nekretninama. U tužbi se navodi da je u vrijeme kada je tuženik postao vlasnik predmetnih nekretnina (2014.), dio nekretnine označena kao čest. zem. [katastarska čestica] predstavljao put kojim su se koristili kontinuirano i čitavo vrijeme tužitelji te pojedini vlasnici susjednih nekretnina još od 1952. kada je zasnovana stvarna služnost glede predmetne nekretnine koja je čitavo vrijeme izvršavana. Tužitelj navodi da je tuženik nakon što je stupio u posjed predmetnih nekretnina krajem 2015. krenuo s rekonstrukcijom, a tijekom listopada 2016. da je krenuo sa zatvaranjem predmetnog puta, da je u nekoliko navrata upozoravao tuženika, ali da nije došlo do rješavanja problema. Istaknuo je da je predmetna služnost bila uknjižena na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je parcelirana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je novonastala čest. zem. otpisana u novi Z. U. [broj ZK uloška] te je prenijeta i predmetna služnost koja je i danas upisana na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je bila oduzeta prijašnjim vlasnicima rješenjem Komisije za imovinsko pravne poslove skupštine općine Split 9. prosinca 1977., iako je rješenje poništeno, predmetna stvarna služnost nikada nije ponovno upisana kao teret te nekretnine već samo kao teret nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj smatra da je tuženik bio svjestan te činjenice jer da je potpisao sa JT, vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sporazum kojim se isti odrekao prava predmetne služnosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi u cijelosti, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je da služnost nikada nije bila upisana u zemljišnim knjigama, da je tuženik svoju nekretninu kupio pouzdajući se u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, pa stoga uživa pravo na zaštitu onoga što je stekao, kao i to da ima saznanja da se između njegove nekretnine i nekretnine JT nalazila čvrsta ograda još od 1970. te da se zadnjih 50-tak godina tu ne može proći pješice. S istaknuo je da se ne radi o nužnom prolazu već isključivo o komfornom prolazu za tužitelja kojim je brže mogao pristupiti moru uz značajno pogoršanje kvalitete življenja.

2.1. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-3670/2018 od 14. studenoga 2018. utvrđeno je da je tužitelj ET povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, dok je rješenjem ovog suda poslovni broj P-3670/2018 od 8. lipnja 2021., postupak u ovoj pravnoj stvari nastavljen, nakon što je prethodno rješenjem od 22. ožujka 2021. prekinut do okončanja žalbenog postupka u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-16342/2018.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], povijesnog prikaza za čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], prerisa katastarskog plana, rješenja Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Općine Split od 9. prosinca 1977., rješenja Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Općine Split od 19. ožujka 1980., rješenja Kotarskog suda u Splitu od 14. listopada 1952., opomene pred utuženje, sporazuma između JT i ČT od 15. prosinca 2014., ovjerenog kod Javnog bilježnika Mile Čipčić iz Splita pod brojem Ov-9024/14 od 15. prosinca 2014., spisa Općinskog suda u Split, zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1412/22, Z-16432/18 i Z-22078/18, rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-69/21.

3.1. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Petra Garmaza koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje 2. studenoga 2022.

3.2. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka i to TT, JT, ŠT, BT, ĆT, HT, FT, ZT, IT i ST.

3.3. Sud nije prihvatio predložene dokaze od strane tuženika (podnesak od 6. listopada 2025.) saslušanjem svjedoka CT, OT, ĐT, s obzirom na to da su isti predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka, pritom se napominje da okolnosti da tuženik nije smatrao potrebitim, pored materijalne dokumentacije, predlagati dokaze njihovim saslušanjem, nije opravdan razlog zbog kojeg bi sud dopustio predlaganje novih dokaza i nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim toga sud smatra da su sve činjenice u predmetnom postupku u dovoljnoj mjeri razriješene i da se na temelju izvedenih dokaza i prikupljenih činjenica tijekom predmetnog postupka može donijeti odluka u ovom postupku.

3.4. Jednako tako sud nije prihvatio dokaz tuženika za izvođenjem dokaza ponovnim uviđajem na licu mjesta budući da je u postupku već obavljen uviđaj na licu mjesta i u spis dostavljen nalaz i mišljenje na kojeg stranke nisu imale primjedbi, a osim toga na ročištu glavne rasprave od 5. srpnja 2024. usuglasili su se kako se zbog izmjene u osobi raspravnog suda izvedeni dokazi neće ponovno izvoditi.

4. U konačnici nije prihvaćen dokaz prilaganjem fotografija u spis od strane tuženika nakon zaključenja prethodnog postupka, osim toga nije prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja prilaganjem u spis dopisa grada Splita iz 2017., kojeg nije dostavio u spis do zaključenja prethodnog postupka, a budući da nisu sudu predočene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ti dokazi nisu sudu mogle stranke iznijeti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti i to na nekretnini u vlasništvu tuženika, označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a u korist nekretnina u vlasništvu tužitelja, označenih kao č. zgr. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označenih kao č. zgr. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik vlasnik nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da je tuženik predmetne nekretnine stekao Ugovorom o kupoprodaji od 15. prosinca 2014., kojeg je sklopio s ranijim vlasnicima M, A i PT.

7. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi jeli u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji iz 2014. nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljala put, jesu li se njime koristili tužitelj i vlasnici susjednih nekretnina, jeli glede te nekretnine zasnovana ikada stvarna služnost i jeli ista čitavo vrijeme izvršavana, kao i to jeli tuženik prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine znao ili mogao znati za neupisana stvarna prava na nekretnini.

8. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina] utvrđeno je da je kao suvlasnik iste uknjižen tužitelj i da na toj nekretnini nema upisanih tereta u teretovnici C.

8.1. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina] utvrđeno je da je kao suvlasnik iste uknjižen tužitelj i da na toj nekretnini nema upisanih tereta u teretovnici C.

8.2. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je na istoj kao vlasnik upisan tuženik, a da je u drugo odjeljku posjedovnice A pod brojem Z-1663/52 označeno vidljivim pravo služnosti prolaska pješice i nošenja stvari kroz i počam od jugoistočnih dvorišnih vrata čest. zem. [katastarska čestica], uzduž južnog ruba iste parcele u širini od 1,50 metara, na teret iste nekretnine kao služećeg dobra, a u svrhu pristupa i na korist čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] kao povlasnog dobra.

8.3. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik iste upisan tuženik.

8.4. Čitanjem povijesnog prikaza za čest. zem. [katastarska čestica] upisanog u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da kao vidljivih plombi u predmetnom izvatku ne postoji upisano pravo stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini a ista je čestica otpisana u uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

8.5. Čitanjem kupoprodajne pogodbe od 15. ožujka 1952. utvrđeno je da se istom određuje uknjižba prava služnosti prolaska pješice i svakovrsnim kolima u širini od 2,50 metara uzduž južnog ruba kako tada postojao put sa izlazom na gvozdena vrata na teret čest. zem. [katastarska čestica] biće 1. Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] dio bića 1. Z. U. [broj ZK uloška] kao služećeg dobra a na korist čest. zem. [katastarska čestica] biće 1. Z. U. [broj ZK uloška] kao gospodujućeg dobra.

8.6. Čitanjem rješenja o oduzimanju i predaji posjeda zemljišta od 9. prosinca 1977. utvrđeno je da se tim rješenjem Općine Split dodijelilo na trajno korištenje zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], dok je čitanjem rješenja Komisije za imovinskopravne poslove Split od 19. ožujka 1980. prethodno rješenje poništeno.

8.7. Čitanjem sporazuma od 15. prosinca 2014. utvrđeno je kako su tim sporazumom JT, kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve upisano u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i AT kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] člankom 2. predmetnog sporazuma odrekli se međusobnih prava služnosti osnovanih pogodbom od 15. lipnja 1952. i to baš prava služnosti prolaska pješice i nošenja stvari kroz i počam od jugoistočnih dvorišnih vrata čest. zem. [katastarska čestica] uzduž južnog ruba iste parcele u širini od 1,50 metra na teret iste a u svrhu pristupa i na korist čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica].

8.8. Čitanjem spisa ovog suda poslovni broj P-3862/21 utvrđeno je da je isti postupak pokrenut po tužbi MT protiv tuženika AT, a radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] na način da se učini vidljivim upisa zabilježbe postojanja prava predmetne stvarne služnosti.

8.9. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-16432/18 od 17. svibnja 2018. utvrđeno je da se tim rješenjem odbija prijedlog MT kojim traži uknjižbu prava služnosti na teet čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] koji da je upis po mišljenju predlagatelja ispušten propustom djelatnika zemljišnoknjižnog odjela, a s obrazloženjem da se ne radi o propustu koji bi zemljišnoknjižni sud bio ovlašten naknadno ispraviti budući predlagatelj nije dostavio valjanu ispravu temeljem koje bi se tražena služnost dozvolila.

8.10. Čitanjem rješenja općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-27122/2018 od 23. studenoga 2020. utvrđeno je kako je tim rješenjem odbijen prigovor predlagatelja MT i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-16432/18, te je u konačnici rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž ZK-69/2021 od 8. veljače 2021., odbijena žalba predlagatelja i potvrđeno rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-27122/2018.

9. U svom iskazu tužitelj je naveo da na predmetnoj lokaciji živi od rođenja, da su 1952. kupili kuću i od kada zna za sebe da su prolazili spornim putom, da ih nitko nije u korištenju puta ometao, a da je tako bilo sve dok tuženik nije kupio predmetnu nekretninu i počeo s radovima, misli da je to bilo 2014. Istaknuo je da je aktivno predmetni put koristio do trećeg mjeseca 2014., da je imao zdravstvenih problema pa se obratio tuženikovoj supruzi 2017., vezano za predmetni put i probleme koje imaju oko njega, a ona da je rekla da kod njih problema nema, a i da su mu drugi susjedi prigovarali kad je krenuo zatvarati put. Istaknuo je da do svoje kuće prolazi izmišljenim putem koji im je omogućila Općina Split na njegovo traženje, ali ukoliko im treba doći poštar ili druga služba da ih ne mogu naći zbog puta. Istaknuo je da ima životne potrebe prolaskom predmetnim putem, da su ga koristili ljudi koji imaju pravo korištenja tim putem, ali da se ne bi bunili i kad bi prolazili drugi ljudi kada bi išli na kupanje. Nadalje da je jedno vrijeme postojala ograda u vlasništvu JT koja da je pregrađivala predmetni put, ali da nikada nije bila zatvorena, to da su bila vrata, koja su uglavnom bila otvorena i naslonjena na drugu stranu.

9.1. Ovdje je za primijetiti kako je iskaz tužitelja o činjenici kada se prestao koristiti predmetnim putem kontradiktoran s navodima u tužbi u kojoj navodi da je tijekom listopada 2016. došlo do zatvaranja predmetnog puta postavljanjem betonskih zidova sa željeznim ogradama, a da nakon što je stupio u posjed krajem 2015. tuženik da kreće s rekonstrukcijom.

9.2. Stoga sud zaključuje da je najkasnije od vremena sklapanja kupoprodajnog Ugovora (prosinca 2014.) tužitelj prestao koristiti se predmetnom nekretninom radi prolaza, ukoliko ne i ranije od (ožujka 2014.) datum kojeg nedvosmisleno tužitelj u svom iskazu navodi kao prestanak prolaska predmetnim.

9.3. Jednako tako je tužitelj kontradiktoran i s iskazima saslušanih svjedoka kada navodi da su susjedi prigovarali tuženiku kada je zatvarao put, budući da to ne bi proizlazilo iz iskaza saslušanih svjedoka kao i iz iskaza tuženika, a i kada navodi da je aktivno koristio put kako dolaskom pješice tako i automobilom, a iz iskaza svjedoka bi proizlazilo da se automobilom nikada nije predmetnim prolazilo već uvijek okolnim putevima koji su bili prikladniji od predmetnog.

10. U svom iskazu tuženik je naveo da je 17. prosinca 2014. sklopio ugovor o kupoprodaji s J, da je prije kupnje angažirao odvjetnika da mu provjeri zemljišno knjižno stanje, da nije nikada imao sumnje u stvarna prava na predmetnoj nekretnini jer u suprotnome ne bi kupio kuću, da je jedino pravo prolaza upisano bilo u dužini 1,5 metra preko kuće JT i obrnuto, a oni su se toga međusobno odrekli i to je bio uvjet za kupnju nekretnine. Kada je kupio kuću da je zatekao prema kući JT (prvoj susjednoj) podest od 25 cm i žičanu ogradu između njihovih nekretnina, a sa strane JT kovanu ogradu. Istaknuo je da se oduvijek prolazi putem za kojeg tužitelj tvrdi da je nepostojeći, a on da od PT ima saznanja da se od 1973. na predmetnom nalazi žičana ograda, a vrata za koja tužitelj tvrdi da su uvijek stajala otvorena, da su uvijek zatvorena osim kada bi ih JT otvorio za potrebe parkiranja automobila. U konačnici je naveo da nikada nije sa susjedima komunicirao vezano za stanje na terenu niti prije niti poslije kupoprodaje, da mu nitko nije negodovao za vrijeme gradnje, da se tužitelj obratio njegovoj supruzi u rujnu 2018., ali da ona s njim nije ulazila u komunikaciju.

11. Iz iskaza svjedoka TT proizlazi kako je njegova kuća od kuće tuženika južno otprilike 200 metara, poznato mu je da je predmetna nekretnina bila put do 1979., a kad su se izgradile pisove barake i kad je počela izgradnja stadiona put da je zatvoren, a u konačnici da je 1997. ili 1998. stavljena žičana ograda i da se od tada više nije moglo proći, budući je ona presijecala put, nije mu poznato tko je stavio ogradu, ali pretpostavlja ili JT ili PT, budući da je postavljena paralelno s njihovim kućama, a otkada je tuženik doselio da se ništa nije mijenjalo na predmetu spora osim fasade i zatvora na kući. Nadalje je istaknuo da ostali susjedi dolaze do svojih nekretnina putem od E nogometnog igrališta koji se nalazi na cesti Sedam Kaštela, da postoji put do njihovih kuća (jugoistočna strana).

11.1. Iz iskaza svjedoka JT proizlazilo bi da je on vlasnik dijela kuće koju su AT kupile i koji dio je odijeljen od njegove kuće, da je postojao put nekada koji je bio u gradskom vlasništvu, ali je 1970.ih godina to poništeno i zemlja je vraćena vlasnicima zemljišta koji su se udružili da bi napravili put. On da je uredno prolazio predmetnim putem, ali se odrekao prava prolaza zbog prijašnjih susjeda koji su prodali kuću tuženiku, budući su ga molili jer su bili u teškoj situaciji, kuća im je bila na dražbi. Istaknuo je da je tužitelj oduvijek prolazio putem preko predmetne nekretnine, kao i ostali susjedi, prije da se moglo doći sa raznih strana, dok tuženik nije doselio i ogradio predmetni put, a sada tužitelj pristupa svojoj nekretnini s istočne strane od nogometnog igrališta Dalmatinac, da se tom cestom može normalno prolaziti što se tiče naravi ceste, da je on prikladniji od predmetnog puta, ali da ona nema karakter javne ceste već je kompletno u privatnom vlasništvu. Istaknuo je da je postavio žičanu ogradu između njihovih nekretnina još prije 2010. koja je dijelila dvor zbog psa prijašnjih vlasnika, a u jednom momentu da je na putu postojala žica koja je bila presječena i koja bi se sa puta odmicala kada bi tko trebao proći, da ju je postavio do kraja puta na dotrajalom stupu koji se nalazio na putu i išla je od tog stupa prema zidu u vlasništvu ĆT, (rub puta), ne sjeća se tko ju je presjekao, a ne isključuje mogućnost da je i on. Kada ga punomoćnik tuženika pitao jeli predmetni put zatvorio odgovorio je da je, da je on stavio žicu na put ali ne u isto vrijeme kada i žicu u dvorištu, međutim da nije dugo bila žica na putu budući je bila presječena, a kada je AT kupio nekretninu žica da na putu da je bila presječena.

11.2. Iskaz svjedoka JT sud ne može ocijeniti kao vjerodostojan budući da je u svom iskazu kontradiktoran, poglavito kada priča o "žici na putu", navodeći kako je u jednom trenutku na putu postojala žica, da ju je on stavio, pa da nije bila dugo na putu, da je bila presječena, ne sjeća se tko ju je presjekao i kada ne isključuje mogućnost da je on, ali se pak sa sigurnošću sjeća da je bila presječena kad je AT kupio nekretninu.

12. Iz iskaza svjedokinje DT proizlazi da je ona prodala kuću tuženiku, tu je živjela nakon što su napravljene "Pisove" barake 1979., a prije da je tu dolazila. Istaknula je da se nikada predmetnim putem dolazilo, osim susjedi koji bi željeli doći kod njih, a da bi tu prije parkirali automobil JT i oni, na dnu da su postojala željezna vrata koja su ponekad bila zatvorena a ponekad otvorena, kada bi ulazili s autom i parkirali, a iskazala je da ne zna zašto bi netko dolazio u njezin dvor kad ona ne ide u tuđi dvor. Jednako tako da dok je ona živjela u kući da nitko od susjeda nikada nije tu prolazio automobilom. Istaknula je da su postojala tri puta kojima bi susjedi pristupali do svojih nekretnina, prvi je bio od strane pisovih baraka uz teniske terene, drugi je bio na L prema nekretninama od terena, a treći je bio uz naš put i uz donji teren za balote. Tužitelj da nije nikada prolazio predmetnim putem, a susjed JT da je između 1996.-1998. promijenio ulaz, prije da su imali zajednički ulaz u dvor, popločao je teren i dio svog puta koji ide prema kući AT, te je stavio žicu koja je dijelila put i jedan dio dvorišta, a da nikada nije bila presječena, da od tada nije bilo moguće tim dijelom proći fizički. Kada su odlučili prodati kuću da su skinuli pravo služnosti tako da ga nema JT, a ni oni.

13. Iz iskaza svjeodkinje BT bi proizlazilo da ona od 1974. živi u [adresa] te je susjeda tužitelju. Svojoj nekretnini da je pristupala preko predmetnog puta koji je sada zatvorena cesta i to s automobilom, poslije da su se napravila još dva puta, a onda da je pristupala svojoj neretnini preko Begine parcele, jer joj je bilo lakše prolaziti tim putem koji je bio širi. Zadnji put da je predmetnim putem prošla prije 8-9 godina pješice, a nije joj niti okvirno poznato kad se putem moglo prolaziti automobilom, a nakon što su Č prodali kuću, tuženik da je počeo renovirati, podigao je zid, zatvorio prolaz putu koji su imali prema moru. Istaknula je da je na mjestu gdje se sada nalazi zid postojala žica, ne zna tko ju je postavio, ali ona da nije bila fiksirana, bila je pričvršećana na stup pa bi je po potrebi makli i prolazili, da bi prolazili kroz tu žicu, makli bi je kad bi išla kod susjede DT, a ujedno je iskazala da joj je bilo neugodno prolaziti tim putem kada bi išli do mora jer je imala osjećaj da ih susjedi JT i DT žele izgurati da tu ne prolaze.

14. Iz iskaza svjedoka ĆT proizlazi da je čitav komplekse nekretnina uključujući i put bio u vlasništvu njegovog pok djeda. Njegova nekretnina da graniči s predmetnim putem kojim je prolazio cijeli život sve dok nije zatvoren u zimu 2016., ali ne zna kako je zatvoren budući nije dolazio i dežurao. Predmetnim putem da nikada nije prolazio automobilom već isključivo pješice, a za druge ne zna, istaknuo je da su se tužitelj i susjedi koristili predmetnim putem dok ga nije ogradila obitelj DT, naknadno se ispravlja na intervenciju punomoćnika tužitelja i navodi obitelj AT, iz iskaza je sudu dao naslutiti da ima spor s AT i da nisu u dobrim odnosima.

14.1. Sud iskaz ovog svjedoka ocjenjuje kao nevjerodostojan budući je kontradiktoran u svojim navodima, prvenstveno navodi da zna da je tužitelj predmetnim prolazio jer je svaki da bio tu, dok prethodno navodi da ne zna kada je put zatvoren jer nije dolazio i dežurao, a kasnije navodi da bi se radilo o istom razdoblju, odnosno da je viđao tužitelja neposredno prije nego se put zagradio. Također je nevjerodostojan i kontradiktoran kada navodi da mu nije poznato da je put bio pregrađen žičanom ogradom, a sam JT navodi da ju je on postavio jedno vrijeme na put, ali da je bila pomična i otvarala se kad bi tko prolazio. U konačnici je nevjerodostajan i kada priča o žičanoj ogradi na putu koja je bila, pa kasnije uklonjena, pa onda da nije dolazio i dežurao ima li ograde ili ne, ali misli da je ipak postojala žičana ograda prije nego je AT ogradio, dok je pretghodno nedvosmisleno naveo da nije postojala prije nego je T ogradio.

14.2. Iskaz ovog svjedoka je krajnje nelogičan, prema shvaćanju suda iskonstruiran za potrebe postupka, nevjerodostojan i nerazumljiv, jer u jednom trenutku svjedok predstavlja sudu kako sve zna o predmetnom putu dok na pojedina pitanja, koja bi da je istina prethodno, bez sumnje bi mogao dati nedvosmislen odgovor, a on ih daje površno i dvosmisleno.

15. Iz iskaza svjedokinje FT proizlazi da njezina sestra ima dvojnu kuću s J, koji su prodali nekretninu gospodinu AT, istaknula je da su oduvijek sa svih strana pristupali slobodno do sestrine kuće, jednako tako kao i do kuće gdje su živjeli prethodni vlasnici Č. Istaknula je da je uvijek bilo prohodno i sa sjeverne strane i sa strane mora, sve dok AT nije sagradio svoju kuću i pregradio put, da je prethodno bio stalno prohodan i da ništa na njemu nije ometalo protok automobilima i ljudima, dok prethodno navodi da su drugim putem automobilima tužitelj i susjedi prolazili do svojih kuća, navodi u iskazu da nije bilo žičane ograde, da put nije bio dio dvora DT nego razgraničen od dvora DT.

16. Iz iskaza svjedoka ŽT proizlazi da njegova supruga ima kuću koja graniči s kućom tužitelja, da pristupaju kući u improvizacijom sa [adresa] Š (E), da je u zadnjih 50 godina postojale 4 varijante kojim bi pristupali do kuće. Da su pristupali predmetnim putem dok nije stavljena fizička pregrada (s istočne strane zid, a na dnu vrata), ne zna tko ju je postavio ali ima informacije da je tuženik. Prije da je tu postojala željezna korta koja bi se u iznimnim slučajevima zatvarala, ali nikada za susjede, uvijek je bio prohodan put do mora, a on da je zadnji put prije otprilike 10ak godina pokušao pristupiti nekretnini s mora. Navodi u iskazu da je postojao ulaz s puta na južnu stranu i da su bila nekakva vrata, ali ne zna što je unutra, dok prethodno navodi da je tu uredno pristupao. Nedvosmisleno je iskazao da nitko predmetnim nije prometovao automobilom nego samo pješice, ali da je on tu mogao proći s Renault 4 i oprati auto, ali da nije 20 godina tu prošao automobilom jer fizički ne može proći. Istaknuo je da pješice preko AT nikada nije prošao, a preko DT dok se nije ogradilo, odnosno dok nije došao AT. Jednako ne zna za postojanje žičane ograde koja bi presijecala put.

17. Iz iskaza svjedokinje ST proizlazi da je stanovala u jednoj od niza kuća u predmetnoj ulici 25 godina, da je odselila 2017. ali i dalje dolazi, poznato joj je da je bio prolaz kojim su išli, (svjedokinja na skici mjesta spora pokazuje kojim bi pravcem išao put kojim je prolazila navodeći da je stanovala u nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] i da bi putem prema moru išla od istoka prema zapadu koje prikazano na skici ispod nekretnina u nizu koje vode do terena i k. č. [katastarska čestica].), da je predmetni put zatvoren 2016., da su na ulazu puta postojala željezna vrata koja su bila ruzinava, otvarala su se i lijevo i desno, mogla su se otvoriti i zatvoriti, nikada da nije osobno automobilom prolazila predmetnom nekretninom nego samo gornjim putem koji izlazi na Ulicu sedam Kaštela, koji je prikladniji od predmetnog, ali da su ga ostali susjedi koristili za prijevoz automobila. Poznato joj je je tuženik oko 2014. kupio kuću, a otkada je kupio kuću pa sve dok nije zatvoren put prolazila je predmetnim putem neometano 2-3 puta dnevno dok nije odselila. Svjedoku se predočava fotografija broj 5, priložena nalazu i mišljenju te ista pokazuje na fotografiji da bi nekretnina lijevo bila nekretnina tuženika, odmah do nje nekretnina JT i desno nekretnina BT, upitana je li se išta na licu mjesta mijenjalo u odnosu na prije tvrdi da su ulazna vrata – kapija na ulazu u nekretninu JT takva kakva su i bila prije i nisu se prostorno mijenjala, a da je gdje je sada popločano crvenim i sivim pločama prije je bio makadam pretpostavlja da je ploče postavio JT jer se nalazi ispred njegovog dvorišta. Ne sjeća se jeli između JT i AT postojala ikakva žičana ograda, dok naknadno navodi kada joj se pokazuje fotografija broj 5 priložena nalazu i mišljenju da je postojala žica sklupčana u kolo koja je bila pričvršćena na lijevi stup prikazan na fotografiji, a na desnom stupu svjedokinja ističe da se ne može sa sigurnošću sjetiti, ali možda da bi postojao neki željezni stup. Upitana je li ikada ta žica bila odmotana između dva stupa kaže kako nije nikada i da ona je nikada nije vidjela a pretpostavlja da je tu stavljena kako bi priječila ulaz nepoznatima. Nije se sa sigurnošću izjasnila jeli bi trećoj osobi bilo vidljivo da se radi o putu, a da su dostavna vozila dolazila s gornje strane jer je bio prikladniji, da su oduvijek išli putem preko Ulice sedam Kaštela, ali da su koristili predmetnu nekretninu kao put za slobodno vrijeme, a kad je postavljen zid da su morali ići okolno preko benzinske postaje i vremenski i duljinom da bi im to više trajalo.

18. Iz iskaza svjedokinje IT proizlazi da 52 godine prolazi predmetnim putem, ispočetka samo pješke, a kada je god trebalo donijeti što i iskrcavati parkirali bi okolno pa bi nosili do svojih kuća, navodi da su na donjoj strani predmetnog puta bila željezna vrata, na mjestu gdje je sada AT stavio zid, da su uvijek bila otvorena i pripadala obitelji DT. AT je kupio 2014. nekretninu i od tada smo također tu prolazili pješke dok zid nije postavljen 2015.. Sada da pristupaju nekretninama gornjim putem otkada su uvijek dolazili vozilima, istaknula je da nikada nisu mijenjali položaj kapije koja vodi u njihovo dvorište, niti je na kamenim stupovima bila žica već je žica bila samo u jedno vrijeme na fotografiji broj 5 na mjestu gdje se sada nalazi zelenilo tek toliko kako pas susjeda ne bi mogao proći.

19. Iz iskaza svjedoka ZT proizlazi da se predmetnim putem uvijek neometano prolazilo do 2016., jer je tu nedjeljom kada igra balote, pa da mu je ostalo u glavi da su ljudi ih tada počeli pitati kojim putem da prođu, a on da je tim putem prošao ima 30 godina, nije mu poznato da bi na kraju puta bila željezna vrata, ali mu je poznato da je uvijek neometano prolazio, za tužitelja mu nije poznato kako je dolazio do kuće,

20. U odnosu na iskaze svjedoka ZT, IT, BT, ST i HT, sud zaključuje da su svi u svojim iskazima kontradiktorni drugim iskazima osobito o postojanju žičane ograde u pogledu činjenice jeli presijecala put ili samo dvorište između kuće DT, sada T i kuće IT, nadalje su kontradiktorni u činjenici jeli se predmetnim putem prometovalo i do kada, tako jedni svjedoci navode da su tu prolazili automobilom, dok pak drugi negiraju da bi tu ikada prolazili automobilima, a treći pak da su prolazili do jednog određenog vremena. Također su kontradiktorni u iskazima jesu li na mjestu gdje je sada tuženik postavio zid postojala željezna vrata ili ne, kada su postavljena, kao i u činjenici jeli li na mjestu (fotografija 5., list spisa 194), gdje je sada na kamenim stupovima zelenilo bila postavljena žica i kada te jeli ona presijecala put ili dvorište, jeli bila odmotana ili ne, tko ju je presjekao, a osobito su iskazi kontradiktorni u činjenici kada je postavljen zid i do kada su predmetnom nekretninom pojedini prolazili. Osobito je za primijetiti kako se pojedini svjedoci ključnih činjenica ne mogu sa sigurnošću sjetiti, a o njima nebitnim iskazuju posve točno i uvjerljivo.

21. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Prema članku 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 96/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 15220/14.; dalje: ZV) propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

23. Na okolnost posjedovanja i izvršavanja sadržaja predmetne stvarne služnosti sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, te je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu, tako je sud zaključio da je predmetna stvarna služnost doista jednom davno postojala, a što je i bilo ugovoreno Pogodbom iz 1952., da je služnost bila uknjižena na teret čest. zem. [katastarska čestica], koja se cijepala u čest. zem. [katastarska čestica] te je novonastala čest. zem. [katastarska čestica] otpisana u novi Z. U. [broj ZK uloška] s prijenosom predmetne služnosti, a koja je i danas upisana na teret čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], poslužna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] da je oduzeta prijašnjim vlasnicima Rješenjem Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Općine Split od 9. prosinca 1977., te da je ista bila uknjižena kao Društveno vlasništvo s nosiocem prava korištenja Općine Split te da se u istom trenutku brisala predmetna služnost sukladno tadašnjim propisima, nadalje da je Rješenjem Komisije za imovinsko pravne poslove od 19. ožujka 1980., prethodno rješenje poništeno, ali istim nije naložen povrat u prijašnje stanje kojim bi izbrisana služnost se nanovo upisala kao teret, već je naložena uknjižba prava vlasništva u korist prijašnjih vlasnika oduzete nekretnine.

24. Nije sporno da su predmetnom nekretninom prolazili susjedi okolnih kuća pa i teći, netko je tu prestao prolaziti unazad 20 godina i više, netko unazad 10, a neki, pa konkretno i tužitelj, od kada je tuženik na predmetnom napravio fizičku barijeru.

25. Međutim, dosjelost služnosti koja nije upisana u zemljišne knjige neće djelovati prema trećem stjecatelju prava vlasništva, koji je bio u dobroj vjeri i koji je svoje pravo upisao u zemljišnu knjigu. U takvom slučaju stjecatelj je punopravni vlasnik nekretnine bez prava stvarne služnosti odnosno služnost će se ugasiti.

26. Odredbom članka 124. ZV propisano je da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

27. Stoga je prema shvaćanju ovog suda trebalo utvrditi činjenice jeli tuženik u konkretnom slučaju postupao u dobroj vjeri kada je kupovao predmetnu nekretninu 2014. godine, odnosno jeli mogao znati da na predmetnoj nekretnini koju je kupio postoje kakvi upisani ili neupisani tereti koji bi tu istu nekretninu opterećivali.

28. Iz zakonske odredbe članka 124. ZV jasno proizlazi da bi stjecatelj nekretnine bio u dobroj vjeri i tako uživao načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, potrebno je da u trenutku sklapanja posla, kao i u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je imao razloga posumnjat i kako na nekretnini postoje tuđa prava, tereti, ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana.

29. Iz svih utvrđenih činjenica u ovom postupku, proizlazi da tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine nije znao niti je mogao znati da na nekretnini koju je kupio postoje kakva neupisana prava.

30. Naime, pravo služnosti koje je nekada pogodbom ustanovljeno, da bi kasnije bilo brisano sa nekretnine tuženika, bila to greška službenih tijela kako navodi tužitelj ili ne, ne može ići na štetu tuženika koji je prema shvaćanju ovog suda u dobroj vjeri stekao predmetnu nekretninu. Ovo sud zaključuje iz činjenice što je tuženik doista vjerovao da postoji jedino pravo služnosti ono koje su Sporazumom od 15. prosinca 2014. on i JT regulirali. Sud zaključuje kada bi bile stinite tvrdnje JT i IT o tome da su to napravili kako bi pomogli susjedima DT da prodaju nekretninu AT i da im je ovaj dopustio tu povremeno prolaziti u slučaju prijeke potrebe, tada bi kao što su se odrekli se međusobnih služnosti predmetnim Sporazumom, zasigurno i pisano, a ne samo usmeno, uredili ono što su navodno dogovorili s tuženikom. Jednako tako sud je shvaćanja da bi isto tako i svjedokinja DT, koja je nekretninu prodala AT i koja više nema interesa za postizanje ikakvog cilja oko predmetnih nekretnina, u svome iskazu dala naslutiti da su B sklopili Sporazum s tuženikom kako bi pomogli njima oko prodaje kuće, a svakako i spomenula činjenicu da su se dogovorili da će moći i dalje tu povremeno prolaziti. Osim toga u trenutku kupoprodaje predmetne nekretnine stanje zemljišne knjige nije odavalo sumnju u postojanje eventualnih tereta, a tuženik navodi da su na predmetnoj nekretnini u vrijeme kupoprodaje bile postavljene dvije fizičke barijere, čije postojanje i svjedoci ne negiraju, samo iskazuju da se nije radilo o fizičkim barijerama već da su tu postojale zbog trećih osoba. Stoga je sud shvaćanja da je tuženik smatrao da postoje još kakva neupisana prava i tereti nekretnine koju kupuje zasigurno bi dogovorio i s preostalim susjedima pitanje služnosti prolaska preko njegove nekretnine i prije nego se upustio u kupnju vrijedne nekretnine i ulaganje u istu.

31. Osim toga, tuženik je u svom iskazu, a podjednako kao i svjedokinja DT, potvrdio i ono što je sam sud na uviđaju koji je obavio na licu mjesta utvrdio, a to je činjenicu da se na licu mjesta između dviju predmetnih nekretnina ne vide tragovi nikakvog puta, a prema fotografijama priloženim nalazu i mišljenju stalnog vještaka nedvojbeno je vidljivo da bi se promatrajući predmetni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] radilo o uređenom, popločanom terenu koji u naravi predstavlja predvorje nekretnine 7177/7, a nikakav utabani put koji bi predstavljao prolaz kojim bi se koristio tužitelj za svoje potrebe i koji bi tuženiku prilikom kupoprodaje i uknjižbe mogao baciti sumnju na eventualna neupisana stvarna prava na predmetnoj nekretnini.

32. Jednako je vrijedno za istaknuti da, unatoč iskazivanju svjedoka IT kako pozicija njihove željezne kapije nikada nije mijenjana, sud jasno očitava s fotografije broj 5, priložene nalazu i mišljenju sudskog vještaka, da bi na mjestu između dva kamena stupa doista nekada bila postavljena kapija, ili postojala namjera postavljanja iste, a što je jasno kada se vidi pozicija kamenih stupova i izgled istih (zasigurno se ovakvi stupovi u građevini ne zidaju za postavljanje "žice"), a osim toga jasno se na fotografiji vidi kako je predvorje susjednih kuća IT i sada AT popločano crvenim pločama, a na jednom se mjestu, baš simbolično položenom okomito na stupove, nalazi bijeli kamen, odnosno beton, na koji se postavlja vodilica kapije, jer da nije tako, vrlo vjerojatno bi i na tom mjestu bile crvene ploče, a drugog logičnog objašnjenja sud ne pronalazi.

33. Svakako je poštenje stjecatelja oboriva predmnjeva, koju je potrebno konkretnim dokazima oboriti da bi se dokazalo da je stjecatelj bio nepošten, međutim kada se uzme u obzir sve prethodno navedeno, sud je shvaćanja da tužitelj na kojem je bio teret dokaza, unatoč predlaganju brojnih svjedoka za koje je utvrđeno da su iskazivali nevjerodostojno i kontradiktorno instruirano za potrebe ovog postupka, nije dokazao da tuženik prilikom kupnje nekretnine nije postupao u dobroj vjeri.

34. Sudu se u konačnici i postavlja pitanje o kojoj se prijekoj životnoj potrebi za predmetnom služnošću radi kad je tužitelj čekao tolike godine da upiše predmetnu služnost, a i kod nesporne činjenice da tužitelj i vlasnici okolnih nekretnina do svojih kuća pristupaju putem preko " E", koji da je put prikladniji i primjereniji. Osim toga sud primjećuje i okolnost da jedino tužitelj od svih okolnih stanara i vlasnika nekretnina ustaje predmetnom tužbom, a ako je vjerovati da su se svi koristili predmetnom nekretninom neometano za prolazak i da je svima podizanjem zida narušena kvaliteta života, zasigurno bi više stanara tražilo sudsku zaštitu odnosno utvrđivanje postojanja predmetne stvarne služnosti. Sud je shvaćanja da se radio o komoditetu tužitelja na način da bi prolaskom predmetnom nekretninom lakše pristupao moru, unatoč tome što je nedvojbeno utvrđeno da mu nije onemogućen pristup moru drugim putevima, koji ma kakvi oni bili i u čijem vlasništvu, evidentno postoje i zasigurno su prikladniji od predmetnog, dok pak s druge strane bi prolazak predmetnom nekretninom tuženika uvelike narušilo privatnost, kvalitetu života i vrijednost nekretnine tuženika.

35. Međutim, sve i kad bi bile istinite tvrdnje tužitelja o nepoštenju tuženika prilikom stjecanja nekretnine, koje nije dokazao u postupku, ovdje je za osvrnuti se na odredbu članka 241. stavka 3. ZV kojom je propisano da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.

36. Kada se uzmu u obzir tvrdnje tužitelja da se prestao koristiti predmetnim putem kada je tuženik kupio nekretninu, a da je nakon kupnje na mjestu gdje je nekada navodno prolazio tuženik sazidao zid, tada sud zaključuje, da tužitelj kao eventualni ovlaštenik predmetne služnosti, nije predmetnu služnost izvršavao više od tri godine nakon što se tuženik konkludentnim radnjama protivio činu izvršavanja služnosti, pa bi onda u smislu odredbe članka 241. stavka 3. ZV tužiteljeva služnost svakako prestala. Okolnosti zdravstvenog stanja zbog kojih nije prije reagirao na protivljenje izvršavanja služnosti nisu opravdane okolnosti koje bi mu i nakon proteka roka od tri godine davale zaštitu u tom smislu.

37. Slijedom navedenog, ovaj sud je shvaćanja da je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I ove izreke.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

39. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora određena raspravnim rješenjem od 14. studenog 2018. u iznosu od 1.327,23 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

40. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

– sastav odgovora na tužbu od 21. rujna 2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 14. studenog 2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 5. studenog 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 22. ožujka 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 1. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 24. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 22. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 5. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 22. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 3. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 18. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 2. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 1. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 3. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 9. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife).

41. Dakle tuženiku je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 3.000,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (750,00 eura). Dakle tužitelju s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 3.750,00 eura, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa a kako je pobliže označeno u prethodnoj točki obrazloženja.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 1. travnja 2026.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.