REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-836/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku iz Zagreba , radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 3. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1) Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29743547503, da tužiteljici ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime otpremnine isplati iznos od 18.455,75 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.06.2024. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2) Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29743547503, da tužiteljici ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati iznos od 2.161,27 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.06.2024. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3) Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 5. stavak 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. listopada 2023.g. zaključenog između Tuženika-Protutužitelja i Tužiteljice-Protutuženika:

5.3. U slučaju da radnica otkazuje ovaj ugovor prije isteka vremena na koje je ovaj Ugovor sklopljen, a nakon 31.12.2023., poslodavac će radniku isplatiti otpremninu u iznosu koji odgovara bruto iznosu 5 mjesečnih plaća.

II. Nalaže se Tužiteljici-Protutuženici da Tuženiku-Protutužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao radnica s jedne strane i tuženik kao poslodavac s druge strane zaključili 17. listopada 2023. Ugovor o radu na određeno vrijeme, s trajanjem do 31. svibnja 2024. Ugovor je zaključen za radno mjesto „savjetnica uprave“, te je člankom 5. st. 1. ugovorena mogućnost otkazivanja ugovora o radu. Istim člankom ugovorena je otpremnina koja odgovara bruto iznosu 5 mjesečnih plaća u slučaju da poslodavac otkaže ugovor o radu radnici prije isteka vremena na koje je ugovor sklopljen (st. 2.), kao i otpremnina u slučaju da radnica otkazuje ugovor o radu prije isteka vremena na koje je sklopljen, a nakon 31. prosinca 2023. (st. 3.).

2. Tužiteljica je otkazala ugovor o radu nakon isteka roka određenog člankom 5. Ugovora o radu te je odluku o otkazu, sačinjenu u skladu s odredbom čl. 115. st. 4. Zakona o radu (u nastavku teksta ZR), tuženiku dostavila e-mailom od 29. travnja 2024., kao i preporučenom pošiljkom putem pošte.

3. Iako je nakon otkaza ugovora o radu sukladno odredbi čl. 122. st. 1. toč. 1. ZR- a radni odnos prestao istekom zakonom propisanog otkaznog roka, tuženik iz nepoznatog razloga tužiteljicu nije odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja 15. svibnja 2024. već tek 31. svibnja 2024., zbog čega joj je nezakonitim postupanjem i ignoriranjem uredno dostavljenog otkaza uskraćena mogućnost zaposlenja kod novog poslodavca, čime joj je povrijeđeno pravo na rad i prouzročena znatna šteta.

4. Unatoč vrlo jasnoj odredbi ugovora, tuženik i nakon dopisa tužiteljice od 6. lipnja 2024. odbija ispuniti svoju obvezu i isplatiti tužiteljici otpremninu u bruto iznosu od pet mjesečnih plaća, što prema obračunu tužiteljice iznosi 18.455,75 EUR.

5. Uz prethodno navedeno, s obzirom na to da je radni odnos tužiteljice prestao prije nego što je tužiteljica iskoristila godišnji odmor, tužiteljici temeljem odredbe čl. 82. Zakona o radu pripada pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmoru trajanju od 4 tjedna, što iznosi 3.691,15 EUR bruto.

6. Tužiteljica je podneskom od 23. listopada 2025. i na ročištu održanom 3. veljače 2026. uredila tužbeni zahtjev kao u izreci.

7. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, navodeći da je tužiteljica bila u radnom odnosu s tuženikom po osnovi Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. listopada 2023., a koji je prestao istekom vremena na koji je sklopljen odnosno 31. svibnja 2024. Nesporno je isto tako da je tuženik zaprimio e-mail 29. travnja 2024., odnosno pošiljku 13. svibnja 2024. u kojemu je tužiteljica podnijela otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. listopada 2023.

8. Tuženik je u svrhu regulacije međusobnih prava i obveza između poslodavca i radnika 15. svibnja 2024. na temelju članka 114. i 115. stavka 4. Zakona o radu, odnosno članka 74. i 80. Kolektivnog ugovora i članka 64. i 71. Pravilnika o radu , donio Odluku o prihvaćanju otkaza radnika. Tužiteljica je bila obaviještena o odluci kojim su na temelju njezinog otkaza ugovora o radu regulirana preostala prava i obveze koji nisu bili određeni samim činom otkaza. S tim u vezi netočan je navod tužiteljice da tuženik iz nepoznatog razloga nije odjavio tužiteljicu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja 15. svibnja 2024., već tek 31. svibnja 2024., obzirom da je tužiteljici itekako poznat razlog, a radi se o proteku otkaznog roka u trajanju od 5 tjedana koji je morao proteći od dana dostave otkaza ugovora o radu, sve kako je i regulirano Odlukom o prihvaćanju otkaza radnika.

9. Nadalje, tuženik ističe da je paušalna, pomalo i apsurdna tvrdnja tužiteljice da bi joj pripadalo pravo na naknadu za „neiskorišteni“ godišnji odmor u trajanju od 4 tjedna, posebno znajući da je tužiteljica bila u radnom odnosu s tuženikom svega 7 mjeseci, od toga 5 mjeseci u 2024. Pritom, uzimajući u obzir da je tužiteljici bio određen otkazni rok u trajanju od 5 tjedana, a kada je tužiteljica iskoristila preostali godišnji odmor, očito je riječ o još jednom neosnovanom zahtjevu.

10. Tuženik opreza radi i u svrhu razjašnjenja ove pravne stvari, sukladno članku 189. stavku 1. Zakona o parničnom postupku podnosi protutužbu radi utvrđivanja ništetnosti članka 5. stavka 2. i 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. listopada 2023. s obzirom da je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom.

11. Tužiteljica je bila direktorica Triglav savjetovanja d.o.o., čiji je član društva upravo tuženik, a koje je za vrijeme mandata tužiteljice po uputama Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga moralo biti likvidirano. U tom trenutku radnici tuženika TD i JD su dobili uputu od Uprave tuženika pregovarati s tužiteljicom o angažiranju tužiteljice i sklapanja Ugovora o radu na određeno vrijeme do zaključenja postupka likvidacije, obzirom da je za osobu likvidatora navedenog društva imenovan TD. Intencija u pregovorima je bila zadržati unutar sustava tuženika osobu koja ima najviše informacija o poslovanju društva kćeri tuženika - Triglav savjetovanje d.o.o. Zagreb i to prije svega iz razloga da Uprava tuženika, ali i likvidator društva mogu donositi ispravne poslovne odluke, uzimajući u obzir povijest poslovanja društva koje se nalazi u postupku likvidacije, a osobito zbog činjenice da je Triglav savjetovanje d.o.o. bio regulirano društvo od strane HANF-e i koje je uslijed poslovanja koje je vodila tužiteljica odlukom regulatora HANF-e moralo biti likvidirano. O uvjetima ugovora je bilo pregovora u word verziji s memorandumom tuženika, a obzirom da je tužiteljica ranije bila visokopozicionirana zaposlenica društva čiji je tuženik član, te je imala pristup dokumentima i bitnim podacima u radu tuženika, ali i uživala povjerenje kolega.

12. S obzirom da su nedvojbeno narušena načela obveznog prava u smislu ravnopravnosti sudionika i načela jednake vrijednosti činidaba ugovornih strana iz čl. 7. ZOO-a koja se, sukladno čl. 8. st. 4. ZOR-a primjenjuju na ugovore o radu, te je u ugovor o radu koji je trajao svega 7 mjeseci, unesena odredba koja pretpostavlja da koja god strana otkaže ugovor prije njegova isteka tužiteljica ima pravo na isplatu 5 bruto plaća i na taj način takve ugovorne odredbe su nesporno protivne društvenom moralu odnosno skupu pravila poželjnog ponašanja u društvu i na štetu tuženika, te su sukladno članku 322. u svezi s člankom 324. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima odredba članka 5. stavka 3. Ugovora o radu ništetne.

13. Također se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 319. st. 2. ZOO-a, prema kojoj se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti, kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ZOO-om. Da je tužiteljica zloupotrijebila spornu odredbu proizlazi iz činjenice da je bez navođenja razloga otkazala predmetni Ugovor, krajem travnja, odnosno početkom svibnja, samo kako bi temeljem te odredbe dobila osim plaće za svibanj i dodatni iznos od čak 5 mjesečnih plaća (kao da je radila do listopada 2024.), iako bi joj ugovorni odnos ionako prestao 31. svibnja 2024., na koji način je povrijeđeno i načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a.

14. Navedeno je vidljivo iz navoda tužiteljice, koja pod toč. III historijata tužbe navodi da je tužiteljici zbog toga što nije odjavljena s 15. svibnjem 2024. nastala šteta zbog nemogućnosti zaposlenja kod novog poslodavca, iz čega proizlazi da je tužiteljica prije davanja otkaza već imala dogovoreno zasnivanje radnog odnosa kod novog poslodavca, pa istoj niti na koji način ne bi nastao gubitak prihoda, što je jedan od temeljnih razloga ugovaranja otpremnine, pa je ovakvo ponašanje protivno načelu savjesti i poštenja, odnosno protivno navedenom institutu otpremnine.

15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 5-9, 125-133 spisa), e-mail korespondenciju (strana 10 spisa), otkaz tužiteljice Ugovora o radu (strana 11 spisa), opomenu pred tužbu (strana 13-14 spisa), isplatne liste (strana 15, 93, 143-152 spisa), Odluku o prihvaćanju otkaza radnika (strana 26 spisa), Pravilnik o radu (strana 27-63 spisa), zapisnik s oglasne ploče (strana 65 spisa), izvadak iz sudskog registra (strana 81-84 spisa), Izvješće PU zagrebačke (strana 121 spisa), Sporazum o prestanku ugovora o radu (strana 134-135 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom suskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (strana 139-141 spisa), očitovanje vještaka (strana 163-164 spisa), saslušani su svjedoci JD i TD (strana 104-106 spisa), tužiteljica (strana 107-109 spisa), zz tuženika Vilma Učeta Duzlevska 8strana 109-110 spisa).

16. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, kao i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

17. Među strankama je sporno pripada li tužiteljici, temeljem čl. 5 st. 3 Ugovora o radu pravo na otpremninu i pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

18. Izvršenim uvidom u mail poruku tužiteljice od 29. travnja 2024., kao i dopis od 2. svibnja 2024. razvidno je da je tužiteljica podnijela dva otkaza ugovora od radu s datumom raskida 15. svibnja 2024.

19. Uvidom u Odluku tuženika od 15. svibnja 2024. razvidno je da je prihvaćen otkaz radnika od 29. travnja 2024. uz obvezu trajanja otkaznog roka od 5 tjedana tijekom kojeg razdoblja će radnik iskoristiti preostali godišnji odmor i u ostalom dijelu oslobađa se rada. U t. 5. navodi se da radni odnos prestaje istekom Ugovora o radu 31. svibnja 2024. uz navode iz obrazloženja da će radniku tijekom otkaznog roka isteći vrijeme na koje je sklopljen Ugovor o radu. Posebno je za napomenuti da tužiteljica, ako je imala prigovora protiv ovakve Odluke tuženika nije isticala Zahtjev za zaštitu prava.

20. Izvršenim uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. listopada 2023. razvidno je da su stranke ugovorile trajanje ugovora do 31. svibnja 2024. Odredbom čl. 6. st. 5. Ugovora ugovoreno je da se na prava i obveze koje proizlaze iz radnog odnosa (pravo na godišnji odmor, regres za godišnji odmor, božićnica, dodaci na plaću, trajanje redovitog radnog dana ili tjedna i druga prava), a nisu regulirana ugovorom o radu, neposredno će se primjenjivati Zakon o radu, Kolektivni ugovor, Pravilnik o radu i ostali opći akti poslodavca.

21. Odredbom čl. 114. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/2023, u daljnjem tekstu ZR) propisana je jednaka mogućnost davanja otkaza i od strane poslodavca i od strane radnika , čl. 115. st. 4. ZR-a propisano je da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ne navodeći za to razloge. Odredba čl. 122. ZR-a određuje se najmanje trajanje otkaznog roka, a čl. 126. propisano je pravo na otpremninu.

22. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika od 19. lipnja 2023. utvrđeno je da čl. 71. uređuje otkaz ugovora o radu na isti način kao i čl. 115. st. 4. ZR-a, a čl. 77. uređeno je da u slučaju redovitog otkaza otkazni rok utvrđuje se u dužini određenoj zakonom, dakle, prema odredbi čl. 122. ZR-a.

23. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je: tužiteljica imala zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. listopada 2023. do 31. svibnja 2024. za radno mjesto savjetnice Uprave, da je otkaz ugovora o radu uređen čl. 5., da su ostala prava iz radnog odnosa uređenja čl. 6., da je ugovor o radu tužiteljica otkazala tuženiku redovitim otkazom 29. travnja 2024. s raskidom 15. svibnja 2024. ne navodeći razloge otkaza niti trajanje otkaznog roka, da je tuženik prihvatio otkaz tužiteljice Odlukom o prihvaćanju otkaza 15. svibnja 2024. uz određivanje otkaznog roka od 5 tjedana, u kojem će se iskoristiti i godišnji odmor i bez obveze dolaska tužiteljice na rad, odnosno da u tijeku otkaznog roka ističe i vrijeme na koje je Ugovor o radu na određeno vrijeme i sklopljen.

24. Slijedom navedenoga, prema zakonskim odredbama i Pravilnika o radu, obveza je kako poslodavca, tako i radnika koji otkazuje ugovor o radu poštivati otkazne rokove (propisane ili ugovorene), prema čl. 122. st. 7 ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog, a koje razloge tužiteljica u svom otkazu ugovora o radu nije navela, te sud smatra da je tužiteljica bila u obvezi poštivati zakonski otkazni rok od mjesec dana, zbog čega bi i njezin radni odnos prestao istekom sklopljenog ugovora o radu s 31. svibnjem 2024., odnosno prema Odluci tuženika kojim prihvaća otkaz nesporno je da je tužiteljici radni odnos prestao istekom vremena na koje je ugovor o radu sklopljen.

25. Prema stavu ovoga suda, u odnosu na gore navedeno tužiteljica ne ostvaruje pravo na isplatu otpremnine iz čl. 5. st. 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme, iako je otkazala ugovor o radu prije isteka vremena na koje je Ugovor sklopljen iz razloga jer uz obvezu otkaznog roka ugovor je prestao istekom vremena na koje je sklopljen, a ne istekom obveznog otkaznog roka koji je tužiteljica bila dužna odraditi, odnosno u konkretnom slučaju koristiti godišnji odmor i ne dolaziti na rad (t. 2. Odluke o prihvaćanju otkaza radnika).

26. Slijedom navedenog, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za isplatu otpremnine, kao i sa zahtjevom za naknadu s naslova neiskorištenog godišnjeg odmora, budući iz očitovanja vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da tužiteljica za prvih 5 mjeseci 2024., primjenom ZR-a i Pravilnika o radu, na bazi razmjernog broja dana provedenog na radu u odnosu na broj dana u cijeloj godini broj neiskorištenih dana godišnjeg odmora polazeći od ukupno 20 dana je 8,33 dana, odnosno uzimajući u obzir i razmjeran dio za 2023. od 4,16 dana, ukupno iznosi 12,49 dana, a koje dane je tuženik priznao tijekom otkaznog roka.

27. U svom iskazu saslušana svjedokinja JD iskazuje da nije sudjelovala u sklapanju ugovora o radu s tužiteljicom, da je dobila nalog za pisanje ugovora o radu i upoznata je s odredbama ugovora, putem maila je špranca poslana TD i ĐDZ, i ugovor se mogao mijenjati, da je tužiteljica otkazala ugovor o radu 29. travnja 2023., da joj je poznato da postoji odluka o prihvaćanju otkaza ugovora o radu tužiteljice, da je ista poslana poštom preporučeno, kada se dostavnica vratila s naznakom "nepoznat" izvješena je na oglasnu ploču, da pretpostavlja da je tužiteljica za istu znala jer su se čule telefonski.

28. Nakon uvida u Ugovor svjedokinja je iskazala da ugovori nisu unificirani, da se popunjavaju po provedenom dogovoru s radnikom, da čl. 5. nije bio špranca ugovora.

29. Saslušani svjedok TD iskazao je da je sklapanje ugovora o radu komunicirao između tužiteljice i predsjednice uprave, da je dao podatke ljudskim resursima za sastavljanje ugovora o radu, koji je dostavljen direktorici Sektora za ljudske resurse, koja je dalje preuzela ostale obveze oko potpisivanja, smjernice koje je dao za ugovor mogle su se mijenjati prije potpisivanja, nije bilo komunikacije u odnosu na otpremninu. Nadalje navodi da je intencija bila da se tužiteljica zadrži što duže i predsjednica je tražila da bude barem do Nove godine, na njegovu sugestiju kao likvidatora društva u kojem je prije tužiteljica radila i da u tom slučaju ne dobiva ništa, a nakon Nove godine u 2024. da dobije pet plaća ako ode, a ugovor je u startu bio sklopljen na određeno vrijeme do 31. svibnja 2024. za savjetnika uprave, tako je preneseno ljudskim resursima, moguće je da neke odredbe budu ugovorene drugačije.

30. U svom iskazu saslušana tužiteljica iskazuje da je kod tuženika radila od 17. listopada 2023. do 31. svibnja 2024., da je 29. travnja putem maila i pošte zatražila od tuženika otkaz radnog odnosa s 15. svibnjem 2024., da je 16. svibnja trebala početi raditi kod novog poslodavca , da od tuženika nije dobila očitovanje i nazvala je TD koji je rekao da se obrati TDZ koja je rekla da će ju kontaktirati Pokupec, koji je to učinio oko 10. svibnja i pozvao na sastanak; na tom sastanku ponuđen joj je sporazumni otkaz ugovora o radu, koji je pročitala i u kojem je bilo navedeno da se odriče prava na otpremninu po ugovoru o radu i da će joj biti isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor i s time se nije složila, putem e-građanina vidjela je da ju je tuženik otkazao s 31. svibnjem 2024. U odnosu na pregovore i uvjete sklapanja ugovora s tuženikom iskazala je da je kod tuženika prešla u trenutku kad je firma u kojoj je radila išla u likvidaciju i bila je jedina osoba koja je obavljala poslove likvidacije, iz kojih razloga je pristala na rad kod tuženika; u odnosu na otpremninu pregovaralo se i došle do 5 plaća, na ugovor o radu koji je primila nije bilo primjedbi i prva verzija je potpisana.

31. U svom iskazu saslušana zz tuženika JDZ, članica uprave tuženika, izjavila je da je dobila zahtjev da se osobno sastane s tužiteljicom, da je na sastanku rekla tužiteljici da je ne vidi kod tuženika, da su se afirmativno dogovarali da tužiteljica ostaje raditi do 31. prosinca 2023. odnosno do 31. svibnja 2024., da je tužiteljica inzistirala na većoj otpremnini navodeći da zna određene stvari o tuženiku; nakon sastanka obratila se korporativnom tajniku TD i dala smjernice o razgovoru s tužiteljicom, i on je trebao biti koordinator između uprave i kadrovske, i nakon toga nema saznanja kako je to vođeno, sve do lipnja 2024., ugovor tužiteljice trebao je trajati do 30. travnja 2024. Nakon uvida u Ugovor zz tuženika izjavila je da se radi o tom ugovoru na kojem je njen potpis, uz ostale članove uprave, te navodi da pošto je vidjela po ugovoru da tužiteljica ne bi imala nikakva prava na otkaz i ostale beneficije, pristala je na 5 plaća otpremnine i da ne bi išla na Zavod za zapošljavanje.

32. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika isti sud smatra neosnovanim, budući je iz iskaza saslušanih stranaka nesporno utvrđeno da su stranke sporazumom odredile pravo na otpremninu u slučaju kad poslodavac ili radnik otkazuju ugovor o radu, odredbom iz čl. 5. ugovora koja uređuje isplatu 5 mjesečnih bruto plaća, a koja odredba nije u suprotnosti s odredbama ZR-a čl. 126. st. 3. koja propisuje da ukupni iznos otpremnine ne može biti veća od 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, u konkretnom utuženi iznos je 5 prosječnih mjesečnih bruto plaća, a što nije u suprotnosti niti s odredbama Pravilnika o radu tuženika iz čl. 80. Slijedom navedenog odredba čl. 5. st. 3. Ugovora nije protivna zakonskim odredbama, internim aktima tuženika.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 152. ZPP-a, budući nijedna stranka nije uspjela u postupku odbijene su sa zahtjevom za naknadu parničnog troška

35. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika