Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-209/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6218/24-10 od 09. prosinca 2024., dana 1. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6218/24-10 od 09. prosinca 2024 te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje a o troškovima nastalima u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe pod toč. I izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 312296 od 15. listopada 2007. godine o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 7.973,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, dok se pod II utvrđuje ništetnom odredba čl. 5.1 Ugovora o kreditu broj: 312296 od 15. listopada 2007. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi naknade za odobrenje kredita u iznosu od 1,25% kredita. Pod III se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju, temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade kredita, iznos od 352,03 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu a pod IV temeljem neosnovano više obračunatog iznosa preostale glavnice prilikom konverzije, iznos od 952,49 EUR te pod V konačno i parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2024. do isplate.
2. Protiv navedene odluke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora jest zahtjev za isplatu utemeljen na tvrdnji tužitelja o zaključenju ugovora o kreditu br.: 312296 od 15.10.2007. prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit od 60.020,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj i tuženik su zatim dana 26. siječnja 2016. godine sklopili Aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u EUR izvršivši konverziju temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine br. 102/15, dalje ZIDZPK).
5. Tuženik u žalbi ističe kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe budući da sud niti ne obrazlaže na koji način je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi. Također, tuženik opširno obrazlaže i mnogobrojne razloge zbog kojih je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Tuženik ističe kako nisu ispunjene pretpostavke za donošenje ovakve odluke, jer prema čl. 331.b ZPP - ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako: 1) su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4) ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a u ovom slučaju da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu.
7. Naime, u tužbi je tužitelj sam odredio visinu tužbenog zahtjeva, anuitete i ostala potraživanja predlažući i provođenje vještačenja na tu okolnost a sud ne utvrđuje niti to je li u svakoj otplaćenoj rati sadržana i razlika tečaja na štetu tužitelja ili su neke bile tužitelju u korist. Također, na okolnosti iz tužbe predloženo je i saslušanje stranaka i svjedoka tako da nisu ostvareni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe budući da nije jasno na koji način je utvrđeno da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi. Također, i potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo, u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije pri čemu su isplate koje je na temelju njih učinio vraćene u njegovu imovinu s obzirom da su iskorištene za njegov račun prema obvezama koje je tuženik preuzeo Aneksom, a preplata je iskorištena za ispunjenje obveza iz Aneksa, a odlučivanje o zateznim kamatama na "konverzijsku preplatu", umjesto na zatraženu kamatu ne bi bilo odlučivanje izvan postavljenog tužbenog zahtjeva jer se radi samo o drugačijim izračunima kamate na preplatu. Kamate na "konverzijsku preplatu" temelje se na pravnoj osnovi koja nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, te na istom činjeničnom supstratu, dakle, radi se o kamati koja nije obuhvaćen obračunom konverzije i računa se od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije, a koje je banka potrošaču uračunala prilikom izračuna konverzije.
8. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne mjesečne iznose konverzijske preplate odnosno zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022.)
9. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu, jer nije jasno koji dio navedene kamate je sadržan u kojem dijelu zahtjeva koji je postavljen, odnosno je li navedena kamata moguće sadržana i obračunata i u dijelu glavnice koja je ovdje dosuđena, a koja glavnica po ranije iznesenom stavu ovog suda tužitelju ne bi pripadala. Na opisani način, nisu ispunjene pretpostavke za donošenje odluke temeljem ogluhe iz čl. 331.b ZPP, jer temeljem navedenih okolnosti ne može se zaključiti kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi pa je time počinjena apsolutno bitna povreda pravila o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP te je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP istu valjalo ukinuti.
10. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka, dok će se o troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu shvaćanja izražena u ovoj odluci te će sukladno predloženim dokazima utvrditi sporne okolnosti pa će moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
