Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1364/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leopoldini Špicer, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hećimović&partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o žalbama stranka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-198/2022-8 od 15. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba prvo tužitelja ŠĐ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-198/2022-8 od 15. siječnja 2024., u pobijanom dijelu:

- pod točkom II/III izreke kojom je odbijena tužba i tužbeni zahtjev prvo tužitelja u pogledu naloga tuženiku da mu preda u samostalan i neposredan posjed nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – [adresa], oranica površine 13761 m² i oranica površine 13761 m².

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvo tužitelja ŠĐ i drugo tužitelja PĐ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-198/2022-8 od 15. siječnja 2024., u pobijanom dijelu:

- pod točkom III. izreke u dijelu kojim prvo i drugo tužiteljima nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 698,22 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 198/2022-8 od 15. siječnja 2024., pod točkom I izreke kojom su usvojeni tužbeni zahtjevi prvo i drugo tužitelja, kao i u dijelu pod točkom III izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 698,22 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja u dijelu koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda u samostalan i neposredan posjed tužitelju ŠĐ, oslobođene od stvari i osoba, nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 3039 m² i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 22436 m².

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda u samostalan i neposredan posjed tužitelju PĐ, oslobođene od stvari i osoba, nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 8387 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 1586 m2 te u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 2845 m² i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 2877 m². "

2. Odbija se zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 698,22 € kao neosnovan.

3. Nalaže se prvo i drugo tužitelju da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.013,27 €, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

V. Nalaže se prvo i drugo tužitelju da tuženiku nadoknade trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 303,09 €, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu te žalbenog postupka preko dosuđenog iznosa pod točkom V. izreke, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke su usvojeni tužba i tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana preda u samostalan i neposredan posjed prvo tužitelju, oslobođene od stvari i osoba, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 3039 m² i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 22436 m² ( točka I/I izreke ) te dijelu kojim je naloženo tuženiku da preda u samostalan i neposredan posjed drugo tužitelju, oslobođene od stvari i osoba, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 8387 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 1586 m2 te u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 2845 m² i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 2877 m² ( točka I/II izreke ). Pod točkom II/III izreke je odbijena tužba i tužbeni zahtjev prvo tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku da mu preda u samostalan i neposredan posjed nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – Čairice, oranica površine 13761 m² i oranica površine 13761 m². Točkom III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 698,22 € sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom ( točka II. izreke ) žali se prvo tužitelj, a prvo i drugo tužitelji u dijelu preko dosuđenog iznosa parničnog troška ( točka III. izreke ), zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP), ukazujući izričito na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, i prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev prvo tužitelja, kao i da prihvati žalbu u dijelu pobijane odluke o troškovima na način da naloži tuženiku da tužiteljima u cijelosti naknadi parnični trošak, a podredno predlažu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuju i troškove žalbenog postupka.

3. Protiv presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja ( točka I izreke ), kao i dijelu kojim mu je naloženo naknaditi troškove postupka ( točka III izreke ), žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. ZPP-a, i prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u žalbom osporavanom dijelu na način da odbije tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ih obveže na naknadu parničnog troška, a podredno da ukine presudu u žalbom osporavanom dijelu i vrati predmet na ponovni postupak. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

4. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju iznesene žalbene navode tuženika te predlažu odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude.

Potražuju i trošak odgovora na žalbu.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava iznesene žalbene navode tužitelja te predlaže odbiti njihovu žalbu i potvrditi presudu pod točkom II izreke. Potražuje i trošak odgovora na žalbu.

6. Žalba prvo i drugo tužitelja nije osnovana.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev prvo i drugo tužitelja za predajom u posjed ukupno 7 katastarskih čestica, pri čemu prvo tužitelj traži od tuženika da mu preda u posjed 3 čestice (k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve tri upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) dok drugo tužitelj zahtijeva od tuženika predaju u posjed četiri čestice (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji ukazuju kako tužitelji tako i tuženik.

10. Međutim, u odnosu na pobijanu odluku u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja ( točka I izreke), prvostupanjski sud je iz pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je potom utemeljio presudu (čl. 373. toč. 2. ZPP ).

11. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je prvo tužitelj vlasnik tri čestice koje su predmetom postupka, a riječ o nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 3039 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 22436 m2, te nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – [adresa], oranica površine 13761 m² i oranica površine 13761 m²,

- da je prvo tužitelj vlasništvo tih nekretnina stekao kao kupac temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim 17.06.2021. sa drugo tužiteljem kao prodavateljem,

- da se tuženik bavi poljoprivredom kao registriranom i prijavljenom djelatnošću,

- da je tuženik u odnosu na čestice 1320/4 i 1535 bio u posjedu temeljem Ugovora o zakupu koji je sklopio sa drugo tužiteljem kako tadašnjim vlasnikom i zakupodavatelj em 3. veljače 2018. na rok od 5 godina, dok je u odnosu na česticu 989 u posjedu temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta koji je 25. veljače 2016. sklopio sa prednikom drugo tužitelja, njegovim ocem IĐ, pri čemu je ta čestica dana u zakup na period od 10 godina odnosno do 2026.,

- da je provedenim dokazom saslušanjem stranka prvostupanjski sud utvrdio kako je prvo tužitelju prilikom kupoprodaje tri katastarske čestice u lipnju 2021. drugo tužitelj kao prodavatelj rekao da su nekretnine u zakupu tuženika i da će se to riješiti,

- da se prvo tužitelj dopisom od 1. 9. 2021. putem punomoćnika obratio tuženiku navodeći da mu kao novi vlasnik otkazuje ugovor o zakupu od 3. 2. 2018. koji je sklopljen između drugo tužitelja i tuženika te ga poziva da mu u roku od tri mjeseca preda u posjed čestice,

- da je drugo tužitelj vlasnik četiri čestice koje su predmetom postupka, pri čemu je riječ o nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 8387 m² i k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 1586 m2 te u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 2845 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 2877 m²,

- da se tuženik u odnosu na te četiri katastarske čestice nalazi u posjedu temeljem Ugovora o zakupu koji je sklopio sa drugo tužiteljem kako tadašnjim vlasnikom i zakupodavateljem 3. veljače 2018. na rok od 5 godina,

- da je odredbom čl. III Ugovora o zakupu od 3. veljače 2008. ugovoreno da se zemljište ( ukupno 8 čestica od kojih su 6 predmetom ovog postupka ) daje u zakup na 5 godina, koji počinje teći 2018. a završava istekom 2023., odnosno najkasnije skidanjem usjeva za to vegetacijsko razdoblje,

- da je drugo tužitelj dopisom od 11. 10. 2021. putem punomoćnika se obratio tuženiku navodeći da otkazuje ugovor o zakupu od dana 3. 2. 2018. koji je sklopljen između drugo tužitelja i tuženika te ga poziva da mu u roku od tri mjeseca preda nekretnine u posjed,

- da je tuženik dopisima od 22. 10. 2021. i 3. 11. 2021. naveo da ne pristaje na sporazumni raskid ugovor o zakupu te ustrajava na ispunjenju ugovorom preuzetih prava i obveza i zakonitom nastavku posjedovanja istih do isteka ugovorenog roka.

12. Polazeći od nespornih činjenica da se tuženik nalazio u posjedu svih čestica koje su predmetom spora i to na temelju Ugovora o zakupu od 25. 2. 2016. ( sklopljenim sa prednikom drugo tužitelja u odnosu na česticu 989 ), a u odnosu na ostalih sedam čestica temeljem Ugovora o zakupu od 3. 2. 2018. ( koji je drugo tuženik kao tadašnji vlasnik sklopio sa tuženikom na rok od 5 godina), a analizirajući temeljem provedenih dokaza sporno pitanje dosega odredbe čl. V. Ugovora o zakupu od 3. 2. 2018. i razmatrajući da li su stranke ugovorile sporazumni raskid ugovora ili/i jednostrani otkaz te da li su tužitelji dopisima od 1. 9. 2021. i 11. 10. 2021. otkazali taj ugovor o zakupu, prvostupanjski sud zaključuje da su stranke ugovorile i sporazumni i jednostrani raskid (jednostranim očitovanjem volje), pa da su time tužitelji izjavama o otkazu ugovora i protekom otkaznog roka, otkazali predmetni ugovor i imaju pravo stupiti u posjed nekretnina, čemu smatra da u prilog govori i okolnost da je tijekom postupka istekao rok od 5 godina na koji je predmetni ugovor zaključen, da je tuženik nakon što je skinuo usjeve napustio posjed nekretnina krajem listopada 2023., pa pozivajući se na odredbe čl. 535. i 541. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023; dalje: ZOO) utvrđuje tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja iz točke I i II tužbe osnovanim, dok tuženi zahtjev prvo tužitelja u odnosu na česticu 989 k. o. [katastarska općina] odbija polazeći od toga da je u odnosu na nju tuženik 2016. sklopio ugovor o zakupu na 10 godina i u kojem ugovoru ne postoje ugovorene odredbe o prestanku odnosno raskidu ugovora.

13. Prvo i drugo tužitelji kao vlasnici u konkretnom postupku stavljaju vlasničko pravne zahtjeve za povratom stvari odnosno predajom nekretnina u posjed ( čl. 162. u vezi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), kojima tuženik s druge strane suprotstavlja prigovore smatrajući da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje tih nekretnina te posljedično pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ( čl. 163. st. 1. ZVDSP).

14. Nadalje, kako nije sporno da se tuženik bavi poljoprivrednom djelatnošću te je u posjedu predmetnih nekretnina bio temeljem ugovora o zakupu sklopljenim 2016. sa prednikom drugo tužitelja ( u odnosu na česticu 989 k. o. [katastarska općina] ) a u odnosu na preostalih sedam čestica temeljem ugovora o zakupu sklopljenim sa drugo tuženikom 2018. na 5 godina, to materijalno pravnu osnovu ugovornog odnosa između stranaka valja sagledati kroz primjenu odredaba čl. 519. do 549. ZOO koji uređuju ugovor o zakupu, obveze zakupodavaca i zakupnika, otuđenje zakupljene stvari te prestanak zakupa.

15. Za ovaj spor je odlučna primjena odredbe čl. 545. st. 1. ZOO kojom je propisano da ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena na koje je sklopljen.

16. Kako je prvostupanjski sud temeljem materijalne dokumentacije nesporno utvrdio da je tuženik kao zakupnik u odnosu na česticu 989 k. o. [katastarska općina] sklopio 25. 2. 2016. sa prednikom drugo tužitelja ugovor o zakupu ( str. 21 spisa ) na rok od 10 godina, dok je u odnosu na preostalih 7 čestica sklopio sa drugo tužiteljem 3. 2. 2018. ugovor o zakupu ( str. 8 spisa ) na vrijeme od 5 godina, to je riječ o ugovorima koji su sklopljeni na određeno vrijeme i koji u smislu primjene odredbe čl. 545. st. 1. ZOO prestaju protekom vremena na koje su sklopljeni, što u odnosu na česticu 989. znači 2026. a u odnosu na preostalih 7 čestica 2023. odnosno najkasnije skidanjem usjeva za to vegetacijsko razdoblje (čl. III. ugovora od 3. veljače 2018.).

17. Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da je drugo tužitelj tri čestice koje su predmetom postupka 2021. prodao prvo tužitelju temeljem kupoprodajnog ugovora ( riječ je o česticama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 3039 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] površine 22436 m2, te nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – [adresa], oranica površine 13761 m² i oranica površine 13761 m² ), da je prvo tužitelju dano do znanja da je tuženik u zakupu nekretnina te je od strane drugo tužitelja rečeno da će se to riješiti, nakon čega su prvo i drugo tužitelji 2021. dopisima obavijestili tuženika da otkazuju Ugovor o zakupu te traže predaju u posjed.

18. Sukladno navedenom sporno je da li su prvo i drugo tužitelji otkazali i bili ovlašteni otkazati ugovor o zakupu, obzirom da bi u tom slučaju otpala osnova temeljem koje je tuženik u posjedu te bi tužitelji kao vlasnici mogli od tuženika osnovano tražiti predaju nekretnina u posjed.

19. U odnosu na navedeno osim primjene spomenute odredbe čl. 545. st. 1. ZOO, valja ukazati na odredbu čl. 541. ZOO koja regulira otuđenje nakon predaje u zakup i propisuje da (1) U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika.

20. Kako je prvo tužitelj nakon sklopljenih ugovora o zakupu 2016. i 2018. , temeljem kupoprodaje 2021. stekao vlasništvo tri čestice koje su predmetom postupka, on predstavlja pribavitelja koji temeljem čl. 541. st. 1. ZOO sukladno zakonu stupa na mjesto ranijeg zakupodavaca te zakonskom subrogacijom preuzima prava i obveze iz ugovora o zakupu.

21. Nadalje, odredbom čl. 541. st. 2. ZOO je izričito propisano da pribavitelj ne može zahtijevati od zakupnika da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka.

22. Prema tome, kako su ugovori o zakupu 2016. i 2018. sklopljeni na određeno vrijeme od 10 i 5 godina, niti drugo tužitelj kao zakupodavac a niti prvo tužitelj kao pribavitelj, nisu bili ovlašteni jednostrano raskinuti ugovor o zakupu, budući da takvo pravo za njih ne proizlazi niti iz ugovora kao ni iz zakona, a kako pravilno u navodima žalbe te u prvostupanjskom postupku ukazuje tuženik.

23. Također pravilno tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud analizirajući provedeni dokazni postupak ( u pogledu sadržaja ugovorene odredbe točke V ugovora o zakupu od 3. 2. 2018. ) nepravilno zaključio da su stranke ugovorile i sporazumni i jednostrani raskid ugovora.

24. Naime, predmetnom odredbom točke V ugovora je navedeno da ugovor može u svako vrijeme sporazumno prestati, a rok za otkazivanje iznosi tri mjeseca. Takva odredba nije nejasna ( čl. 320. ZOO) a primjenu i tumačenje odredbi ugovora valja sagledati prije svega iz sadržaja i načina na koji one glase ( čl. 319. st. 1. ZOO), onda kada su ugovorene odredbe jasne, razumljive i nedvosmislene, pa iz pravilnog tumačenja navedene odredbe nije moguće izvesti zaključak na kojem prvostupanjski sud temelji usvajajući dio zahtjeva ( odnosno da bi davala tužiteljima ovlaštenje za jednostrani raskid ugovora), budući su stranke ugovorom izričito predvidjele samo mogućnost sporazumnog raskida do kojeg može doći suglasnom voljom svih stranaka.

25. Stoga je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, izveo nepravilan zaključak u pogledu toga da su stranke ugovorile i sporazumni i jednostrani raskid ugovora, na čemu je potom utemeljio nezakonitu i nepravilnu odluku u dijelu kojim je usvojio tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja.

26. Prema tome, kako je ugovorom o zakupu ugovorena mogućnost sporazumnog prestanka ugovora, do kojeg uvjeta nije došlo, obzirom je tuženik dopisima od 22. 10. 2021. i 3. 11. 2021. nedvosmisleno izjavio volju da ne pristaje na sporazumni raskid te ustrajava na ispunjenju ugovorom preuzetih prava i obveza, to predmetni ugovor nije prestao niti je raskinut jednostranim izjavama volje tužitelja, već je prestao protekom vremena na koji je sklopljen ( čl. 545. st. 1. ZOO ) odnosno 2026. ( u odnosu na česticu 989) a 2023. ( za preostalih 7 čestica ), pa je tuženik upravo temeljem takve osnove imao pravo na posjed koje ga je kao posjednika ovlastilo na odbijanje predaje stvari, kako u odnosu na drugo tuženika kao zakupodavatelja, tako i prvo tužitelja kao pribavitelja ( čl. 545. st. 1. ZOO ). Pri tome nesporna činjenica da je tuženik napustio posjed čestica krajem listopada 2023., ne dokazuje djelomičnu osnovanost zahtjeva prvo i drugo tužitelja, kako nepravilno smatra prvostupanjski sud, već upravo suprotno, potvrđuje osnovanost stajališta tuženika o postojanju njegova prava na posjedovanje sukladno odredbi čl. III Ugovora o zakupu ( kojom je ugovoreno da je u posjedu na vrijeme od 5 godina odnosno najkasnije skidanjem usjeva za vegetacijsko razdoblje 2023. godine ) i opravdanosti prigovora koje suprotstavlja tužbenim zahtjevima prvo i drugo tužitelja.

27. U odnosu na žalbene navode prvo tužitelja kojim osporava odbijajući dio zahtjeva ( točka II izreke ) valja ukazati da isti kao pribavitelj nije mogao zahtijevati od zakupnika da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren ( čl. 545. st. 1. ZOO) pri čemu na primjenu navedene odredbe ne utječe međusobni dogovor prvo i drugo tuženika u sklopu kojega su smatrali da će riješiti pitanje posjedovanja tuženika kao zakupnika prije isteka roka zakupa. Također, u odnosu na tvrdnju o pravu na raskid ugovora uslijed neplaćanja zakupnine, valja ukazati da je tuženik dokazao u postupku da je nakon obavijesti o raskidu ugovora na koju nije pristao, poštanskom uplatnicom poslao drugo tužitelju ( sa kojim je sklopio ugovor o zakupu ) ugovoreni iznos na ime zakupnine za 2021. godinu, koji je iznos je drugo tužitelj potom tuženiku vratio, pa je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe tužitelja, pravilno utvrdio da u takvim okolnostima prvo tužitelj nije mogao otkazati ugovor o zakupu koji je u odnosu na česticu 989. sklopljen bez mogućnosti raskida ugovora na period od 10 godina.

28. Slijedom iznesenog, kako žalbeni razlozi prvo tužitelja u sklopu kojih pobija prvostupanjsku odluku u odnosu na odbijajući dio zahtjeva ( točke II. izreke pobijane odluke ) nisu osnovani, to je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu istoga kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je u odnosu na usvajajući dio zahtjeva ( točka I izreke pobijane presude ) primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP, valjalo preinačiti odluku i odbiti tužbene zahtjeve prvo i drugo tužitelja te odlučiti kao pod točkom III/1. izreke ove presude. U odnosu na odluku o parničnom trošku je primjenom odredbe čl. 380 toč. 2. ZPP u dijelu kojim tužitelji pobijaju nedosuđeni dio troška, valjalo odbiti njihove žalbe te odlučiti kao pod točkom II/ izreke, dok je sukladno izmijenjenom uspjehu stranaka u sporu i činjenici da je tuženik uspio u cijelosti u sporu, valjalo primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo odbiti tužitelje sa zahtjevom za naknadom troškova postupka te dosuditi tuženiku pripadajući trošak ( točka III/2 i III/3 izreke ).

29. U tom smislu u odnosu na troškove postupka, sukladno izmijenjenom uspjeh stranaka u parnici je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je bila sadržana u točki III. pobijane presude.

30. Kako je tuženik je u cijelosti uspio u parnici, to temeljem čl. 154. st. 1., 155. i 164. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa ) utvrđene vrijednosti predmeta spora te troškovnika ( str. 47 spisa), ostvaruje pravo na trošak koji se odnosi na sljedeće stavke:

- trošak zastupanja na ročištima 5. 1. 2023., 20. 9. 2023. i 29. 11. 2023., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari temeljem Tbr.9.1. Tarife u iznosu od po 200,00 € za svako ročište, ukupno 600,00 € po toj osnovi,

- trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8.1. Tarife u iznosu do 200,00 €, što čini ukupan iznos od 800,00 €, na koji mu pripada odgovarajući porez na dodanu vrijednost temeljem Tbr. 46. Tarife, u iznosu od 200,00 €, odnosno ukupno 1.000,00 €. Na taj iznos se dodaje pripadajući materijalni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu koji prema dostupnim podacima e-spisa iznosi 13,27 €, što čini ukupni parnični trošak tuženika u visini od 1.013,27 € i u kojem dijelu je valjalo preinačiti odluku o parničnim troškovima te dosuditi tuženiku taj trošak ( točka III/3 izreke), uz napomenu da je isti troškovnikom potraživao i trošak pristupa na ročište za objavu presude na koju nije pristupio.

31. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to ne ostvaruju pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, uključujući i zatražene troškove odgovora na žalbu, pa je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke.

32. Kako je tuženik uspio sa žalbom, to mu primjenom Tbr. 10.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav pravnog lijeka u zatraženom iznosu od 250,00 €, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu koji prema dostupnim podacima e-spisa iznosi 53,09 €, slijedom čega je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom V. izreke.

33. U odnosu na zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, isti nije dosuđen obzirom da nije bio nužan niti neophodan u smislu čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP glede istoga odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

U Zagrebu, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić