REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1252/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-367/2025-2 od 28. studenoga 2025., kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr - 109/2022-20 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4. Drugostupanjskim rješenjem preinačena je prvostupanjska odluka o parničnim troškovima tako da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Drugostupanjski sud smatra da su stranke, uzimajući u obzir i kvalitativni i kvantitativni uspjeh, podjednako uspjele u sporu, pa je odluku zasnovao na članku 154. stavku 4. ZPP.

5.1. U odnosu na takvu odluku tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje sedam pitanja u kojima zaključak drugostupanjskoga suda problematizira stavljajući konkretnu situaciju, koja uključuje to da je tužiteljica u većemu dijelu smanjila tužbeni zahtjev, odnosno povukla tužbu za isplatu, u kontekst odredaba članka 154. ZPP i članka 158. stavka 1. ZPP te zakonskim pravilima o sadržaju obrazloženja sudskih odluka (ukazujući na to da je pobijana odluka arbitrarna).

5.2. Pitanja koja se odnose na primjenu članaka 154. ZPP i 158. ZPP nisu važna za odluku u sporu, pa kao takva nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. To zato što ocjena o zadovoljenju uvjeta za primjenu članka 158. stavka 1. i članka 154. stavka 4. ZPP, u smislu ocjene da su stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, podrazumijeva ocjenu više okolnosti koje tuženik sve ne uzima u obzir, pa tako težište stavlja na to da tužiteljica u većem dijelu nije u sporu uspjela u kvantitativnom smislu, a zanemaruje to da zbog djela u kojem nije uspjela nisu u postupku nastali posebni troškovi. Zato se odluke ovoga suda na koje se tuženik pozvao pri obrazlaganju razloga važnosti naznačenih pitanja ne odnose na konkretnu situaciju.

5.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

6. Izloženu primjenu materijalnoga prava na konkretnu činjeničnu situaciju drugostupanjski sud je obrazložio jasno, neproturječno i razumno, pa navodima prijedloga za dopuštenje revizije tuženik nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek