Posl. br. P-762/2025-13
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DC "Zore" pok. JC iz [adresa], 37 ul. kbr. 14, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antunu Žanetiću odvjetniku u Blatu, protiv tuženih: 1. MC, kbr. 117, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JC pok. JC iz D, kbr. 337, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi ad 1/ osobno, a tuženi ad 1/ i 2/ kao nasljednici CC ud. JC, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon ponovljene glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026., u prisustvu tužitelja, njegova punomoćnika te tuženog ad 1/ osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika ad 2/, na ročištu održanom radi objave odluke dana 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj DC "Zore" pok. JC iz [adresa], 37 ul. kbr. 14, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 6/96 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], vrtal površine 273 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude postigne uknjižbu prava vlasništva navedenog dijela nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženog ad 1/ MC pok. JC za 3/96 dijela, te sa imena prednika tuženih ad 1/ i 2/ CC ud. JC za 3/96 dijela.
II. Nalaže se tuženom ad 1/ MC pok. JC iz [adresa], kbr. 117, OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju DC "Zore" pok. JC iz [adresa], 37 ul. kbr. 14, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.743,16 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 25,00 € + sudske pristojbe po odluci suda) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je zaprimljena pred ovim sudom 17. listopada 2017., tada pod posl. br. P-929/17, tužitelj navodi da je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da su tuženi odnosno njihovi pravni prednici u zemljišnim knjigama suda upisani kao suvlasnici nekretnina koje su preciznije opisane u točkama I. do V. izreke presude ovog suda od 8. listopada 2024. posl. br. P-1043/2023. Ovakav upis u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju budući da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jednu poljoprivrednu cjelinu, odnosno zemljište u predjelu Plavinšćak - Pod Mračicu, a koje zemljišne je u vlasništvu tužitelja, stečeno nasljeđivanjem od njegova oca ČC "Zore" pok. ČC te međusobnom diobom sa braćom koja je sačinjena 1. ožujka 2005., odnosno još ranije temeljem sudske nagodbe koja je sačinjena pred Općinskom sudom u Korčuli pod brojem IR-3/03. Prethodno je otac tužitelja dio ovog zemljišta stekao i temeljem dioba i zamjene koja je napravljena sa prednicima tuženih i trećih osoba. Ove diobe nisu sačuvane u pisanom obliku, ali su izvršene davno, te se na terenu u cijelosti poštuju, pa je tako tužitelj što osobno, a što putem svojih pravnih prednika, u kvalificiranom posjedu svih utuženih nekretnina preko 50 godina. Kako nitko nikada nije smetao tužitelja ili njegove pravne prednike u stvarnim pravima na ovim nekretninama, to tužitelj smatra kako je pravo vlasništva na istima stekao dosjelošću, a što potvrđuje i činjenica da je tužitelj zajedno sa svojom braćom i upisan kao posjednik većeg dijela utuženih nekretnina u katastarskim operatima.
1.1. Kako se tužitelj što osobno, a što putem svojih pravnih prednika, nalazi u kvalificiranom posjedu utuženih nekretnina dovoljno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a u zemljišnim knjigama su kao vlasnici ovih nekretnina upisani tuženi, odnosno njihovi pravni prednici, a tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, pri čemu nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda, to ustaje predmetnom tužbom kako bi postigao upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda.
2. U svom odgovoru na tužbu danom na ročištu održanom 18. lipnja 2020., tuženi MC, osporava predmetnu tužbu navodeći kako je on ovom tužbom obuhvaćen kao jedan od upisanih suvlasnika na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u k. o. [katastarska općina]. Međutim, a kako iz navoda tužbe i priloženih isprava nije vidljivo na koji način su prednici sadašnjeg tužitelja stekli pravo vlasništva na ovoj nekretnini, to se ovaj tuženi protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u ovom dijelu, uz inzistiranje da tužitelj u nastavku postupka objasni način stjecanja prava vlasništva na ovoj nekretnini, budući se ovaj tuženi svog suvlasničkog dijela ne želi odreći. Preostali tuženi, osim tada tuženog ad 1/ koji je izričito priznao sve navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, nisu podnijeli odgovor na tužbu, a nisu pristupili ni na pripremno ročište ni na ročišta glavne rasprave, iako su bili uredno pozivani.
2.1. Nakon provedenog postupka, pri čemu je tijekom glavne rasprave proveden dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvadaka za utužene nekretnine, PL 436, 107, 110, 124 i 623, sve za k. o. [katastarska općina], zapisnika koji je sačinjen pred Općinskim sudom u Korčuli od 24. veljače 2003. pod posl. br. IR.3/03, a koji zapravo sadržava sudsku nagodbu sklopljenu u ovom postupku, Diobene nagodbe od 1. ožujka 2005. zajedno sa pripadajućom prostoručnom skicom, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti ČC pok. J od 9. kolovoza 2022. posl. br. O-430/22 UPP/OS-55/22, Nagodbe od 16. ožujka 1971., Presude ovog suda od 29. lipnja 2015., Povijesti promjena na katastarskim česticama od 28. kolovoza 2020., tužbe koja je pred Općinskim sudom u Korčuli zaprimljena 9. veljače 2011., tužbe koja je pred Općinskim sudom u Korčuli zaprimljena 28. kolovoza 2006., Dosudnice Kotarskog suda u Blatu od 29. studenog 1920., odluke Kotarskog suda u Blatu od 10. ožujka 1931., održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka u svrhu identifikacije spornih nekretnina te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka RC, pri čemu je raspravnim rješenjem suda od 25. rujna 2024. odbijeno je daljnje provođenje dokaza saslušanjem stranaka, a ovo iz razloga što je činjenično stanje bilo dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)), sud je cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, dana 8. listopada 2024. pod posl. br. P-1043/2023 donio presudu kojom je u cijelosti prihvatio sve tužbene zahtjeve tužitelja, odnosno utvrdio da je tužitelj vlasnik u cijelosti nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], ovlastio tužitelja da ovo svoje pravo upiše u zemljišnim knjigama suda uz prethodno brisanje prava vlasništva sa tih nekretnina sa imena tuženika odnosno njihovih pravnih prednika, te je ujedno naloženo tada tuženom ad 16/ MC pok. ČC da tužitelju naknadi troškove postupka.
2.2. Protiv točke V. i VI. izreke ove presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženi MC osobno, a i putem svog tadašnjeg punomoćnika, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu i presudu u pobijanom dijelu ukine, a podredno da presudu preinači na način da se odbije točka V. tužbenog zahtjeva te da se ukine odluka o trošku sadržana u točki VI. izreke presude. Postupajući po opisanoj žalbi Županijski sud u Zagrebu je 10. lipnja 2025., pod posl. br. Gž-19/2025, donio rješenje kojim je uvažio žalbu ovog tuženika, te ukinuo ovosudnu presudu od 8. listopada 2024. pod posl. br. P-1043/23 u pobijanom dijelu točke V. i u točki VI. izreke presude kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na tuženika MC, te predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje. Ovakva odluka donesena je iz razloga što je sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da se razlozi presude u odnosu na pobijanu točku V. izreke ne mogu ispitati, odnosno proturječni su stanju spisa. Ovo sve iz razloga što se iz priloženih isprava i provedenih dokaza ne može zaključiti da je tužitelj sa svojim prednicima nekretninu iz točke V. izreke presude stekao dosjelošću pri čemu je u njen posjed stupio nasljeđivanjem i diobom. Slijedom navedenog, a sukladno odluci Županijskog suda u Zagrebu, u predmetnom postupku u ukinutom dijelu provedeno je novo suđenje, sada pod posl. br. P-762/2025, time što je predmetom ponovljenog postupka samo 3/96 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] na kojem dijelu je kao suvlasnik osobno upisan sada tuženi ad 1/ MC, te 3/96 dijela iste nekretnine na kojem je kao suvlasnica u zemljišnim knjigama upisana CC ud. ČC, a čiji su nasljednici MC, odnosno sada tuženi ad 1/ i njegov brat JC, odnosno sada tuženi ad 2/.
3. U nastavku postupka punomoćnik tužitelja ustrajao je u svim navodima iz ranije provedenog postupka te u postavljenom tužbenom zahtjevu u ukinutom dijelu. U nastavku postupka tuženi ad 1/ ustrajao je u svim navodima i prigovorima koji su izneseni u prethodno provedenom postupku, te je ponovno naveo kako mu jednostavno nije jasno na koji način je tužitelj postao vlasnik ove nekretnine. Ovo iz razloga što je predmetna nekretnina oduvijek bila u vlasništvu članova njegove obitelji, a na utvrđivanje ovih okolnosti u spis je predao tužbu od 18. rujna 2020., dosudnicu donesenu iza smrti FC pok. GC posl. br. A-12/19, presliku ostavinskog spisa pod posl. br. O-222/80, izvadak iz popisa posjeda GC pok. M, prvu stranu rješenja o nasljeđivanju iza smrti IC pok. C posl. br. O-271/05 te dosudnicu provedenu iza smrti ĆC pok. ĆC posl. br. A-189/54. Tuženik ad 2/ se nije upustio u raspravljanje niti je pristupio na ročišta glavne rasprave održana 20. siječnja 2026. i 27. veljače 2026., iako je na ista bio uredno pozvan.
3.1. U ponovljenom postupku proveden je dokaz pregledom svih isprava koje su od ranije priložene u spisu i vezane su za sadašnji predmet raspravljanja, pročitan je iskaz ranije saslušanog svjedoka, pregledane su isprave koje je u ponovljenom postupku u spis priložio tuženik ad 1/, pregledano je rješenje o nasljeđivanju iza smrti ČC "Zore" pok. ČC od 27. svibnja 1992. posl. br. O-95/92, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka OC, ĐC i HC, svi iz [adresa] te ponovnim saslušanjem svjedoka RC iz [adresa]. Nakon ponovno provedenog postupka Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3.2. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a kao suvlasnici na ovoj nekretnini u zemljišnim knjigama u spornom dijelu upisani su pravna prednica tuženih ad 1/ i 2/ za 3/96 dijela te tuženi ad 1/ osobno za 3/96 dijela, dok je preostali dio ove nekretnine sada pravomoćnom presudom ovog suda od 8. listopada 2024. pod posl. br. P-1043/23 utvrđen kao vlasništvo tužitelja. Ova nekretnina istodobno je upisana i u PL 436 za k. o. [katastarska općina] i to kao posjed tužitelja i njegove braće za po 1/6 dijela, uz napomenu da su braća tužitelja ČC pok. ČC i ĐC pok. ČC sudjelovali u postupku provedenim pod posl. br. P-1043/2023 kao tuženi ad 1/ i 2/ pri čemu nisu osporili navode tužbe niti postavljeni tužbeni zahtjev, već naprotiv tada tuženik ad 1/ je u svom odgovoru na tužbu kojeg je podnio putem svog punomoćnika izričito priznao sve navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, te kao posjed ŠC ' Č' pok. ČC za 1/2 dijela, a koji je ujedno brat oca tužitelja. Međutim ova nekretnina predstavljala je stvarno ali izvanknjižno vlasništvo oca tužitelja ČC' pok. ČC. Da je tome tako proizlazi dijelom i iz isprava koje su priložene u spisu, odnosno iz posjedovnog lista kao i iz diobene nagodbe od 16. ožujka 1971., kao i iz iskaza saslušanog svjedoka RC. Otac tužitelja ČC "Zore" pok. ČC umro je 16. ožujka 1992., a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl. br. O-95/92. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti utvrđeno je kako su za njegove nasljednike temeljem oporuke i uslijed sporazuma o diobi zajednički naslijeđene imovine proglašeni udova PC te sinovi ĐC, DC i ČC, svatko od njih za opisno navedenu imovinu ostavitelja. U ovom rješenju o nasljeđivanju u ostavinsku masu ostavitelja nije izričito unesena i nekretnina koja je sada predmetom spora, međutim iz sadržaja ovog rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako su poljoprivredno zemljište naslijedili sinovi ostavitelja na jednake dijelove. Ovo se navodi iz razloga što se nasljednikom ostavitelja ne postaje temeljem rješenja o nasljeđivanju već se nasljednikom postaje u trenutku smrti prednika temeljem odredbi samog zakona, pa ukoliko je predmetna nekretnina predstavljala stvarno ali izvanknjižno vlasništvo ovog ostavitelja, bez obzira što u rješenju o nasljeđivanju nije uvrštena u njegovu ostavinsku masu, onda je ona temeljem odredbi samog zakona u trenutku njegove smrti prešla na njegove nasljednike, odnosno na sinove ĐC, DC i ČC. Pregledom Diobene nagodbe od 1. ožujka 2005. utvrđeno je da su tužitelj i njegova braća, dakle DC, ĐC i ČC, ovom diobenom nagodbom podijelili imovinu koju su stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca po naprijed navedenom rješenju, imovinu koju su stekli nasljeđivanjem iza smrti majke PC rođ. OC po rješenju o nasljeđivanju od 19. travnja 1999. posl. br. O-73/99 te imovinu stečenu temeljem sudske nagodbe sklopljene sa bratom svog oca ŠC od 24. veljače 2003. pod posl. br. IR-3/03. Iz daljnjih odredbi ove diobene nagodbe proizlazi kako je tužitelju na ime njegovog suvlasničkog dijela u isključivo vlasništvo i posjed pripalo zemljište u predjelu Plavinšćak označeno kao kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su pravomoćnom presudom ovog suda od 8. listopada 2024. pod posl. br. P-1043/23 već utvrđene kao vlasništvo tužitelja. Nekretnina koja je sada predmetom tužbe, dakle kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrijekom se ne spominje u ovoj diobenoj nagodbi, međutim ovaj sud nalazi kako je i ona dogovorom među braćom pripala tužitelju, a ovo iz razloga što su braća tužitelja ranije sudjelovala u ovom postupku kao tuženi ad 1/ i 2/, a koji nisu osporili navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjevu, uz napomenu da je brat tužitelja ĐC u ponovljenom postupku saslušan kao svjedok te je u svom iskazu izričito potvrdio kako je diobom izvršenom među braćom ova nekretnina naposljetku pripala tužitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi kako je diobena nagodba od 1. ožujka 2005. pravno valjana i izvršena u cijelosti, te da je tužitelj upravo temeljem ove diobene nagodbe stupio u isključivi posjed nekretnine koja je sada predmetom tužbe, a koji posjed je preuzeo nasljeđivanjem od svog oca, kao i Sudskom nagodbom postignutom sa svojim stricem u ovosudnom postupku pod posl. br. IR-3/03.
3.3. U odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a koja je sada sporna samo između tužitelja i tuženog ad 1/, potrebno je reći kako je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se radi o nekretnini koja zajedno sa kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su pravomoćnom presudom ovog suda od 8. listopada 2024. pod posl. br. P-1043/23 već utvrđene kao vlasništvo tužitelja, čini jednu jedinstvenu cjelinu koja je u trenutku uviđaja po kulturi u naravi predstavljala oranicu. Sve vanjske granice opisanih nekretnina uredno su vidljive na terenu, pri čemu su iste materijalizirane dijelom kao kameni suhozid, a dijelom kamenim međašima. U trenutku održavanja uviđaja bilo je očito kako su ove nekretnine nedavno očišćene od korova. Prema iskazu samog tužitelja ove nekretnine je od korova očistio upravo on i to uz pomoć radnog stroja - bagera, a što je bilo nužno jer bez toga se na ove nekretnine ne bi moglo niti pristupiti. Ovakav navod tužitelja u cijelosti je u suglasnosti sa iskazom svjedoka RC, koji je u svom ranije danom iskazu jasno naveo da su ove nekretnine bile dugo zapuštene te da na njima nije bilo nikakve poljoprivredne obrade. Inače, prema iskazu ovog svjedoka nekretnina koja je sporna je ranije u naravi predstavljala vinograd kojeg je u svom posjedu držao otac tužitelja, a prije toga njegov djed. Ovaj svjedok osobno poznaje tuženog ad 1/, kao i njegovu braću, a poznavao je i njihovog oca, pri čemu svjedok navodi da niti ovaj tuženi, niti njegova braća, ili eventualno otac, nikada nisu dolazili na spornu nekretninu. Sve ovo svjedok je gotovo identično ponovio prilikom ponovnog saslušanja na ročištu održanom 27. veljače 2026. Niti punomoćnik tužitelja niti tuženi ad 1/ nisu imali prigovora na iskaz ovog svjedoka, kako u prvom tako ni u ponovljenom svjedočenju, pa je zbog toga i sud prihvatio njegov iskaz kao istinit, te je i temeljem njegova iskaza utvrđeno kako je sporna nekretnina dugo vremena bila zapuštena, odnosno bez vidljive poljoprivredne obrade, ali da je prije toga bila u posjedu oca tužitelja i njegova oca, a koji su na ovoj nekretnini držali vinograd. Uostalom, iskaz ovog svjedoka nije u suprotnosti sa priloženim ispravama, kao ni drugim provedenim dokazima, pa je iz tih razloga iskazu svjedoka sud poklonio vjeru u cijelosti. Ovaj iskaz u bitnom nije u suprotnosti sa iskazom svjedoka saslušanih u ponovljenom postupku. Tako svjedok OC u bitnom navodi kako je [adresa] malo mjesto u kojem se svi mještani međusobno poznaju, pa je tako ovaj svjedok poznavao djeda tužitelja, oca tužitelja, a poznaje i tužitelja osobno kao i tužene. Iz njegovog daljnjeg iskaza proizlazi da je spornu nekretninu u svom posjedu držao djed tužitelja po ocu koji se zvao ČC te da je baš na ovoj nekretnini imao vinograd. On je ovaj vinograd držao sve do svoje smrti, a nakon čega je posjed ove nekretnine nastavio njegov sin, a otac tužitelja, koji se također zvao ČC. On je ovaj vinograd redovito obrađivao gotovo do svoje smrti, a nakon čega je posjed na ovoj nekretnini nastavio njegov sin odnosno sada tužitelj. Ovaj svjedok poznaje tuženike i njihove roditelje, te ujedno iskazuje kako niti tuženici niti njihovi roditelji ovu nekretninu nikada nisu posjedovali. Svjedok HC u svom iskazu navodi kako je i njemu sporna nekretnina jako dobro poznata budući da je njegova obitelj u vlasništvu ima zemljište koje je položeno prema istoku i označeno je kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na ovoj nekretnini otac svjedoka držao je vinograd, pa je tako i svjedok povremeno uz svog oca radi obrade dolazio u ovaj predio iz kojeg razloga mu je poznato da je sporna nekretnina danas u posjedu tužitelja prije toga njegova oca, a prije toga i njegova djeda. Niti ovaj svjedok nikada tužene, koje dobro poznaje, nije viđao na spornoj nekretnini. Svjedok ĐC, a koji je ujedno i brat tužitelja, u svom iskazu u bitnom navodi kako je na predmetnoj nekretnini ranije bio posađen vinograd, a na kojeg je još kao dječak dolazio sa svojim djedom. Njegov djed, dakle ujedno i djed tužitelja, da je umro 1975. pa je stoga ovaj vinograd nastavio posjedovati i koristiti otac tužitelja, a koji je negdje 1971. ili 1972. počupao ranije posađeni vinograd i zasadio novi. On je ovaj vinograd držao u posjedu gotovo sve do svoje smrti pri čemu je umro 1992., a u obradi poljoprivrednog imanja redovito su mu pomagali svjedok i tužitelj, a nakon smrti oca posjed vinograda prema, vlastitom iskazu, preuzeo je upravo svjedok. Međutim kako je svjedok po zanimanju pomorac zbog odlazaka na brod ovo zemljište nije mogao redovito obrađivati, pa ga je stoga i prepustio svom bratu odnosno sada tužitelju, a koji je zapravo ostao živjeti zajedno sa majkom u obiteljskoj kući. Po toj osnovi tužitelj da u posjedu drži spornu nekretninu sve do današnjeg dana, a tuženi ili njihovi pravni prednici ovu nekretninu da nisu nikada fizički posjedovali niti su ranije tužitelju ili njegovim pravnim prednicima osporavali pravo posjeda ili vlasništva ovog zemljišta. Dakle i iz iskaza svjedoka saslušanih u ponovljenom postupku nesumnjivo proizlazi kako je sporna nekretnina u kontinuiranom posjedu obitelji tužitelja i to negdje od sredine 20. - og stoljeća, a kako su iskazi ovih svjedoka životni i logični te nisu u međusobnoj suprotnosti, niti su u suprotnosti sa preostalim provedenim dokazima, to je sud iskazu ovih svjedoka poklonio vjeru u cijelosti. Da su iskazi ovih svjedoka točni i istiniti u cijelosti potvrđuje i činjenica što tuženik ad 1/ na njihove iskaze nije imao nikakvih prigovora.
4. Dakle, tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo nad utuženom nekretninom stekao dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed je tužitelj stupio nasljeđivanjem iza smrti svog oca i diobom učinjenom sa svojom braćom, pri čemu je otac tužitelja u posjed istih nekretnina stupio nasljeđivanjem od svog oca, kao i učinjenim diobama. Nadovezujući se na ovako utvrđeno činjenično stanje, za navesti je da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) i to čl. 388 st. 1. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, odnosno prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZV-a. Do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) treba razlikovati razdoblje od 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL 6/80, 36/90 i NN 53/91, dalje ZOVO), a prije čije primjene se za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju pravna pravila OGZ-a, te razdoblje od 1. listopada 1991. kada je stupila na snagu Odluka o državno pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske i to Zakonom o preuzimanju ZOVO-a.
4.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina. Dovodeći u vezu ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje da su pravni prednici današnjeg tužitelja kvalificirano posjedovali predmetnu nekretninu, zasigurno i prije 1980., dakle, u vrijeme primjene pravnih pravila iz OGZ-a, pri čemu je ovakav posjed tužitelj nastavio temeljem nasljedstva iza svog oca i učinjenom diobom te ga vrši do današnjeg dana. Dakle, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva utužene nekretnine i to dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed je tužitelj stupio nasljeđivanjem iza smrti svog oca i valjanom diobom učinjenom sa njegovom braćom. Naime, prema čl. 159. st. 1. ZV-a (odnosno čl. 28. ZOVO-a) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tko stvar posjeduje kao da je njen vlasnik samostalan je posjednik. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Potrebno je napomenuti kako se poštenje posjeda presumira, a onaj koji tvrdi suprotno, odnosno da je posjed nepošten dužan je to dokazati. Sve kada bi prednik tužitelja, dakle sada pok. ČC ' Č' pok. ČC bio nepošten posjednik, u trenutku otvaranja nasljedstva iza njegove smrti onaj koji je preuzeo posjed smatra se poštenim posjednikom, osim u slučaju da se dokaže suprotno. Tijekom postupka sada tuženi ad 1/ nije ni osporio poštenje posjeda tužitelja, a niti je na utvrđivanje ovih okolnosti predložio provođenje bilo kakvih dokaza. Činjenica je da je predmetna nekretnina duže vremena bila zapuštena, dakle prema iskazu jednog od svjedoka u periodu od oko 40 godina, međutim iz iskaza svjedoka proizlazi da su ovu nekretninu prethodno obrađivali i držali kao svoju otac tužitelja, a prije toga i njegov otac, pri čemu su na ovoj nekretnini imali vinograd. Dakle, prednici tužitelja posjed ove nekretnine nisu napustili, a ovo iz razloga što nekretnina očito nije prešla u posjed neke treće osobe, iako su jedno vrijeme očito zastali sa njenom obradom, međutim po načelu kontinuiteta posjeda njihov posjed nastavio je sada tužitelj, pri čemu ne treba zanemariti ni činjenicu da je ova nekretnina okružena drugim nekretninama s kojima predstavlja jedinstvenu cjelinu, a za koje nije sporno da predstavljaju vlasništvo i posjed tužitelja te su mu i dosuđene u vlasništvo pravomoćnom presudom ovog suda od 8. listopada 2024. pod posl. br. P-1043/23. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da je tužitelj stekao vlasništvo utužene nekretnine dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe čl. 159. i 160. ZV-a, odnosno odredbe ZOVO-a, kada se u vidu ima posjed njegova prednika do dana primjene ZV-a, pa je stoga upis prava vlasništva tuženih, odnosno njihove prednice, na ovoj nekretnini u zemljišnim knjigama irelevantan, budući da je njihovo pravo vlasništva prestalo i to temeljem odredbi samog zakona.
4.2. Tuženi ad 1/ je tijekom ranije provedenog postupka u spis priložio Presudu ovog suda od 29. lipnja 2015., Povijest promjena na katastarskim česticama od 28. kolovoza 2020., tužbu koja je pred Općinskim sudom u Korčuli zaprimljena 9. veljače 2011., tužbu koja je pred Općinskim sudom u Korčuli zaprimljena 28. kolovoza 2006., Dosudnicu Kotarskog suda u Blatu od 29. studenog 1920. i odluku Kotarskog suda u Blatu od 10. ožujka 1931., a koje su po njegovom prijedlogu pregledane u dokaznom postupku. Međutim, ove isprave ne odnose se nekretninu koja je predmetom ove tužbe. U ponovljenom postupku ovaj tuženik u spis je predao i tužbu od 18. rujna 2020., dosudnicu donesenu iza smrti FC pok. GC posl. br. A-12/19, presliku ostavinskog spisa pod posl. br. O-222/80, izvadak iz popisa posjeda GC pok. M, prvu stranu rješenja o nasljeđivanju iza smrti IC pok. C posl. br. O- 271/05 te dosudnicu provedenu iza smrti ĆC pok. ĆC posl. br. A-189/54, a koje su po njegovom prijedlogu pregledane u ponovljenom dokaznom postupku, međutim niti ove isprave ne odnose se na nekretninu koja je sada predmetom tužbe, pa stoga sadržaj ovih isprava zapravo potvrđuje tvrdnje tužitelja da je sporna nekretnina najmanje posljednjih 60 godina bila u posjedu članova njegove obitelji, a ne tvrdnje tuženika ad 1/ da se radi o nekretnini koja bi bila u njegovom vlasništvu.
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tuženi ad 1/ MC, a koji je jedini osporio tužbu, dužan naknaditi tužitelju troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 17. listopada 2017. u iznosu od 200,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za zastupanje tužitelja na ročištima održanim 18. lipnja 2020., 17. siječnja 2024., 8. ožujka 2024. (uviđaj), 25. rujna 2024., 20. siječnja 2026. i 27. veljače 2026., svako ročište po 200,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dakle u iznosu od 1.400,00 €. Osim ovoga tužitelju je priznat i zatraženi trošak provedbe dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka od 236,98 € te pristojbe za tužbu i presudu od daljnjih 106,18 €, što dakle čini troškove tužitelja u ukupnom iznosu od 1.743,16 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 25,00 € te u dijelu u kojem se traže troškovi sudske pristojbe po odluci suda (bez specifikacije) zahtjev za naknadu parničnih troškova tužitelja trebalo je odbiti i to iz slijedećeg razloga. U svom troškovniku kojeg je predao neposredno pred zaključenje ponovljene glavne rasprave punomoćnik tužitelja zatražio je da mu se naknadi trošak koji mu je već ranije priznat presudom ovog suda pod posl. br. P-1043/2023 te trošak za zastupanje tužitelja na ročištima održanim 20. siječnja i 27. veljače 2026. u kojem dijelu je zahtjev za naknadu parničnog troška opravdan, ali je zatražio i da mu se naknadi trošak od 25,00 €, i to kao trošak kojeg je tužitelj isplatio svjedoku ĐC na ime pristupa na ročište od 27. veljače 2026. Kako tužitelj nije ničim dokazao da je ovaj zatraženi trošak svjedoku doista i isplatio to mu naknada troška u tom dijelu i ne pripada. Također, tužitelju ne pripada paušalno zatraženi trošak za sudske pristojbe po odluci suda, a ovo iz razloga što mu je ovaj trošak već priznat prilikom donošenja odluke o trošku pod posl. br. P-1043/2023. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 1. travnja 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
