REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-310/2022-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1844/2017-2 od 5. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-9004/2015 od 9. svibnja 2017., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1844/2017-2 od 5. rujna 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 6. veljače 2007. (točka I. izreke), odbačen je kao nepotpun tužbeni zahtjev (pravilno: tužba) u dijelu koji glasi: „... te da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio dana ... (tužbeni zahtjev će se urediti po zaprimanju odluka od tuženika po nalogu suda), slijedom čega nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 12. svibnja 2006. pa nadalje) (točka II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 60.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka IV. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke, te je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 6. veljače 2007. Također, odlučeno je o troškovima postupka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-162/2020-2 od 8. rujna 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije u odnosu na pitanje:

„Ima li tužitelj pravni interes u pojedinačnoj tužbi postaviti deklaratorni zahtjev kojim bi tražio utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu, u ovom slučaju čl. 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 6. veljače 2007., odnosno odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu suda drugog stupnja i „usvojiti“ tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i tuženika obvezati naknaditi parnični trošak, ili, podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

5. U svom odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik predlaže odbiti reviziju te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija i zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju su neosnovani.

7. U revizijskom stadiju postupka predmet postupka je zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 6. veljače 2007.

8. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da su stranke 2. veljače 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 216-046/2007 i to prednik tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank kao banka davatelj kredita, te tuženik kao korisnik kredita, te je tim Ugovorom banka odobrila korisniku kredita stambeni kredit za mlade u kunskoj protuvrijednosti 145.000,00 CHF prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank, važeći na dan korištenja kredita, a u svrhu kupnje stana, a odredba čl. 6., utvrđenje čije se ništavost tužbom traži glasi:

„Banka je ovlaštena u slučaju promjenjive situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune“.

9. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile i Aneks Ugovoru o kreditu od 7. siječnja 2016., pa je sud prvog stupnja ocijenio da se ima smatrati da su stranke sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR.

10. Nakon podnošenje tužbe, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), kojim je korisnicima kredita u CHF omogućena konverzija kredita nominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na način i u rokovima propisanim zakonom. U takvim okolnostima sud prvog stupnja zaključio je da je tužitelj prihvatio ponudu za sklapanje ugovora o kreditu koji mu je ponudio tuženik u skladu sa zakonskom obvezom iz Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je tužitelj u svojstvu korisnika kredita prihvatio od tužitelja izračun iznosa konverzije. Osim toga, utvrđeno je da su čl. 2. navedenog Aneksa, ugovorne stranke, ovdje parnične stranke, utvrdile da je preplata na dan 30. rujna 2015. iznosila 23.813,98 kn, te da će se iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta, i to do najviše 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Također, za trajanja postupka, presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je okončan kolektivni spor između potrošača i banaka, uključujući i tuženicu, te je pravomoćno utvrđeno da je tuženik od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača korisnika kredita, koje povrede traju i nadalje, tako što je u potrošačkim ugovorima u kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, te je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s njegovom jednostranom odlukom o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je zabranjeno takvo i slično postupanje ubuduće. Dakle, povodom tužbe potrošačke udruge za zaštitu kolektivnih prava i interesa pravomoćno je odlučeno da je ništetna odredba koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koje je sklopio tuženik.

11. Obzirom na navedeno, bez obzira što je došlo do zaključenja Aneksa Ugovora o kreditu, sud prvog stupnja je ocijenio, da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu, na temelju odredbe čl. 81. st. 1. , čl. 82. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), osnovan, zbog čega je prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva.

12. Međutim, prema ocjeni suda drugog stupnja, sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu kojim su stranke izvršile konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, izmijenjen je osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope, u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 92/16), čime je suglasnošću volja stranaka otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a time i pravni učinci te ništetne ugovorne odredbe, što znači da u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije ni bilo ugovorne odredbe čija se ništetnost traži i koju je sud presudom utvrdio.

13. Obzirom da je tužitelj tužbu koncipirao na način da je zatražio utvrđenje ništetnom ugovornu odredbu o promjenjivoj kamati, kako bi na temelju toga ostvario pravo na isplatu, te u isto vrijeme i istaknuo zahtjev na isplatu, a kako je u međuvremenu izmijenjena ništetna ugovorna odredba, zbog čega, sada, zapravo, više ne postoji, to je sud drugog stupnja pozivajući se na pravilnu primjenu materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.

14. Međutim, u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. ovaj sud zauzeo je shvaćanje:

„Nadalje, također je pogrešno pravno shvaćanje da je sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Ovaj sud je u odluci broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. jasno izrazio svoje pravno shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Također, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije u slučaju kao kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.“.

15. Navedeni stav zauzelo je i vijeće ovog suda u predmetu Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2026.

16. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje da je tužitelj u konkretnom slučaju izgubio pravni interes za postavljanje zahtjeva na utvrđenje jer je taj njegov zahtjev bio isključivo u funkciji kondemnatornog zahtjeva i nema samostalni razlog postojanja, te da tako postavljeni deklaratorni zahtjev slijedi pravnu sudbinu odbijenog kondemnatornog zahtjeva. To stoga, što ovo vijeće ponovno afirmira shvaćanja ovog suda izražena u odlukama citiranim pod 14. i 15. obrazloženja.

17. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) presuđeno je kao u izreci.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavlja se da se u povodu troškova revizije odluči u konačnoj odluci.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek