Poslovni broj: Pr-167/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja Jadranski Pomorski Servis d.d., Verdieva 19, 51000 Rijeka, OIB:06868193859, zastupan po OD Marko Došen i dr. iz Rijeke, protiv tuženika Nezavisni sindikat radnika Hrvatske, OIB: 00781927135, Korzo 35, Rijeka, zastupan po punomoćniku Filipu Banoviću odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem objave od 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Daje se tužitelju kao Poslodavcu suglasnost na namjeravani otkaz ČB zbog skrivljenog ponašanja radnika.

2.Ovom presudom nadomješta se suglasnost tuženika na namjeravani otkaz ČB zbog skrivljenog ponašanja radnika.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2026. pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.04.2021. opreza radi dostavio tuženiku namjeru otkaza radniku ČB radi skrivljenog ponašanja radnika. Opreza radi iz razloga što tužitelj smatra da BB nije zaštićeni sindikalni povjerenik, ali zbog netransparentnosti rada tuženika i neprimjerenog djelovanja i komunikacije tuženika s tužiteljem, tužitelj je smatrao oportunim tužen iku dostaviti namjeru otkaza, kako ni u kom slučaju ne bi narušio eventualnu proceduru propisanu Zakonom o radu. Naime, tužitelj je namjeravani otkaz dostavio primarno radničkom vijeću temeljem članka 150. Zakona o radu, ali je opreza radi iz gore navedenog razloga istu dostavio i tuženiku. Kao prvo, tužitelj smatra da BB nije zaštićeni sindikalni povjerenik kod tužitelja, a što proizlazi iz odluka tuženika od 04.03.2019., u kojoj je kao sindikalni povjerenik s pravom zaštite označen OB, a kao njegov zamjenik AB te odluke od 15.10.2019., kojom su imenovana dva sindikalna povjerenika izričito bez prava zaštite MB i BB. S obzirom da je OB s danom 01.03.2021. otišao u mirovinu te mu je prestao radni odnos kod tužitelja, tužitelj je tuženiku dana 02.04.2021. dostavio email u kojem je tražio da se tuženik izričito očituje o zaštićenom sindikalnom povjereniku odnosno da tužitelju dostavi podatak o tome tko je zaštićeni sindikalni povjerenik. Tuženik je uvredljivim e- mailom dana 08.04.2021. odgovorio da je već tužitelju “dostavio sve Zakonom propisane obavijesti vezane za Sindikalne povjerenike. Sve obavijesti su dostavljene elektroničkom poštom na ovu adresu i sigurna sam da ih imate.” Tužitelj je tuženiku iznova odgovorio dana 16.04.2021. putem ovog odvjetničkog ureda. Iz navedene komunikacije nesporno proizlazi da prema odlukama koje su dostavljene tužitelju, a to su odluke tuženika od 04.03.2019. i **.**.2019., BB nije sindikalni povjerenik sa zaštitom. Podredno, tužitelj osporava uskratu suglasnosti jer nije obrazložena na način kojim bi opravdala namjeravani otkaz BB. Tuženik nije ničim osporio da bi povreda od strane ČB bila učinjena, već svu odgovornost za počinjenu povredu pokušava imputirati tužitelju, što je praktično i teoretski nemoguće, jer je za obnovu nevažeće svjedodžbe odgovoran isključivo osobno radnik, u ovom slučaju BB. Svjedodžbe o osposobljenosti pomorca za obavljanje dužnosti na brodu osobne su isprave pomorca koje nadležno tijelo izdaje na zahtjev pomorca, ako su ispunjeni uvjeti propisani Pravilnikom o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca (Narodne novine 130/13, 45/14, 124/15, 72/15, 65/18, 77/18), a kojima se dokazuje da je pomorac osposobljen za određeno zvanje na brodu, odnosno da posjeduje potrebnu stručnu osposobljenost i zdravstvenu sposobnost za obavljanje dužnosti na brodu na način da ne dovede u opasnost sigurnost plovidbe, ne ošteti brod i ne ugrozi vlastitu sigurnost i sigurnost posade, te ne ugrozi okoliš. Člankom 90. stavkom 1. navedenog Pravilnika propisano je da se svjedodžbe o osposobljenosti izdaju na zahtjev pomorca ako su ispunjeni uvjeti propisani tim Pravilnikom, dok je člankom 114. stavkom 1. istog propisano da se svjedodžbe o osposobljenosti kojima je valjanost pet godina obnavljaju za isto razdoblje ukoliko naslovnik svjedodžbe dokaže svoju stručnu osposobljenost i zdravstvenu sposobnost. Svjedodžba o osposobljenosti sadrži i ovjeru kojom se pomorac ovlašćuje obavljati brodske djelatnosti (članak 4. stavak 1. navedenog Pravilnika) te je pomorac tijekom službe na brodu dužan držati izvornik svjedodžbe na brodu (članak 4. stavak 2. istog Pravilnika). Što sve znači da je BB dužan prilikom ukrcaja na brod imati sa sobom svjedodžbu o osposobljenosti, te stoga ne stoji stav tuženika da isti nije znao da mu je svjedodžba istekla niti da je netko drugi, pogotovo ne tužitelj, voditi brigu o tome. Naravno da tužitelj vodi sve propisane evidencije, pa i evidenciju svjedodžbi o osposobljenosti te da uvijek nastoji obavijestiti radnike o isteku svjedodžbe, bilo neposredno, bilo posredno putem zapovjednika, a za što nije potrebno imati nikakve dokaze, jer ne postoji obveza tužitelja na takvo postupanje niti odgovornost tužitelja za tuženikove osobne dokumente. Tuženik se u uskrati suglasnosti referira na “Pravilnik o radnim odnosima”, što je svakako samo tekstualni lapsus tužitelja, jer se radi o Pravilniku o radu, što je svim radnicima zaposlenima kod tužitelja jasno, pa i članovima tuženika te svakako ne pripada razlozima zbog kojih bi valjalo uskratiti suglasnost na namjeravani otkaz. Tuženik nije pojasnio zbog čega bi navedeni akt trebao biti na savjetovanju kod tuženika niti se može pozivati na nepoznavanje Pravilnika o radu. U svezi tuženikova navoda da je tužitelj prije rasporeda i ukrcaja radnika dužan voditi brigu o isteku i obnovi radnikovih svjedodžbi, tužitelj navodi da je već iz prethodno navedenih odredbi razvidno da je to isključivo radnikova dužnost. Tužitelj je taj koji sastavlja raspored za razdoblje unaprijed, u ovom slučaju od 29.01.2021. do 25.04.2021. godine te su svi radnici, pa tako i BB, upoznati sa svojim rasporedom, bilo osobno bilo putem baze remorkera. U ovom slučaju nije ni sporno da je radnik bio upoznat s rasporedom ukrcaja, jer je došao na ukrcaj. Međutim, svaki radnik dužan je voditi brigu da prije ukrcaja obnovi valjanost svojih svjedodžbi, jer tako nalažu pozitivni zakonski propisi. Svi navodi tuženika o otkazima sindikalnom povjereniku ili članovima sindikata su maliciozni i tendenciozni, jer upravo tuženik potiče svoje članove na neposluh i nepoštivanje pravila tužitelja, a zatim ih štiti od posljedica takvog ponašanja upornim ponavljanjem teza o proganjanju i nejednakom postupanju. Navodi tuženika o mobingu i diskriminaciji BB kao člana sindikata su paušalni, bez ijednog dokaza ili primjera takvog postupanja, i zasnivaju se isključivo na klevetanju i blaćenju tužitelja. Svaki radnik, bio ili ne bio član sindikata (tuženika), ima pravo na sudsku zaštitu protiv eventualnog takvog postupanja tužitelja pa nema ni svrhe ni potrebe da se tuženik stavlja u funkciju suda i presuđuje po svom nahođenju, bez ijednog pravomoćnog sudskog pravorijeka protiv tužitelja. Činjenica je da prema dosadašnjem iskustvu tužitelja u odnosima s tuženikom, tuženik još niti jednom nije utvrdio da je neki član sindikata po njihovom mišljenju uistinu počinio povredu zbog koje je sankcioniran, već naprotiv, svaku učinjenu povredu člana sindikata tuženik opravdava nebuloznim tvrdnjama o nejednakom postupanju. Slijedom svega navedenog tužitelj smatra da je uskrata suglasnosti u cijelosti neosnovana te predlaže da sud, temeljem članka 188. stavak 3. Zakona o radu, donese, kao i u slučaju ogluhe ili izostanka tuženika odluku.

2. U odgovoru na tužbu i prigovor mjesne i stvarne nenadležnosti tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne i stvarne nenadležnosti obzirom da se radi o pravnim osobama, te da je postupak vezan za otkazivanje ugovora o radu sindikalnom povjereniku na radnom mjestu pomorca, isključiva je stvarna nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci. Naime, čl.34.b. ZPP-a propisano je da je u sporovima između pravnih osoba nadležan Trgovački sud. Čl.34.b.st.1.toč.6. propisano je da Trgovački sudovi sude u plovidbenim sporovima te odredbama Pomorskog zakonika. Kako je iz navedenog razvidno da se radi o zahtjevu za suglasnost za otkaz sindikalnom povjereniku-pomorcu, a stranke postupka su pravne osobe te tuženik ima sjedište u [adresa] to tuženik smatra da je ovaj sud nenadležan, te predlaže da se ovaj sud proglasi nenadležnim te predmet ustupi Trgovačkom sudu u Rijeci.

2.1.U odnosu na tužbu pobija tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz svih razloga, te želi istaknuti da tužitelj krivo navodi da tuženik nije zaštićeni povjerenik. Tužitelj nije namjernu otkaza dostavio tuženiku opreza radi ili zbog transparentnosti stvarajući dojam da je izašao u susret gosp. Č ili sindikatu, iako je to bio obvezan učiniti temeljem čl.188.st.1. Zakon o radu koji propisuje da se sindikalnom povjereniku ne može bez suglasnosti sindikata otkazati ugovor o radu ili ga se na drugi nač in staviti u nepovoljniji položaj. Tužitelj je bio obvezan dostaviti namjeru otkaza tuženiku na koju se tuženik pravovremeno očitovao i kojom je pravovremenom i obrazloženo uskratio svoju suglasnost. Isti tvrdi da gosp. BB nije sindikalni povjerenik sa zaštitom navedenom u čl. 188.st.1. Zakona o radu koja tvrdnja da je netočna, neosnovana i ničim dokazana. Tužitelj se poziva na odluke o imenovanju sindikalnih povjerenika od 4.3.2019. i 15.10.2019. prikazuju tko je konkretno od dana donošenja odluke sindikalni povjerenik kod tužitelja. To su OB, MB i BB. Točni su navodi da je OB otišao u mirovinu i da nije više sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu uređenu Zakonom o radu, ŽB je 27.2.2021. zaprimio odluku o redovnom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te također navedeni nije u radnom odnosu kod tužitelja, kod Trgovačkog suda u Rijeci pod posl.br. P-163/2021 se vodi spor radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza koji je uručen gosp. ŽB. Tužitelj je od tri sindikalna povjerenika njima dvojici uručio prema mišljenju tuženika neosnovan i nezakonit otkaz i jasno je kako je od uručenja odluke o otkazu ugovora o radu gosp. ŽB, gosp. BB sindikalni povjerenik sa zaštitom uređenom Zakonom o radu. Tužitelj se poziva i na e-mail kojim se od tuženika tražilo očitovanje o sindikalnim povjerenicima koji djeluju kod njega te da je tuženik e-mailom od 8.4.2021. odgovorio da je sve već dostavljeno tužitelju. Tužitelju su dostavljeni obavijest i odluka o imenovanju dodatnih sindikalnih povjerenika putem e –maila 15.10.2019., iz kojih je vidljivo tko su sindikalni povjerenici pri tužitelju, te je dostavljena odluka o broju i imenima povjerenika pri čemu je OB bio glavn i sindikalni povjerenik sa zaštitom dok su MB i BB bili sindikalni povjerenici bez zaštite, ali se situacija izmijenila kada je OB otišao u mirovinu i kada je MB uručena neosnovana i nezakonita odluka o otkazu. E-mail od 15.10.2019. sa prilozima su poslani ZB te su samim time tužitelj i gđa. ZB bili obaviješteni tko su sindikalni povjerenici pri tužitelju te je nejasno zašto je ZB tražila da se tuženik očituje kada je o svemu pravovremeno i na propisani način obaviještena. Tuženika da zanima kakve su to sindikalne zlouporabe koje čini ovdje tuženik i kako to konkretno vrijeđa tužitelja i njegovo vodstvo. Iz svega gore navedenoga da je razvidno da je BB sindikalni povjerenik sa zaštitom. Uskrata suglasnosti od strane tuženika je dovoljno obrazložena. Navodi da BB nije mogao niti namjeravao prikriti činjenicu da mu je istekla svjedodžba o osposobljenosti s obzirom da se evidencija o svjedodžbama nalazi upravo kod tužitelja da je kadrovska služba tužitelja obavijestila sve objekte glede obnove pomorskih ovlaštenja znajući da BB nema pristupa toj obavijesti te da je u vrijeme slanja navodne obavijesti savjesno i uredno obavljao svoje radne obveze kao jedini član posade na tegljaču Mak radeći 0/24, 7 dana u tjednu bez ijednog člana da ga zamijeni te nije bio o ničemu obaviješten od svojih nadređenih ili neposredno putem telefona kako je to inače rađeno tijekom godina. Tužitelj navodi da je BB navodno prikrio činjenicu isteka svoje svjedodžbe o osposobljenosti i da je zbog isteka valjanosti njegove svjedodžbe tužitelju nastala šteta takvih razmjera da je to odmah zahtijevalo donošenje odluke o otkazu. Sve da je i htio radnik ne bi mogao samovoljno ili samoinicijativno ukrcati se na tegljač obzirom da se radnici ne ukrcavaju na tegljače po vlastitom nahođenju već sukladno rasporedu o ukrcaju koji radi služba poslodavca u čijoj je to nadležnosti, a temeljem posjedujeće dokumentacije te organizacijskih i poslovnih potreba poslodavca. Tako je u slučaju BB koordinator flote VB rasporedio pomorce na način da određuje i vrijeme i mjesto ukrcaja na tegljač, a sve temeljem informacija dobivenih od kadrovske službe, dakle poslodavac je taj koji je radnika rasporedio na rad na tegljač B bez valjane svjedodžbe o osposobljenosti, a za koju okolnost da je radnik sam znao i bio upoznat s njom od strane kadrovske službe zasigurno bi pokrenuo postupak obnove njezine valjanosti. U namjeri o otkazu se navodi da prethodna upozorenja nisu utjecala na radnikovo ponašanje, pri tome tužitelj misli na odluku o opomeni koja je u najmanju ruku prožeta neistinama i manipulacijom činjenicama samo kako bi se BB prikazao kao loš radnik. Do njegovog proglašenja za sindikalnog povjerenika nije dobio nikakvo upozorenje ili opomenu, ali od tog momenta na dalje je razvidno da je radnik postao problem za tužitelja iz samo njemu poznatih razloga. Suprotno navodima tuženika iz tužbe postoji obveza tužitelja kao poslodavca da uredno i pravovremeno obavijesti tuženika ako je potrebna obnova bilo kakve dokumentacije za koju tužitelj vodi evidenciju. Tužitelj i sam u tužbi navodi da vodi sve propisane evidencije pa zašto onda nije osobno i pravovremeno obavijestio radnika o potrebi obnove svoje svjedodžbe. Jasno je da BB podnosi zahtjev za izdavanje svjedodžbi i za njezinim produženjem ali obveza obavješćivanja i vođenja evidencije je na strani tužitelja. Tužitelj je od skoro 13 godina uredno telefonski obavještavao BB o potrebi produženja svjedodžbi, liječničkih uvjerenja i ostale dokumentacije, ali to ovaj puta nije učinio te svu krivnju svaljuje na BB, a na strani tužitelja postoji obveza obavješćivanja i odgovarajućeg osposobljavanja svojih radnika. Netočno je da je obveza vezana uz produženje svjedodžbe isključivo radnikova dužnost i netočno tužitelj navodi da ne postoji obveza tužitelja za obavještavanjem radnika niti odgovornost tužitelja za osobne dokumente svojih radnika. Pozitivni zakonski propisi nalažu da tužitelj kao poslodavac vodi računa o sustavnom unapređivanju sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprečavanju ozljeda na radu i profesionalnih bolesti te da su radnici stručno osposobljeni za svoj rad, te je tužitelj svojim postupcima prekršio odredbe čl. 11.st.9.,čl.17.čl.31.i čl.32 i dr. Zakona o zaštiti na radu. Ostala upozorenja koja su temelj namjere otkaza se vjerojatno odnose na odluku o opomeni od 12.1.2021. u kojoj je tužitelj između ostaloga naveo da je BB povrijedio čl.57. Pravilnika o radu jer je odbio izvršenje poslova i radnih zadataka te radih naloga. Radnik nije prekršio niti jednu odredbu pravilnika o radu i nije odbio izvršavati poslove i radne zadatke jer je isti bio na slobodnim danima, radni nalog nikada nije zaprimio pismeno iako ga je zatražio i obavijestio odmah odgovorne osobe kod tužitelja da ima dvoje maloljetne djece za koje neće zbog blagdana moći osigurati adekvatno čuvanje. Radnik je pretpostavio da je životno logično da u kratkom roku od telefonskog razgovora u kojem je traženo njegovo ukrcavanje (15h) do samog ukrcaja (8h) neće moći zbog blagdana osigurati čuvanje svoje maloljetne djece zbog toga nije mogao provom prilikom krenuti na posao već prvo misliti na svoju djecu. Iako je BB jasno sve to obrazložio i činjenice što je sam tužitelj prekršio odluku o rasporedu radnog vremena to je tužitelj donio predmetnu opomenu koja je u svakom slučaju neosnovana i usmjerena na šikaniranje i vrijeđanje istoga. Tuženik napominje da mnogi radnici vode sporove protiv tužitelja jer im bezočno krši zakonska prava te im je zakinuo njihova materijalna prava zagarantirana Zakonom o radu. Isti ugovor je BB potpisao jer je kao i mnogi radnici bio prisiljen isti potpisati pod prijetnjom otkaza ugovora o radu. Tužitelj da je namjeravao uručiti Mahmutoviću odluku o otkazu zbog poslovno-uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Taj ugovor je isti potpisao bojeći se za svoj posao. Mnogi radnici nisu htjeli potpisati nove ugovore koje je pripremio poslodavac u postupku donošenja pravilnika o radu, te im je prezentirana oduka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Svi ti radnici su bili članovi sindikata te to ukazuje na činjenicu da tužitelj šikanira radnike koji su članovi sindikata. Tužitelj uručuje odluke o otkazu sindikalnim povjerenicima i članovima sindikata. Iz svega toga je razvidna intencija tužitelja da se riješi radnika koji su članovi sindikata i sindikalnih povjerenika. Tuženik prije svega predlaže odlučiti o prigovoru nenadležnosti ovog suda, a nakon toga odrediti ročište, te da tužbu odbaci kao nerazumljivu, podredno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadno prouzročeni parnični trošak.

3. Ovaj sud se odlukom Pr-3267/21 od 9. siječnja 2024. oglasi stvarno nenadležnim.

4.Odlukom Vrhovnog suda Gr I-149/25 od 5. lipnja 2025. određeno je da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sudu Rijeci budući je Trgovački sud u Rijeci izazvao sukob nadležnosti.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u odluku o imenovanju sindikalnih povjerenika (list 5), izvadak iz zapisnika Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske (dalje NSRH) – tuženika (list 6), preslika e-maila (list 7-11), dopis pun. tužitelja (list 12-13), dopis sindikatu o namjeri otkaza (list 14-15), očitovanje sindikata (list 15-21), obavijest o broju i imenima povjerenika (list 32), odluka o imenovanju povjerenika (list 33), preslika e-maila o obavijesti sindikata (list 34), odluka o opomeni (list 35-38), preslika presuda (list 39-71), očitovanje Radničkog vijeća JPS d.d. (list 141), preslika presude P-640/22 Trgovačkog suda u Rijeci i Pž-2158/24 Visokog trgovačkog suda RH (list 178-192).

6.Predmet spora je donošenje odluke kojom će se nadomjestiti suglasnost sindikata – tuženika na namjeravani otkaz ugovora o radu BB. Sporno je da li je isti sindikalni povjerenik i da li je stoga bilo nužno tražiti suodlučivanje za njegov otkaz kao i da li je osnovan zahtjev za nadomještavanje prethodne suglasnosti sindikata.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

8.Odredbom čl. 188. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR) uređena zaštita sindikalnih povjerenika na način da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, bez suglasnosti sindikata, nije moguće: otkazati ugovor o radu (točka 1.) ili na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike (točka 2.).

9. Odredbom čl. 188. st. 3. ZR-a propisano je da ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka. Nadalje, st. 4. istog članka propisano je da se na arbitražu iz st. 3. citiranog članka na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 151. st. 4. do 8. ZR-a.

10. U tom smislu, odredba čl. 151. st. 4. ZR-a propisuje da ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka. Stavkom 5. istog članka propisano je da arbitražu iz st. 4. ovog članka provodi arbitar kojeg s liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće odaberu stranke u sporu, odnosno koju odrede sporazumno, s time da listu arbitara utvrđuje i vodi Gospodarsko-socijalno vijeće (čl. 6. ovog članka), dok ministar, uz prethodno mišljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća, pravilnikom uređuje način obavljanja administrativnih poslova za taj postupak (st. 7. ovog članka).

11. Ovdje se napominje da je temeljem odredbe čl. 151. st. 7. ZR-a, dana 11. travnja 2016. donijet Pravilnik o načinu izbora arbitara i provođenju postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti, koji je stupio na snagu 30. travnja 2016. Sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZR-a naprijed navedeni Pravilnik, trebao je biti donesen do 7. veljače 2015., odnosno u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o radu (Zakon o radu - NN 93/14 godine stupio je na snagu 7. kolovoza 2014.), a zbog čega se postupci arbitraže u radnim sporovima nisu provodili. Člankom 232. st. 3. ZR -a propisano je da će se postupci nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća na otkaz ugovora o radu radniku koji su započeti nakon stupanja na snagu Zakona o radu – "Narodne novine" broj 93/14, provoditi prema odredbama prijašnjeg Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), do donošenja provedbenih propisa kojima se uređuje arbitražni postupak. To znači da bi se stupanjem na snagu Pravilnika o načinu izbora arbitra i provođenja postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti postupci nadomještanja suglasnosti trebali provoditi prema odredbama novog Zakona o radu i Pravilnika. Iako je Pravilnik stupio na snagu, postupci arbitraže još uvijek se ne provode jer nije donijeta odluka o listi arbitara kao i odluka o naknadi troškova za rad arbitara, a koja odluka bi se trebala donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Pravilnika (čl. 21. Pravilnika o načinu izbora arbitara i provođenju postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti).

11.1. Kako je ovaj parnični postupak radi nadomještanja suglasnosti započet nakon stupanja na snagu Zakona o radu – "Narodne novine" broj 93/14, te kako do dana podnošenja tužbe nisu doneseni provedbeni propisi kojima se uređuje arbitražni postupak, to se u konkretnom slučaju odluka donosi u sudskom postupku, a ne u postupku arbitraže.

15. U sporu kojim se zahtjeva donošenje odluke koja će nadomjestiti suglasnost sindikata na namjeravani otkaz ugovora o radu, a takav je ovaj spor, potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza, te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

15.1. Nadalje, odredbe iz čl. 188. ZR-a imaju za cilj zaštiti sindikalnog povjerenika od šikanoznog postupanja poslodavca i tako mu omogućiti da nesmetano obavlja poslove sindikalnog povjerenika, pri čemu ne znači da bi te osobe bile izuzete od mogućnosti otkaza ugovora o radu.

15.2. U konačnici, kada sudska odluka nadomješta suglasnost na otkaz ugovora o radu, sud donošenjem takve odluke preuzima funkciju suodlučivanja s tužiteljem kao poslodavcem o otkazu ugovora o radu.

16.Među strankama nije sporno da je radnik BB za koje se tražilo suodlučivanje bio u radnom odnosu kod tuženika i to temeljem posljednjeg ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 9. kolovoza 2019. za radno mjesto upravitelja stroja, te da je tužitelj 18. svibnja 2021. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Nije sporno niti da je NSRH – tuženik u ime radnika podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tužitelj negativno očitovao kao i da je sindikat po zahtjevu tužitelja uskratio suglasnost za otkaz ugovora o radu navodeći da je radnik BB isti sindikalni povjerenik pa je tužitelj dana 13. svibn ja 2021. podnio tužbu sudu.

17.Uvidom u presudu posl. br. P-640/22 Trgovačkog suda u Rijeci od 12. travnja 2024. utvrđeno je da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja BB protiv tuženika JPS d.d. Rijeka te je utvrđeno da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu od 18. svibnja 2021. i odbijen je protutužbeni zahtjev za sudski raskid. Navedena odluka potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-2158/2024 od 12. lipnja 2024. Iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da je ovdje tužitelju bilo nesporno poznato da je tužitelj zaštićeni sindikalni povjerenik i bez posebne obavijesti jer je ostao jedini sindikalni povjerenik te da mu zbog toga Ugovor o radu ne može otkazati bez suglasnosti sindikata ili odluke suda o nadomještanju te suglasnosti.

18.Kako JPS d.o.o. – tužitelj nije imao suglasnost sindikata iz tog razloga je podnio ovom sudu tužbu radi nadomještanja te suglasnosti. Međutim, u slučaju otkaza na koji se primjenjuju odredbe o suodlučivanju sindikalnog povjerenika poslodavac je dužan zadržati radnika na radu sve dok ne ishodi suglasnost sindikalnog povjerenika ili sudsku odluku koja nadomješta tu suglasnost. Tužitelj je međutim iako je zatražio u ovom predmetu nadomještanje suglasnosti 13. svibnja 2021., radniku otkazao ugovor o radu 18. svibnja 2021. što čini navedeni otkaz ništetnim iz koga razloga je i prihvaćen tužbeni zahtjev da je navedena odluka JPS d.d. Rijeka u odnosu na BB nedopuštena i isti je vraćen na rad.

19.Kako je odluka o nadomještanju suglasnosti za otkaz koji je već pravomoćno utvrđen nedopuštenim bespredmetna i tužitelj za isto nema pravnog interesa sud je primjenom odredbe čl. 8. i čl. 187. ZPP-a našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a i tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za trošak podneska od 16.1.2026. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od 200,00 eura i jedno ročište od 9.1.2024. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od 200,00 eura sve uvećano za PDV slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 500,00 EUR-a.

20.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO -a (NN 78/15).

Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

22. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Opatiji, 1. travnja 2026.

Sudac

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Po pravomoćnosti: Porezna uprava