Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-1114/2025-3
U I M E R E P U BL I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice iz ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta, 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-3755802, zaključen dana 2. studenog 2006. godine između tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535 da tužiteljici ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 62,50 EUR-a (šezdesetdvaeura- pedesetcetni) sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika 2. listopada 2025. podnijela tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti. U tužbi je navela da je 2. studenog 2006. sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 528-50-3755802 u iznosu od 22.000,00 CHF, s rokom otplate od 300 mjeseci. Navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“, navela je, u čl. 3 ugovorena je naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i to u iznosu jednokratno 0,50 % od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, navela je da joj je tuženik prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita. Istaknula je da se o ugovornoj odredbi za „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, nego je ta odredba uglavljena u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru te da na nju, kao potrošač, nije imala utjecaja i ista nije ugovorena u dobroj vjeri, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i to neovisno o visini iznosa naknade. Navela je i da joj nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita. S obzirom da se radi o ugovornoj odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditu, koji je tipski i unaprijed priređen od strane tuženika, te o kojoj ugovornoj odredbi se nije pregovoralo, istaknula je, ista je nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Isto tako, navela je da s obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o ulaznoj naknadi, isti je nepošten stjecatelj te sukladno čl. 1115. ZOO-a predmetnu naknadu mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a pozvala se i na odluku Vrhovnog suda RH br. Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, a potraživala je i naknadu parničnog troška. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Ugovor o kreditu (list spisa 5-8).
2. Tuženiku je dopisom br. P-1114/2025-2 od 22. kolovoza 2025. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.
3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).
4. Tužbu s pozivom na davanje odgovora tuženik je primio 29. kolovoza 2025. (list spisa 18), te nije podnio odgovor na tužbu.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Iz Ugovora o kreditu (list spisa 5-8) proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita Ugovor o kreditu, a kojim je korisnici kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 22.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena naknada koja iznosi 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, a koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.
7. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica predložila u tužbi, osobito iz Ugovora o kreditu, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.
8. Nadalje, budući da je iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljičine navode da joj je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, tuženik je korisnici kredita kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I/ izreke.
9. Slijedom svega navedenoga, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. izreke.
10. Prije svega, potrebno je reći da je ovaj sud sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 67,58 EUR-a. Naime, iz čl. 3. Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan platiti naknadu u iznosu od 0,50% od iznosa kredita. Budući da je kredit iznosio 22.000,00 CHF-a, tužitelj je bio dužan platiti naknadu u iznosu od 110,00 CHF-a, a što je na dan 3. studenog 2006. iznosilo 509,19 kn, a što prema fiksnom tečaju eura 7,53450 iznosi 67,58 EUR-a. Dakle, sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u visini iznosa naknade koju je tužiteljica platila temeljem ništetne ugovorne odredbe. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut je samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužiteljica osnovom navedenog namjerava istaknuti, te je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužiteljice koju može ostvariti osnovom utvrđenja ništetnom predmetne odredbe.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan tužiteljici platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 62,50 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke.
Osijeku, 1. travnja 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).
DOSTAVITI:
1. Pun. tužiteljice
2. Tuženiku
