REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-2517/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Zvijezda plus d.o.o., Ulica Marijana Čavića 1, Zagreb, OIB: 63603498763, kojeg zastupa punomoćnik Marko Šebalj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, Zagreb, Ljudevita Posavskog 5, OIB: 01122438757, kojeg zastupa Marija Vučurević Tamburić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Šebalja, odvjetnika i punomoćnice tuženika Marije Vučurević Tamburić, odvjetnice, 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tuženik Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, OIB: 01122438757, Zagreb, Ljudevita Posavskog 5, nezakonito organizirao i proveo štrajk najavljen tužitelju najavom štrajka od 19. svibnja 2025. godine, a koji štrajk je započeo dana 27. svibnja 2025. godine, a završio s danom 22. lipnja 2025. godine.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik najavio štrajk 19. svibnja 2025. zbog neuspjelih kolektivnih pregovora i postupka mirenja, te da je štrajk trajao od 27. svibnja do 22. lipnja 2025., kada je okončan nakon sklapanja Sporazuma o razumijevanju od 20. lipnja 2025. Ističe da je u vrijeme štrajka bio na snazi Kolektivni ugovor od 5. lipnja 2020. kao i prava iz Dodatka V KU od 8. veljače 2024., slijedom čega su ugovorne strane bile obvezne poštovati odredbu čl. 78. Kolektivnog ugovora o suzdržavanju od industrijskih akcija (klauzula socijalnog mira). Budući da tuženik štrajk nije temeljio na neispunjavanju obveza tužitelja, već na neuspjelim pregovorima, tužitelj smatra da je štrajk organiziran protivno Kolektivnom ugovoru te stoga nezakonit. Navodi i da je zbog trajanja štrajka pretrpio štetu, zbog čega ima pravni interes tražiti utvrđenje nezakonitosti štrajka, a što predlaže tužbenim zahtjevom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da je štrajk zakonit, budući da je uslijedio nakon neuspjelih pregovora i mirenja te je proveden u skladu sa zakonom. Ističe da je sklapanjem Sporazuma o razumijevanju potvrđena opravdanost štrajka jer su njime ostvarena materijalna prava radnika. Navodi da Dodatak V Kolektivnom ugovoru nije bio na snazi u vrijeme početka štrajka, dok se produžena primjena Kolektivnog ugovora ne odnosi na obveznopravne odredbe poput čl. 78., pa tuženik nije bio vezan navedenom odredbom. Također smatra da odredba o „suzdržavanju od industrijskih akcija“ ne predstavlja zabranu štrajka u situaciji neuspjelih pregovora. Naglašava da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za štrajk, uključujući provedbu pregovora, mirenja i referenduma među članovima. Ukazuje i na ustavno i zakonsko pravo na štrajk te smatra da tužitelj neosnovano traži utvrđenje nezakonitosti štrajka s ciljem pokušaja ostvarivanja nepripadajuće koristi tobožnje naknade štete. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave koje su stranke dostavile u spis dok je odbio provođenje personalnih dokaza jer bi izvođenje istih bilo irelevantno i neekonomično uzevši u obzir da je u ovom sporu sporno pravno pitanje zakonitosti štrajka, a što se ne dokazuje personalnim dokazima.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca od tuženika kao sindikata za utvrđenjem da je tuženik nezakonito organizirao i proveo štrajk najavljen tužitelju najavom štrajka od 19. svibnja 2025., a koji štrajk je započeo dana 27. svibnja 2025. godine, a završio s danom 22. lipnja 2025.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženik najavio štrajk dana 19. svibnja 2025. zbog neuspjelih kolektivnih pregovora i postupka mirenja, da je štrajk započeo 27. svibnja 2025. te trajao do 22. lipnja 2025., kada je okončan nakon sklapanja Sporazuma o razumijevanju od 20. lipnja 2025. godine.
7. Sporno je da li je predmetni štrajk bio zakonit, odnosno je li tuženik bio ovlašten organizirati i provesti štrajk u okolnostima konkretnog slučaja.
8. Iz navoda stranaka proizlazi da je štrajk organiziran nakon provedenog postupka kolektivnog pregovaranja i neuspješnog postupka mirenja, što među strankama nije sporno. Time su, u smislu odredbe čl. 205. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) ispunjene osnovne pretpostavke za zakonito organiziranje štrajka u sporu o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora.
9. Sud ne prihvaća navode tužitelja da je u konkretnom slučaju postojala zapreka za organiziranje štrajka zbog odredbe čl. 78. Kolektivnog ugovora. Naime, iz sadržaja navedene odredbe proizlazi obveza suzdržavanja od industrijskih akcija za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora i njegovih dodataka, međutim, po ocjeni suda, takva odredba ne može se tumačiti kao apsolutna zabrana štrajka u situaciji kada su pregovori o izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora neuspješno okončani.
10. Nadalje, uvidom u Dodatak V Kolektivnom ugovoru koji uređuje bitna materijalna prava radnika i koji je bio predmet pregovora, proizlazi da je isti istekao prije započinjanja štrajka. U takvim okolnostima, kada između stranaka nije postojao važeći dogovor o ključnim materijalnim pravima radnika, sud nalazi da se tuženiku ne može uskratiti pravo na štrajk kao legitimno sredstvo zaštite interesa radnika.
11. Sud također prihvaća pravno shvaćanje tuženika da se produžena primjena kolektivnog ugovora odnosi na normativne odredbe, dok se obveznopravne odredbe, uključujući eventualnu klauzulu socijalnog mira, ne mogu primjenjivati na način koji bi u cijelosti isključio zakonom zajamčeno pravo na štrajk.
12. Naime čl. 89. st. 4. Kolektivnog ugovora propisuje da se produžena primjena pravnih pravila odnosi na pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, a to odredba čl. 78. Kolektivnog ugovora nije.
13. Pravo na štrajk zajamčeno je Zakonom o radu i Ustavom Republike Hrvatske te predstavlja temeljno pravo sindikata, koje se može ograničiti samo pod uvjetima propisanim zakonom. U konkretnom slučaju sud nalazi da ugovorna odredba na koju se poziva tužitelj ne predstavlja takvo ograničenje koje bi isključilo pravo na štrajk u okolnostima neuspjelih pregovora.
14. Dodatno, činjenica da je štrajk okončan sklapanjem Sporazuma o razumijevanju, kojim su uređena sporna pitanja materijalnih prava radnika, potvrđuje da je štrajk bio usmjeren na ostvarenje legitimnih ciljeva sindikata.
15. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je predmetni štrajk organiziran i proveden u skladu sa zakonom, pa stoga nije osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje njegove nezakonitosti.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom troška je odbijen te je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa trošak tuženika sveukupno iznosi 625,00 eura.
17. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
18. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Sutkinja:
Petra Hertelendi Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
