REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4746/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužiteljice BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2295/2021-3 od 17. travnja 2025. kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1546/2018-50 od 26. ožujka 2021., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Tuženiku se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2295/2021-3 od 17. travnja 2025. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštenih) odredbi o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF i promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2295/2021-3 od 17. travnja 2025. kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1546/2018-50 od 26. ožujka 2021.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio prijedlog tužitelja odbaciti uz zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog tuženika je dopušten, a prijedlog tužitelja dijelom nije dopušten, a dijelom nije osnovan.
U odnosu na prijedlog tuženika
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je postavljeno pravno pitanje tuženika koje je navedeno u izreci važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. alineja 2. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022. i odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na preostala pitanja i prijedlog podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije tuženika povučen pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog tužitelja
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da u odnosu na pitanja naznačena pod točkama od 1. -4. pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj: Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i dr. niti smatra da je potrebno preispitivati postojeću sudsku praksu, dok u odnosu na pitanje naznačeno pod 4. valja dodati i da u tom pitanju tužitelji polaze od pogrešne pretpostavke da je sud mijenjao sadržaj ništetnih odredbi ugovora o kreditu pa to pitanje niti zbog toga nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. U odnosu na peto pitanje tužitelji nisu dostavili žalbu prema čl. 387. st. 3. ZPP- a pa navode tužitelja iz postavljenog pitanja nije moguće provjeriti, a iz pobijane presude ne proizlazi da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode tužitelja pa niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Vezano za šesto pitanje valja reći da su odluke na koje se tužitelji pozivaju kao razlog važnosti donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa stoga nisu primjenjive na konkretan slučaj. To stoga što je u tim odlukama sud ukinuo odluku o glavnom zahtjevu, a odluku o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima je ukinuo zato što je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu s obzirom na to da o osnovanosti glavnog zahtjeva ovisi hoće li sud uopće odlučivati o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima, dok je u ovom konkretnom slučaju sud odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev zbog čega je sud odbacio žalbu protiv odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu s kojim su tužitelji uspjeli zbog nedostatka pravnog interesa.
9. Stoga postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u odnosu na postavljena pitanja, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a te je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
10. Tužitelji su istaknuli i to da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava RH i čl. 1. Protokola 1. ESLJP-a, pravo na jednakost zajamčena čl. 14. Ustava RH, da im je povrijeđena zabrana diskriminacije iz čl. 14. ESLJP-a, pravo na dostojanstven život iz čl. 35. Ustava RH te pravo na privatni i obiteljski život iz čl. 8. ESLJP-a.
11. Međutim, tužiteljima je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelji nisu imali pravično suđenje. Nadalje, osim što su tužitelji načelno pobrojali povrede nekih drugih ljudskih prava, nisu ničime obrazložili čime i na koji način su im povrijeđena ta prava niti su učinili vjerojatnim njihovo počinjenje, naročito uzimajući u obzir stabilnu sudsku praksu ovoga suda u identičnim slučajevima kao što je navedeno i pod točkom 6. ovog rješenja.
12. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.
13. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
