REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-499/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica GV, dipl. iur. u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Regionalni ured Osijek, protiv tuženika HŽ - Cargo d.o.o., OIB 08720210702, Trg K. Tomislava 11/1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Mihalic, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-549/2015-2 od 14. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-715/2015-5 od 29. listopada 2015., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev zahtjev na poništenje tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu broj 1589 od 21. kolovoza 2014. kao nedopuštene, te na utvrđenje da radni odnos tužitelju nije prestao, uz zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog postojanja pitanja o kojem revizijski sud nije zauzeo stav, a postoji različita praksa drugostupanjskog suda - Županijskog suda u Osijeku, s prijedlogom ovom sudu usvojiti reviziju te preinačiti presudu suda drugog stupnja na način da se „usvoji“ tužbeni zahtjev tužitelja odnosno da se istu kao i odluku suda prvog stupnja ukine i u cijelosti vrati predmet na ponovno suđenje.

4. U svom odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku odluku te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka.

5. Revizija nije osnovana.

6. Zahtjev za naknadu troška odgovora na tužbu također nije osnovan.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđivanja postojanja radnog odnosa, a kakav je ovaj postupak, slijedom čega je ova revizija razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP odnosno kao redovna revizija, slijedom čega se ista neće razmatrati kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Suprotno navodima iz revizije presuda suda drugog stupnja može se ispitati te nije ostvaren revizijski razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kojeg paušalno navodi revident u uvodu revizije.

9. Također, valja napomenuti da sudovi nisu vezani svojim ranijim ukidnim odlukama pa tako niti Županijski sud u Osijeku.

10. U revizijskom stadiju postupka nesporno je:

- da je tužitelju odlukom tuženika od 21. kolovoza 2014. redovito otkazan ugovor o radu na radnom mjestu pregledača vlakova zbog poslovno uvjetovanih razloga,

- da je do smanjenja opsega poslova došlo zbog smanjenja prometa zbog čega je tuženik Pravilnikom organizacije od 1. ožujka 2014. pojedina radna mjesta ukinuo a na drugim radnim mjestima smanjio broj izvršitelja zbog spajanja i ukidanja organizacijskih dijelova pa je tako i došlo do smanjenja broja radnika na radnom mjestu pregledača vagona,

- da je tuženik poštovao zakonsku proceduru kod donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika, a i prigodom savjetovanja s radničkim vijećem prije otkazivanja tužitelju.

Sporno je, je li se tuženik kod otkazivanja ugovora o radu tužitelju držao kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) odnosno kriterija koji su propisani čl. 73. Kolektivnog ugovora HŽ - Cargo d.o.o. od 1. travnja 2004. (dalje: KU) koji je objavljen u „Službenom glasniku tuženika“, broj 5/14.

11. Sudovi nižeg stupnja zaključili su, imajući u vidu da uspoređivani radnik CV, kao i tužitelj, ne ispunjava uvjete iz čl. 73. toč. 1. -2. KU, dakle da obojica nemaju uvjete za starosnu mirovinu niti uvjete za privremenu starosnu mirovinu, te da obojica ispunjavaju radne obveze (čl. 73. toč. 3. KU), ali da imaju približno isti staž (kriterij iz čl. 73. toč. 4. KU), stoga da je pravilno izbor pao na tužitelja prilikom odlučivanju o tome tko je višak radnika, prema kriteriju iz čl. 73. toč. 5. KU, jer tužitelj za razliku od radnika CV nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

12. Člankom 73. KU propisano je:

„Kriteriji za utvrđivanje viška radnika su slijedeći:

1. Ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu.

Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za starosnu mirovinu.

2. Ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu.

Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu.

Ovoj skupini radnika može se ponuditi trajna naknada zbog prijevremenog umirovljenja (dokup mirovine) putem mirovinskog osiguranja koje nudi najbolji socijalni program.

Radnik koji prema posebnoj odluci uprave društva koristi poticajnu mjeru dokupa mirovine nema pravo na punu poticajnu otpremninu, već samo na ostatak sredstava od iznosa za dokup mirovine do iznosa poticajne otpremnine.

3. Zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije. Ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Neovisnim radnim mjestom smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koja se kroz pravilnik o organizaciji ukidaju. Tehnološki višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga i ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije.

Višak su i radnici s kojima nakon gubljen ja radne sposobnosti nisu sklopljeni novi ugovori o radu odnosno nemaju potrebnu zdravstvenu sposobnost za radno mjesto prema ugovoru o radu.

4. Trajanje radnog odnosa.

Višak je radnik s manje godina radnog staža ostvarenog u Društvu. Tehnološki višak se određuje između radnika organizacijske jedinice koje su definirane pravilnikom o organizaciji, a obavljali su poslove na radnim mjestima gdje se smanjuje broj izvršitelja ili se ukida radno mjesto.

Pod radnim stažom u Društvu podrazumijeva se radni staž ostvaren u HŽ- hrvatske željeznice d.o.o. i Društva koja su nastala podjelom HŽ-hrvatske željeznice d.o.o. te pravni prednici HŽ-hrvatskih željeznica d.o.o.

5. Status hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Višak je onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnih uvjeta pod broj 1 -3. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata

6. Socijalni status.

Na radnom mjestu na kojem se smanjuje broj radnika, ako više njih podjednako zadovoljava prethodne kriterije, višak je radnik koji ima veća prethodna primanja na osnovu broja uzdržavanih članova i broja članova obitelji.“.

13.1. Iz stipulacije navedene odredbe, proizlazi da se radnici prvo uspoređuju prema kriterijima iz točke 1. i 2. gore navedenog čl. 73. KU, a utvrđenje je nižestupanjskih sudova da oba radnika ne ispunjavaju uvjete za starosnu niti prijevremenu starosnu mirovinu.

13.2. Slijedeći kriterij je naveden u točki 3. navedenog članka a to je zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije. Zaključak je sudova da oba radnika ispunjavaju radne obveze.

13.3. Dakle, nakon navedenog kriterija bilo je potrebno primijeniti kriterij iz toč. 5. koja propisuje da je višak onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnih kriterija pod brojem 1-3. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Obzirom na utvrđenje da uporedni radnik CV jest hrvatski branitelj, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili gore navedene odredbe KU i zaključili da je tužitelj pravilno proglašen viškom. Naime, tek kada bi oba radnika bila hrvatski branitelji, višak radnika bi se utvrđivao prema kriterijima trajanja radnog odnosa i socijalnog statusa (toč 4. i 6. članka 73. KU). Iz tog razloga, protivno navodima iz revizije, nije bilo potrebno razmatrati kriterij socijalnog statusa, time da revidentu treba odgovoriti da bi u tom slučaju tužitelj bio dužan tvrditi i dokazati da po ovom kriteriju ima prednost (odredba čl. 135. st. 1. ZR, obzirom da je poslodavac dokazao postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu iz odredbe čl. 135. st. 3. ZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP).

13.4. Nadalje, odredba čl. 115. st. 2. ZR propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. U konkretnom slučaju, iz KU i iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik vodio računa o navedenim kriterijima. Zakon, međutim , ne navodi koji od zakonskih kriterija ima prednost, već to prepušta poslodavcu, uz uvjet da uvrsti sve zakonom predviđene kriterije, a daje mu i slobodu propisivanja drugih kriterija, primjerice, kao što je tuženik učinio, kriterij sudjelovanja kao hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu.

13.5. Kako je tuženik kao poslodavac vodio računa o propisanim kriterijima iz odredbe iz čl. 115. st. 2. ZR, pri čemu je osnovano u obzir uzimao i kriterije propisane u svom KU radi utvrđivanja viška radnika, to suprotni navodi u reviziji nisu od značenja za presuđenje.

14. Slijedom navedenog, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (tako i u presudi ovog suda Revr-2161/2015 od 27. veljače 2019. u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

15. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (argumentum a contrario odredbe čl. 155. st. 1. ZPP). Naime, tuženik nije naveo niti jednu okolnost koja bi bila odlučna za donošenje ove odluke.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek