REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2043/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice MNC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Alan Milinković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1783/2024-2 od 17. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6172/2021-14 od 19. siječnja 2024., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1783/2024-2 od 17. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6172/2021- 14 od 19. siječnja 2024. postavljajući tri pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženica se ujedno poziva i na povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, a zbog, kako to proizlazi iz obrazloženja prijedloga, bitne povrede odredaba parničnoga postupka.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da podneseni prijedlog u odnosu na postavljena pravna pitanja nema propisani sadržaj.
3. Naime, tuženica u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije propušta određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo ta pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, zbog čega bi pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskoga suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj o tom u određenim sudskim odlukama je zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge, u skladu sa navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom slučaju u prijedlogu izostalo.
4. Navodi u prijedlogu za dopuštenje revizije da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da se pritom ne navodi o kojoj praksi se radi te daljnji navod da se radi o pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu dostatni razlozi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, koji bi opravdavali postupanje revizijskog suda.
5. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a prijedlog u ovom dijelu valjalo odbaciti.
6. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tuženica navodima u prijedlogu nije učinila vjerojatnim da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a prijedlog i u ovom dijelu valjalo odbaciti.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
