REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2491/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Delišimunović, odvjetnik u Zagrebu, (u daljnjem tekstu tužiteljica), protiv tuženika-protutužitelja Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, (u daljnjem tekstu tuženik), kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-585/2024-3 od 5. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1371/2023-89 od 27. studenog 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava čime bi bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-585/2024-3 od 5. veljače 2025.
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu, a time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga što je u točki 10. obrazloženja drugostupanjske odluke zaključeno da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije izgubio odnos povjerenja prema tužiteljici kao radnici jer joj je ponudio sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za isto radno mjesto, čime je istovremeno iskazao kako drži da je radni odnos i nadalje moguć.
3.1. Prvo postavljeno pitanje nije važno za presuđenje obzirom da su ključnu činjenicu, da je moguć nastavka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, nižestupanjski sudovi utvrdili na temelju gore navedene činjenice, pa drugi dokazi nisu važni za presuđenje.
3.2. Ostala pitanja su činjenične naravi odnosno izložene presude koje su navedene kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne koincidiraju s navedenim činjeničnim utvrđenjima u ovom predmetu.
4. Također, ovaj sud je ocijenio da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio reviziji povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 365.a st. 2. ZPP. To zato, što su u svojim presudama niži sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženika, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim, stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. (vidi pod 2. ovog obrazloženja).
5. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP kao i pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
