REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-8/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske banke za obnovu i razvitak iz Zagreba, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske iz Zagreba, Jurišićeva 19 uz sudjelovanje zainteresirane osobe HJ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dragičević, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 60, radi prava na pristup informacijama, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-266/2020-9 od siječnja 2021., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usll-186/20-9 od 1. srpnja 2020., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usll-186/20-9 od 1. srpnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa:
UP/II-008-07/20-01/236, Ur.broj: 401-01/05-20-2 od 17. travnja 2020., a kojim rješenjem je poništeno rješenje tužitelja od 10. ožujka 2020. i kojim je odobreno ŠJ pravo na pristup preslici popisa svih korisnika kredita koje je tužitelj kreditirao u razdoblju od 1. do 31. siječnja 2020. uz navođenje iznosa kredita te je naloženo tužitelju da postupi na način da omogući ŠJ pristup navedenim podacima.
2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da je ista donesena zanemarujući odredbu čl. 23. st. 5. toč. 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj 25/13 i 85/15 – dalje: ZPPI), jer da tražitelj pristupa navedenim podacima očigledno zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložilo je prihvatiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usll-186/20-9 od 1. srpnja 2020. na način da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji zahtjev tužitelja te poništi rješenje tuženika od 17. travnja 2020. i ostavi na snazi rješenje tužitelja od 10. ožujka 2020.
4. Tuženik je dostavio odgovor na zahtjev za preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude s prijedlogom isti odbiti.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.
6. Postupajući prema odredbi čl. 78. st. 6. ZUS, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga navedenih u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.
7. Predmet spora o kojem je odlučeno pobijanom presudom je osnovanost zahtjeva tužitelja za poništenje rješenja tuženika kojim se odobrava ŠJ pravo na pristup preslici popisa svih krajnjih korisnika kredita koje je tužitelj kreditirao u razdoblju od 1. do 31. srpnja 2020.
8. Povodom zahtjeva HJ tuženik je poništio rješenje tužitelja od 10. ožujka 2020. te je odobrio imenovanome pravo na pristup navedenoj dokumentaciji i ujedno je naložio tužitelju da omogući takav pristup ŠJ.
9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je postupajući po tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 17. travnja 2020., polazeći od činjenice da se u konkretnom slučaju traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima iz kojih razloga ne postoji mogućnost uskrate pristupa informaciji zbog postojanja ograničenja iz čl. 16. st. 3. ZPPI, a zbog kojeg tražena informacija treba biti dostupna javnosti. U skladu s tim ocjenjeno je da je kontrola korištenja sredstava temeljem danih kredita u interesu javnosti svih građana te HJ kao i svaka druga osoba ima pravo znati kako se troše javna sredstva, sve u cilju transparentnosti rada tijela javne vlasti, konkretno tužitelja, te traženi podaci trebaju biti dostavljeni (čl. 16. st. 4. ZPPI), a bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, pa osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, nema ni mjesta razmatranju pitanja zlouporabe prava tražitelja informacije u odnosu na traženje prava na pristup tim informacijama.
10. Osporavajući pravilnost pobijane presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustraje u shvaćanju da zahtjev HJ sagledan u ukupnosti njegovih zahtjeva i traženja za pristup informacijama kod raznih tijela javne vlasti ima obilježje zlouporabe prava i kao takav je nedopušten jer se njime nepotrebno opterećuje rad tijela javne vlasti i umanjuje njihova učinkovitost.
11. S tim u svezi, treba reći da broj zahtjeva koje je HJ uputio tijelima javne vlasti, uključujući i tužitelja u razdoblju na koje ukazuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svrhu pribavljanja informacija putem instituta prava na pristup informacijama je doista znatan i kao takav može pobuditi sumnju u dobronamjernost takvog postupanja, a time i njihovu osnovanost, sve polazeći od odredbe čl. 23. st. 5. toč. 5. ZPPI. Tom odredbom propisano je da će tijela javne vlasti odbiti zahtjev ako podnositelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovjetnih informacija ili zahtjeva kojima se traži veliki broj informacija, dolazi do opterećenja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
12. Međutim, ovaj sud je stava da je pitanje osnovanosti zahtjeva za pristup informacijama potrebno sagledati u okolnostima svakog konkretnog slučaja, imajući na umu na što, odnosno na koga i zbog čega je zahtjev upravljen. Kada je u pitanju podatak o krajnjim korisnicima kredita odobrenog od strane Hrvatske banke za obnovu i razvitak i na koji način se raspolagalo takvim javnim sredstvima, onda je izvjesno da postoji interes javnosti za trošenje javnih sredstava za dodjelu takvih kredita, a slijedom toga postoji i opravdanost zahtjeva HJ kao novinara za dostavljanje mu traženih informacija, a bez da se ocjenjuje kao zlouporaba prava (tako i ovaj sud u U- zpz-22/2021-7 od 6. listopada 2021. i dr.).
13. Slijedom toga, budući su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke na strani tužitelja za pravo na pristup informacijama glede dodjele i načina trošenja predmetnih kredita u navedenom razdoblju, sve u smislu odredbe čl. 16. st. 3. ZPPI, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 17. travnja 2020., te je pobijanom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te pravomoćne presude valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
