REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4369/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Udruge oštećenih štediša Štedno kreditne zadruge Virovitica iz Virovitice, Matije Gupca 12, OIB: 13170609356, koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-13/2023-3 od 24. siječnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pn-105/2015-73 od 21. studenoga 2022., u sjedn ici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-13/2023-3 od 24. siječnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pn-105/2015-73 od 21. studenoga 2022. zbog šest pravnih pitanja koja smatra važnim za rješenje spora, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja:
„1. Obzirom da u konkretnom slučaju postoji protupravnost, kao jedna od općih pretpostavki odgovornosti za štetu, koja se ogleda u tome što tužena nije ispunila svoju zakonsku obvezu donošenje odluke o zabrani rada štedno kreditne zadruge, u trenutku kada je utvrdila teške povrede u radu zadruge, zbog čega je ta radnja, odnosno nečinidba tuženika protupravna (neispunjenje zakonske obveze), te je istodobno i štetna radnja jer je izazvala povredu subjektivnog obveznog prava tužitelja kao vjerovnika- da li se ima tumačiti odgovornost tuženika u smislu odredbi čl.1045. -1110. Zakona o obveznim odnosima o izvanugovornoj odgovornosti?
2. Da li u trenutku povrede zakonske obveze, propuštanja izricanja sankcije, dakle uslijed ne činjenja i time ne spriječavanja nastanka štete, nadzorno tijelo, ovdje tuženik postaje izravni štetnik?
3. Da li se smatra apsolutno bitnom povredom odredba parničnog postupka kada drugostupanjski sud u obrazloženju o troškovima postupka paušalno odredi iznos troškova, bez navođenja svake pojedine radnje, bez navođenja odredba Tarife, kao i bez navođenja koju radnju u postupku i iz kojeg razloga smatra priznatom u cijelosti a koju djelomično, protivno članku 338.st.4 ZPP-a, obzirom da odluka o troškovima ne sadrži obrazloženje koje je pravne radnje tuženika sud priznao, kada su te pojedine radnje izvedene, koje radnje sud nije priznao i iz kojeg razloga, kao niti koje odrebe Tarife kao materijalnog prava je primjenio na odluku o trošku, slijedom čega je odluka o troškovima paušalna, neodređena i neodorediva, te se kao takva ne može ispitati?
4. Da li drugostupanjski sud može kod preinačenja prvostupanjske presude promijeniti pravni osnov tužbe, o kojem se niti u tužbi niti tijekom postupka nije raspravljalo, niti su se u tom smjeru izvodili dokazi?
5. Da li obzirom da tuženik nije dokazom o poduzimanju određenih konkretnih mjera koje su mu temeljem propisa stajale na raspolaganju uspio dokazati da šteta nije uzrokovana njegovom krajnjom nepažnjom, te za štetu koju iz štetnog događaja trpi tužitelj odgovara neograničeno?
6. Da li je tuženik kao jedino ovlašteno tijelo koje je bilo nedvojbeno upoznato sa nepravilnostima i brojnim počinjenim prekršajima, radi sprečavanja nastanka daljnje štete bio dužan izreći zaštitnu mjeru zabrane rada pravnoj osobi (Zadrugama), i to: temeljem Zakona o prekršajima (NN 88/2002) čl.36. i čl.37., Zakona o sprječavanju pranja novca (NN 69/97) čl.4. , 8. i 18., Zakona o štedno kreditnim zadrugama NN 49/98, čl.6. st.4., 8., 9., 14., 18., 36.,.47. st.4., 54. i 55, Zakona o računovodstvu (NN 90/92) čl.14. i 15.i čl.35., Zakona o platnom prometu NN 27/93,43/99 čl. 6. st.1.,te čl.8.st.1., Odluke o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem NN 142/97, 7/02 a u svezi čl.6. st.2. Zakona o platnom prometu –i prekoračenje blagajničkog maksimuma protivno čl.5. Odluke o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem (NN 131/00) , a što je kažnjivo i temeljem čl.54. i 55. Zakona o platnom prometu , čl.55 st.15., čl.69. i čl.171. , Općeg poreznog zakona (NN 127/00,86/01) I čl.18. st.1, Zakona o platnom prometu (NN 117/01)?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-1668/2023-2 od 24. svibnja 2023. odbačen je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten, nakon čega je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-4495/2023 od 17. rujna 2025. ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.
4. Prema odredbi čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije odlučuje na sjednici vijeća, pri čemu ispituje postojanje formalnih pretpostavki za dopuštenost revizije u smislu odredbi čl. 387. ZPP te čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP. No, u slučaju kad nisu ispunjene formalne pretpostavke za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud nema ovlaštenje upuštati se u ispitivanje i ocjenu osnovanosti predlagateljevih navoda iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP te čl. 387. ZPP vijeće je u ponovljenom postupku, nakon ispitivanja postojanja formalnih pretpostavki za dopuštenost tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije ocijenilo da predmetni prijedlog ne sadrži jasno naznačene razloge zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Odredbom čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
7. Iz podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari proizlazi da je tužitelj u tom prijedlogu samo kronološki iznio činjenice koje smatra odlučnima za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva te zakonske odredbe za koje tvrdi da ih je drugostupanjski sud pogrešno primijenio ili da ih je propustio primijeniti u konkretnom sporu.
7.1. Slijedom navedenoga proizlazi da je tužitelj predmetni prijedlog za dopuštenje revizije koncipirao i sastavio kao da podnosi redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude, zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, što nije dopušteno mjerodavnim odredbama ZPP koji se primjenjuje u konkretnom sporu.
8. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju ovoga suda, iznesenom u brojnim odlukama u kojima je odlučeno o dopuštenosti prijedloga za dopuštenje revizije, u prijedlogu za dopuštenje revizije potrebno je, osim pravnih pitanja, također određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da je rješenje postavljenog pravnog pitanja važno, ne samo za odluku u predmetnoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije pri navođenju razloga važnosti u pogledu postavljenih pravnih pitanja potrebno je određeno ukazati da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, na postojanje prakse revizijskog suda koja nije jedinstvena, na postojanje različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o postavljenim pravnim pitanjima u pogledu kojih su zauzeta nepodudarna pravna shvaćanja sa pravnim shvaćanjem iz pobijane odluke ili iznijeti neke druge važne razloge zbog kojih postoji potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga, revizijskog suda putem podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
9. Osim toga, ovdje treba također navesti da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima iz prijedloga za dopuštenje revizije podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda zauzetim u odluci broj Rev-1081/2019-2 od 8. veljače 2022., koja je donesena u parničnom postupku vođenom protiv tuženice u usporedivim pravnim i činjeničnim okolnostima kakve su i u predmetnom parničnom postupku.
10. Budući da je vijeće ocijenilo da u odnosu na postavljena pravna pitanja u tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije, propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbačen je kao nedopušten pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
