REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4383/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, I. Lučića 2a, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, koga zastupa IA, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1924/2025-2 od 21. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1207/2024 od 10. travnja 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1924/2025-2 od 21. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1207/2024 od 10. travnja 2025.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio četiri prava pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav).
4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:
„1) Ako sud o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, prigovoru promašene pasivne legitimacije, prigovoru zlouporabe prava, prigovoru zlouporabe procesnih ovlaštenja, prigovoru nerazumljivosti tužbe, prigovoru protivljenja preinaci prijedloga za ovrhu u tužbu i prigovor protivljenja preinaci činjenične osnove zahtjeva, nije donio posebno obrazloženo rješenje, niti je u izreci presude o glavnoj stvari rješenjem odlučio o prigovorim rješenjem, je li sud takvim postupanjem s obzirom na čl. 288. st. 3. ZPP i čl. 289. ZPP onemogućio tuženiku raspravljanje u postupku?
2) Je li sud s obzirom na čl. 5. st. 4. ZPP onemogućio tuženiku raspravljanje u postupku donošenjem „presude iznenađenja“ ako prvostupanjski sud nije objavio predmet raspravljanja sukladno čl. 294. ZPP, i ako sud nije prije početka raspravljanja o biti stvari donio odluku o tuženikovom prigovoru nerazumljivosti tužbe, a presudu je donio na temelju različite pravne osnove od ona koje je navedena u tužbi tužitelja koji je zastupan po odvjetniku?
3) Počinje li zastrani rok potraživanja osiguratelja prema odgovornoj osobi temeljem subrogacijskog zahtjev iz čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjem u prometu teći od trenutka kada je treća osoba - oštećenik doznala za štetu i za osobu koja je prouzročila štetu, odnosno od trenutka nastanka štetnog događaja s obzirom na čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjem u prometu, čl. 90. Zakona o obveznim odnosima i čl. 230. st. 1. i st. 2. Zakon o obveznim odnosima?
4) Može li osiguratelj s uspjehom ostvariti subrogacijski zahtjev iz čl. 14. Zakon o obveznom osiguranjem protivi osobe za koju tvrdi da je odgovorna osoba, ako je šteta prouzročena od osiguranika odnosno ako osiguratelj nije dokazao da se osiguranik ili vozač osiguranikova vozila ne mogu osloboditi od odgovornosti za štetu koju su prouzročili?“
5. U odnosu na prva dva naznačena pitanja predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, navedene u prvom i drugom naznačenom pitanju. Međutim, o odgovoru na pitanja u kojima se polazi od pogrešne procesne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu i naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, u odnosu na drugo naznačeno pitanje predlagatelju treba odgovoriti i da sud nije vezan pravnom osnovnom tužbe sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZPP.
6. U odnosu na treće i četvrto naznačeno pitanje treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio da potraživanje tužitelja, koji je isplatio štetu ozlijeđenom putniku, u autobusu tužiteljevog osiguranika, koji je pretrpio ozljedu u prometnoj nezgodi, nije u zastari jer je tužitelj oštećeniku isplatio naknadu 21. studenog 2013., zastarni rok je počeo teći 22. studenog 2013. dok je prijedlog za ovrhu podnesen 19. veljače 2016. znači u rok od pet godina od isplate naknade ozlijeđenom putniku. S obzirom da se primjenjuje zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) predmetno potraživanje nije u zastari (tako i u odlukama ovog suda broj Rev-670/2012 od 20. siječnja 2016, Rev-1934/2014 od 12. travnja 2017., Revx-835/2015 od 29. travnja 2020, Rev- 191/22 od 16. studenog 2023.). S obzirom da shvaćanje u pobijanoj presudi ne odstupa od shvaćanja koje je izrazio ovaj sud, treće i četvrto naznačeno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga u četvrtom naznačenom pitanju predlagatelj polazi i od pogrešne pretpostavke osporavajući utvrđeno činjenično stanje u odnosu na odgovornost za predmetnu prometnu nesreću s obzirom da je sud u pobijanoj presudi ocijenio da su i vozač autobusa tužiteljevog osiguranika i tuženik u jednakoj mjeri (svaki 50%) pridonijeli nastanku prometne nesreće stoga je odgovornost tuženika za nastalu štetu ocjenjena s 50%.
7. Slijedom iznesenog, u ovom sporu u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanje trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
8. Predlagatelj, u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predlagatelj posebno ističe da mu je povrijeđeno pravo na žalbu i pravo na obrazloženu sudsku odluku kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
9.1. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo jer da pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio žalbene navode od odlučnog značaj sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Osim toga, pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; Jahnke i Lenoble protiv Francuske, 2000.). Ovaj sud je ocijenio da je u pobijanoj presudi sud odgovorio na sve navode od odlučnog značaja. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je istom u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9.2. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
