Poslovni broj: 10 Gž-234/2022-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Eugena Škunce, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.P. d.o.o., I., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V.Z., odvjetniku iz R., protiv tuženice V.F.-S. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L.V., odvjetnici u M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice V.F. –S. protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-488/2020 od 22. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e 

 

I.              Odbija se žalba tuženice V. F.-S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-488/2020 od 22. prosinca 2021.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja S.P. d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

                                                                      Obrazloženje

 

1.              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tužitelja S.P. d.o.o., I., OIB: ... kao kupca i tuženika F. –S. V., R., OIB: ... kao prodavatelja, od dana 4. siječnja 2020. godine, koji je ovjeren od strane tuženika kod javnog bilježnika M.S.-D., R., pod posl. br. OV-70/2020, i to nekretnina označenih kao: - k.č. 1651/3, ORANICA, VINOGRAD, PAŠNJAK, površine 1456 m2, upisane u zk.ul. 336 k.o. V., - k.č. 1651/4, ORANICA, površine 864 m2, upisane u zk.ul. 1152 k.o. V., - k.č. 1660/5, LIVADA, površine 342 m2, upisane u zk.ul. 1152 k.o. V., - k.č. 1662/5, ŠUMA, površine 72 m2, upisane u zk.ul. 1364 k.o. V.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u visini od    115.500,00 kn u roku od 15 dana.

2.              Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica V.F. – S. (dalje tuženica) iz svih žalbenih razloga u bitnom ukazujući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, te bitnu povredu iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 187. Zakona o parničnom postupku, jer da tužitelj nije imao pravnog interesa za vođenje ovog postupka, jer je predmetni ugovor raskinut po sili zakona odnosno temeljem odredbe članka 361. stavak 1. i članka 362. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, kao i da je žaliteljica već u odgovoru na tužbu priznala sve odlučne činjenice i ukazala na nesvrhovitost vođenja ovog postupka, pa smatra da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 10. te članka 332.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje na odredbu članka 2. Ugovora kojim je utvrđeno da je kupac pregledao nekretnine, te na članak 4. Ugovora u kojim stoji da kupac kupuje nekretninu po načelu „viđeno kupljeno“, pa smatra da je upravo tužitelj skrivio raskid Ugovora, jer je protivno načelu savjesnosti i poštenja propustio isplatiti kupoprodajnu cijenu što je bitni sastojak Ugovora računajući na ugovorenu posljedicu raskida Ugovora po sili zakona. Smatra da je tužitelj mogao u upravnom postupku dokazivati činjenicu raskida ugovora te nepostojanja obaveze plaćanja poreza na promet nekretnine, a ne voditi ovaj spor prema žaliteljici. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je žaliteljica bila dužna sačiniti sporazum o raskidu Ugovora niti dati bilo kakvu izjavu glede raskida Ugovora jer takva obaveza ne proizlazi niti iz jedne odredbe, jer je Zakon odredio da se Ugovor, u ovim uvjetima, raskida po zakonu, pa stoga žaliteljica ne može biti sankcionirana zbog nepoduzimanja pravnih radnji na koje nije bila dužna po Zakonu. Smatra da je prvostupanjski sud ovaj postupak mogao okončati već na pripremnom ročištu, te da su sve ostale njegove radnje i ročišta, a time i troškovi postupka, bili nepotrebni, a slijedom toga smatra i da su određeni troškovi postupka protuzakoniti i neosnovani, jer smatra da žaliteljica uopće nije dala povoda vođenju ovog postupka. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio troškove svih provedenih ročišta po Tbr. 9. 1. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa je trebao trošak priznati samo u visini od 50%. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da odbaci tužbu i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

 

3.              U odgovoru na žalbu tužitelj S.P. d.o.o. (dalje tužitelj), navodi kako ne razumije što točno tuženica pobija žalbom, zašto uopće raspravlja o „krivnji“, savjesti i poštenju, kada nije sporno da je Ugovor raskinut, a niti se o tome raspravljalo tijekom postupka. Navodi da se upravo tužena oglušila pozivu za zaključenje sporazuma o raskidu, te osporavanju tužbe pa time i odugovlačenju ovog postupka osporavanjem pravnog interesa, koji proizlazi iz razloga odbijanja potpisivanja sporazum kojim bi bio poništen razrezan porez za promet nekretnina po Ugovoru koji je raskinut. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i naložiti naknadu troška za sastav odgovora na žalbu. 

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22.) na koju ukazuje tuženica u žalbi, jer pobijana presuda, suprotno žalbenim tvrdnjama, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema proturječnosti između utvrđenih činjenica i zaključaka prvostupanjskog suda, niti postoji proturječnost između sadržaja isprava i iskaza stranaka i onoga što se u obrazloženju o tim ispravama i iskazima navodi, pa je stoga obrazloženje pobijane presude razumljivo i može se valjano ispitati.

 

6.              Neosnovano se u žalbi upire da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 10. i članka 322.a stavak 2. ZPP jer, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženica nije u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev na način da bi sud mogao donijeti presudu na temelju priznanja (članak 331. ZPP), a niti je priznao odlučne činjenice navedene u tužbi, odnosno da je Ugovor raskinut temeljem Zakona, već je u odgovoru na tužbu ukazivano na nedostatak pravnog interesa za podizanje tužbe, te pozivano na dopis odvjetnika tužitelja od 20. ožujka 2020., te međusobnu komunikaciju stranaka o produljenju rokova uplate cijene i načina održanja Ugovora, pa stoga i po stavu ovog suda nije bilo pretpostavki za donošenje presude temeljem odredbe članka 332.a stavak 2. ZPP, pa stoga nije niti počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 332.a stavak 2. ZPP.

 

7.              Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

 

8.              Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

 

8.1.              da među strankama nije sporno da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između istih 4. siječnja 2020. raskinut temeljem odredbe članka 361. stavak 1. i članka 362. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 33/05., 41/08., 63/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), zbog neispunjenja bitne obveze ugovora, isplate prvog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 75.000,00 EUR iz članka 6. stavak 2. predmetnog Ugovora najkasnije do 31. siječnja 2020.;

 

8.2.              da tužitelj tvrdi da ima pravni interes za podizanje deklaratorne tužbe jer mu je temeljem navedenog Ugovora upravno tijelo Porezna uprava razrezala porez, a tužena se oglušila na njegov poziv, u dopisu od 23. ožujka 2020., da potpišu sporazum kojim se utvrđuje činjenica raskida ugovora, pa je presuda jedini način da pred upravnim tijelom dokaže da je ugovor raskinut;

 

8.3.              da je tuženica isticala da tužitelj nema pravnog interesa podizanje deklaratorne tužbe iz članka 187. ZPP jer da je Ugovor raskinut temeljem Zakona, a da je činjenicu raskida Ugovora mogao dokazivati u upravnom postupku;

 

8.4.              da iz spisa Porezne uprave, Područni ured R., Ispostava O., Klasa UP/I 410-20/20/91, Ur. broj 513-07-08-02-21-12, proizlazi da je temeljem Ugovora utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 84.845,26 kn, da je tužitelj protiv rješenja izjavio žalbu u kojoj navodi da je ugovor raskinut po sili zakona  te nije obavljen prijenos vlasništva te je podnio i prijedlog za odgodom izvršenja rješenja o uplati poreza, a koji je rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda ., Ispostava O. od 29. travnja 2020 odbačen, protiv kojega rješenja je također uložio žalbu, a koje žalbe su dostavljene su na rješavanje nadležnom tijelu Ministarstva financija za drugostupanjski upravni postupak, pa prvostupanjski sud, utvrđujući da se tuženica nije, na poziv tužitelja dopisom od 20. ožujka 2020., odazvala sastavljanju sporazuma radi utvrđenja činjenice raskida Ugovora, a radi ostvarenja svojih prava u upravnom postupku vezano za plaćanje poreza na promet po Ugovoru koji je raskinut, zaključuje da je tužitelj imao pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje iz članka 187. ZPP, a u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva zaključuje da isti nije bio niti sporan, te je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan, a odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje Tarife).

 

9.              Tuženica u žalbi ponavlja svoj stav da tužitelj nije imao pravnog interesa za pokretanje ovog postupka, odnosno podizanje deklaratorne tužbe za utvrđenje da je Ugovor raskinut temeljem Zakona, no u tom pravcu treba reći da u parničnom postupku postojanje pravnog interesa za podizanje tužbe sud može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, pa kada je takva odluka o tužbenom zahtjevu donesena, a što nije sporno, sud u žalbenom postupku nije ovlašten ocjenjivati postojanje te procesne pretpostavke (tako i VSRH u rješenju broj Revr-581/03-2 od 27. svibnja 2004.), pa stoga ovaj drugostupanjski sud, nakon što je prvostupanjski sud ocijenio da pravni interes za podnošenjem ovakve deklaratorne tužbe postoji i odlučio o tako postavljenom tužbenom zahtjevu, više ne može ocjenjivati postojanje ove procesne pretpostavke za vođenje postupka.

 

10.              U odnosu na žalbene razloge i tvrdnje kojima tuženica ukazuje na odredbu članka 2. Ugovora kojim je utvrđeno da je kupac pregledao nekretnine, te na članak 4. Ugovora u kojim stoji da kupac kupuje nekretninu po načelu „viđeno kupljeno“, te tvrdi da je upravo tužitelj skrivio raskid Ugovora, treba reći da se radi o činjenicama koje tuženica nije isticala tijekom postupka, pa ih, sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP/19, ne može valjano isticati po prvi puta u žalbi, pa te žalbene razloge ovaj sud nije niti uzimao u obzir.

 

11.               Neosnovano se u žalbi upire da je prvostupanjski sud trebao u konkretnom slučaju, u pogledu troškova postupka, primijeniti odredbu članka 157. ZPP i troškove postupka dosuditi tuženici jer opravdano prvostupanjski sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije priznat, a niti je u konkretnom slučaju donesena presuda na temelju priznanja, pa stoga, a uzimajući da je prvostupanjski sud zaključio da postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog spora, a koji je u konačnici završio tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, iako se doista tuženica mogla oglušiti na tužbu, kada bi bila donesena presuda zbog ogluhe, priznati tužbeni zahtjev kada bi bila donesena presuda na temelju priznanja, no kada to nije učinila tako i sud je nakon provedenog postupka presudom prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, to je pravilno odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

 

12.              Tuženica u žalbi pretpostavlja da su se dokazi mogli provoditi samo radi razjašnjenja tko je kriv za raskid Ugovora, ali i sama tuženica zaključuje da to nije niti bilo sporno u tijeku postupka, pa su ovakvi njeni žalbeni razlozi i navodi kontradiktorni i nije jasno na što uopće ukazuju, jer takvi dokazi u tijeku postupka nisu niti bili provođeni, a niti su utjecali na dužinu trajanja postupka niti nastale troškove.

 

13.              Neosnovano se u žalbi upire da je sud trebao odluku o troškovima postupka donijeti na temelju odredbe članka 156. stavak 1. ZPP, jer da je tužitelj svojom krivnjom i namjerno prouzročio raskid Ugovora, što nije niti utvrđivano u postupku niti je to isticano tijekom postupka, pa da bi zbog toga on trebao, temeljem ove odredbe, nadoknaditi troškove postupka suprotnoj stranci.

 

14.              Naime, odredbom članka 156. stavak 1. ZPP je propisano da je, neovisno o ishodu parnice, stranka dužna nadoknaditi drugoj stranci, troškove postupka koja je uzrokovala svojom krivnjom, no u konkretnom slučaju se ne radi o takvoj situaciji da bi tužitelj svojom krivnjom, tijekom postupka, pa i podizanjem tužbe bez ikakvog opravdanog razloga, tuženici nanio neopravdane troškove, jer da se ne ponavlja, takve činjenice ne proizlaze iz predmeta spora niti iz pobijane presude.

 

15.              U žalbi tuženica ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištima prema Tbr 9/1 Tarife iako se na oba ročišta samo raspravljalo o procesnim pitanjima i nisu se provodili dokazi, pa smatra da je trošak trebalo odrediti prema Tbr 9/2 Tarife, no suprotno tome iz spisa, raspravnog zapisnika od 20. rujna 2021. i 10. studenoga 2021. proizlazi drugačije.

 

16.              Naime iz raspravnog zapisnika od 20. rujna 2021. proizlazi da je na istom zaključeno pripremno ročište te se prešlo na glavnu raspravu i proveli svi predloženi dokazi, glavna rasprava zaključena i određeno ročište za objavu odluke suda, a nakon preotvaranja glavne rasprave i pribavljenog predmeta Porezne uprave, na ročištu od 10. studenog 2021. su provođeni dokazi uvida i čitanja dokumenata i dokaza u tom spisu, te je zaključeno raspravljanje i glavna rasprava, pa stoga, suprotno žalbenim tvrdnjama, na ovim ročištima se nije samo raspravljalo o procesnim pitanjima već se raspravljalo o glavnoj stvari i provodili dokazi, te je pravilno prvostupanjski sud trošak zastupanja na ovim ročištima odredio temeljem odredbe Tbr 9/1 Tarife.

 

17.              S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženice, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu odnosno presuditi kao u točki I. izreke.   

 

18.              Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu ovaj sud nije našao da je isti podnesak bio potreban niti nužan za ostvarivanje uspjeha tužitelja u sporu, a time niti da je bio opravdan, pa je zahtjev za naknadu takvog troška odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki II. izreke.

 

 

U Zadru 11. siječnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Eugen Škunca