Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2491/2022-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB:52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Anić d.o.o. u Splitu, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 26.veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Srđana Kalebote, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženika Dražena Čuljka, odvjetnika u OD Anić i Anić d.o.o. u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 1.travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu broj 070308466247-HF od 7.3.2007. godine, zaključenog između DA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana isplati iznos od 28.511,31 EUR (slovima:dvadeset osam tisuća pet stotina jedanaest eura trideset jedan cent), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 1.siječnje 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate kako slijedi:

na iznos

30,68 EUR 24.1.2008.

66,32 EUR 26.2.2008.

66,11 EUR 28.4.2008.

65,98 EUR 26.5.2008.

74,75 EUR 26.6.2008.

166,69 EUR 29.7.2008.

165,48 EUR 28.8.2008.

164,15 EUR 3.10.2008.

165,98 EUR 31.10.2008.

176,68 EUR 3.12.2008.

203,86 EUR 31.12.2008.

206,48 EUR 9.2.2009.

207,45 EUR 25.2.2009.

206,38 EUR 10.4.2009.

204,87 EUR 11.5.2009.

204,73 EUR 3.6.2009.

203,95 EUR 15.7.2009.

203,55 EUR 12.8.2009.

203,93 EUR 31.8.2009.

201,91 EUR 10.10.2009.

203,67 EUR 30.11.2009.

202,70 EUR 23.12.2009.

202,95 EUR 7.1.2010.

203,41 EUR 3.2.2010.

202,19 EUR 4.3.2010.

202,09 EUR 6.5.2010.

200,22 EUR 30.6.2010.

201,75 EUR 2.8.2010.

202,40 EUR 1.9.2010.

202,93 EUR 6.10.2010.

204,28 EUR 30.10.2010.

206,28 EUR 29.11.2010.

205,94 EUR 12.1.2011.

206,30 EUR 14.2.2011.

205,22 EUR 12.5.2011.

207,37 EUR 8.6.2011.

207,48 EUR 17.8.2011.

208,15 EUR 5.9.2011.

207,98 EUR 21.10.2011.

209,14 EUR 23.12.2011.

210,59 EUR 27.1.2012.

210,88 EUR 2.3.2012.

210,50 EUR 6.3.2012.

209,17 EUR 28.3.2012.

208,34 EUR 19.4.2012.

210,39 EUR 23.5.2012.

208,47 EUR 10.7.2012.

209,13 EUR 30.7.2012.

206,29 EUR 18.9.2012.

210,37 EUR 25.10.2012.

210,33 EUR 24.11.2012.

210,95 EUR 18.2.2013.

210,85 EUR 25.2.2013.

211,18 EUR 23.3.2013.

211,47 EUR 24.4.2013.

210,60 EUR 23.5.2013.

209,60 EUR 22.8.2013.

208,52 EUR 22.8.2013.

209,55 EUR 23.10.2013.

209,70 EUR 17.1.2014.

210,97 EUR 24.2.2014.

205,55 EUR 24.2.2014.

199,17 EUR 28.3.2014.

198,06 EUR 25.4.2014.

196,80 EUR 24.6.2014.

198,06 EUR 26.7.2014.

199,14 EUR 13.11.2014.

199,21 EUR 31.12.2014.

180,36 EUR 6.2.2015.

181,95 EUR 17.9.2015.

182,44 EUR 18.9.2015.

183,60 EUR 20.10.2015.

184,07 EUR 17.12.2015.

168,29 EUR 17.12.2015.

172,78 EUR 17.12.2015.

172,49 EUR 25.2.2016.

169,92 EUR 5.5.2016.

155,45 EUR 5.5.2016.

159,04 EUR 29.7.2016.

159,10 EUR 12.9.2016.

159,64 EUR 5.10.2016.

160,28 EUR 16.12.2016.

144,69 EUR 16.12.2016.

147,22 EUR 17.3.2017.

147,38 EUR 18.4.2017.

146,73 EUR 19.6.2017.

125,73 EUR 19.6.2017.

132,31 EUR 21.8.2017.

135,30 EUR 20.11.2017.

133,07 EUR 22.1.2018.

110,59 EUR 22.1.2018.

118,18 EUR 6.3.2018.

117,15 EUR 16.5.2018.

117,02 EUR 20.6.2018.

94,77 EUR 20.6.2018.

102,64 EUR 17.7.2018.

102,98 EUR 20.8.2018.

103,09 EUR 20.9.2018.

103,08 EUR 19.11.2018.

86,13 EUR 26.5.2021.

92,57 EUR 26.5.2021.

78,12 EUR 26.5.2021.

83,40 EUR 26.5.2021.

75,77 EUR 26.5.2021.

77,63 EUR 26.5.2021.

72,62 EUR 26.5.2021.

73,89 EUR 26.5.2021.

69,99 EUR 26.5.2021.

71,01 EUR 26.5.2021.

68,55 EUR 26.5.2021.

69,22 EUR 26.5.2021.

67,29 EUR 26.5.2021.

67,83 EUR 26.5.2021.

67,81 EUR 26.5.2021.

67,68 EUR 26.5.2021.

66,63 EUR 26.5.2021.

67,02 EUR 26.5.2021.

67,08 EUR 26.5.2021.

74,81 EUR 26.5.2021.

67,35 EUR 26.5.2021.

3.681,70 EUR 26.5.2021.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.996,34 EUR (slovima: tri tisuće devet stotina devedeset šest eura trideset četiri centa), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.travnja 2026. do ispate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 27.lipnja 2022. navodi se da je pravni prednik tužiteljice DA **.**.2007. zaključio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj: 070308466247-HF, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 112.860,00 EUR-a, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 3. naveo visinu kamatne stope u iznosu 7,59% godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („odlukom o kamatama banke“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s prednikom tužiteljice pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Tužiteljica ukazuje kako je zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužiteljice, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita izrađen je izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način iznosi 24.623,36 EUR/ 185.524,71 kn.

1.1. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje (točka I.tužbenog zahtjeva), zatim naložiti tuženiku da u roku 15 dana ispati tužiteljici iznos od 24.623,36 EUR/ 185.524,71 kn sa zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate (toč.II.tužbeng zahtjeva), te naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (toč.III.tužbenog zahtjeva).

1.2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 20.veljače 2026. uredila tužbeni zahtjev pod točkom II. na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 28.511,31 EUR sa zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate. Tužiteljica je citiranim podneskom povisila svoje potraživanje za iznos od 3.887,95 EUR, odnosno za taj iznos preinačila tužbu, kojoj preinaci se tuženik nije usprotivio.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporio je osnovu i visinu, istaknuo prigovor zastare, te predložio da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da podmiri tuženiku troškove postupka. Tuženik navodi da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, da je sporna ugovorna odredba izraz volje ugovornih stranaka, a sve promjene kamatne stope kretale su se unutar zakonom dopuštenih granica. Tuženik osporava pozivanje tužiteljice na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. jer se navedena odluka odnosi na ugovore o kreditu sklopljene u točno navedenom razdoblju, i samo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom vezanim za valutu CHF. Navedenom odlukom nije ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo za tužiteljicu, jer se ugovorni odnos između stranaka u ovom postupku temelji na ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, a ne ugovoru o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF. S obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika, te da je o svim izmjenama tuženik pravodobno obavijestio tužiteljicu, ispunjen je uvjet pojedinačnog pregovaranja i glede odredbe o promjenjivosti kamatne stope, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj: 070308466247-HF od 7.ožujka 2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u K. O. [katastarska općina], amortizacijskog plana, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita posl.br. O- 2824/2021 od 10.rujna 2021., pravomoćnog Dopunskog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita posl.br.O-2824/2021 od 14.rujna 2021., Otplatnog plana kredita, prometa po računu kredita i obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić, te saslušanjem tužiteljice.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da su 7.ožujka 2007. tuženik kao kreditor, i prednik tužiteljice DA kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj: 070308466247-HF, kojim je tuženik odobrio predniku tužiteljice iznos kredita od 112.860,00 EUR, isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, na rok otplate od 20 godina u 240 mjesečnih anuiteta, uz redovnu kamatu od 7,59 %, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama kreditora (čl.3.ugovora), na koju korisnik kredita bezuvjetno pristaje, uz tamo pobliže navedene instrumente osiguranja. Nije sporno da je tužiteljica potpisala navedeni ugovor o kreditu kao supružnik korisnika kredita, da je DAkorisnik kredita preminuo **.**.2021., da je istoga naslijedila tužiteljica za cijelo i da je u sastav ostavine iza pok.DA ušlo predmetno potraživanje. Nadalje, nije sporno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica EUR, te da je predmetni kredit otplaćen.

6. Između stranka je sporno jesu li ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbi njihova ništetnost, te da li tužiteljici u tom slučaju pripada utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe ugovora. Dakle, sporna je i osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

7. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (ugovor je zaključen 7.ožujka 2007.), za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

8. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

9. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

10. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO), propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

12. Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, između ostalog u odnosu na ovdje tuženika, utvrđeno kako je u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 6.kolovoza 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., na koju se poziva tužitelj, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012, u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo šestotuženik u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora šestotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time šestotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 06.kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom šestotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora šestotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku šestotuženika.

14. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe članka 269. stavak 2. i čl. 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

15. Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke poslovni broj Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, dakle predmet koji se vodio u slučaju "Franak", u kojem je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13, u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.

16. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

17. Iz spomenutog obrazloženja, proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, budući da je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati niti je tužiteljica na to mogla imati bilo kakav utjecaj, odnosno njen pravni prednik DA.

18. U ovom postupku je utvrđeno da je prednik tužiteljice pročitao ugovor i da su mu pojedine odredbe, pa tako i odredba o promjenjivosti kamatne stope, bile razumljive. Međutim, razumljivo je, životno i logično da je postupao s povjerenjem u tuženika kao renomiranu bankarsku instituciju, vjerovao je navodima djelatnika tuženika s kojim je dogovarao bitne elemente tog ugovora i razumno je očekivati da će ga tuženik upozoriti na sve bitne elemente predmetnog ugovora, a odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi to zasigurno jest. No analizom iskaza tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio prednika tužiteljice na mogućnosti povećanja kamatne stope, razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio predniku tužiteljice objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope.

19. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv predniku tužiteljice. Nesporno je da su predniku tužiteljice dostavljeni podaci tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope, ali isti nije bio upoznat o parametrima koji dovode do tih promjena, s obzirom da je analizom iskaza tužiteljice utvrđeno da se konverzacija između prednika tužiteljice i djelatnika tuženika u vezi parametara uopće nije vodila, već je procedura u svim situacijama podizanja kredita bila takva da je on podnio zahtjev za kredit, svu relevantnu dokumentaciju odnio u poslovnicu i čekao odgovor tuženika da li mu je odobren kredit. Prednik tužiteljice je u poslovnici tuženika potpisao ugovor, isti je išao ovjeriti kod javnog bilježnika, no u niti jednoj od situaciji dizanja kredita, pa i u ovoj koja je predmet postupka, niti jedan djelatnik tuženika nije upozorio prednika tužiteljice na promjenjivu kamatnu stopu.

20. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno, pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke da su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

21. Odredba članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju navodi da je vjerovnik dužan, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz prethodne točke tog stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, te odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje i koja su referentna razdoblja), da se promjenjiva kamatna stopa definira kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom, a ukoliko vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, da je dužan jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

22. Nadalje, stavak 5. istog članka ističe da za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa te da su vjerovnici dužni u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR, pa ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona, kao i da se troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim ne smiju zaračunati korisniku kredita.

23. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema odredbi članka 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

24. Stavovi izraženi u naprijed izraženim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, donesenih povodom kolektivne tužbe radi zaštite potrošača koje se odnose na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, ne mogu se primijeniti na konkretni slučaj gdje je valutna klauzula vezana za tečaj EUR. Međutim, ne mogu se zanemariti utvrđenja tih sudova vezana za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se ugovarala kako u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, tako i u kreditima s valutnom klauzulom u valuti EUR, jer se radilo o istoj praksi banaka u spornom razdoblju, pa tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

25. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je predmetni ugovor o kreditu sklopio njen sada pok. suprug DA, dok je tužiteljica po tom ugovoru bila sudužnik, tako da je u cijelosti upoznata s postupkom koji je prethodio sklapanju ugovora o kreditu. Naime, tužiteljici i suprugu trebao je iznos novca radi kupnje stana, odnosno isplate suprugovih sestara koje su imale vlasničke udjele na tom stanu. Navedeni stan je još u vlasništvu tužiteljice i u istom živi. Njen suprug bio je klijent tuženika prije sklapanja ugovora o kreditu, a ovdje se radi o tipiziranom ugovoru "uzmi ili ostavi". Tuženik je rekao koju dokumentaciju treba pribaviti, dogovorena je rata u vrijednosti od 889,24 EUR/6.700,00 kn, a kredit je bio u valuti EUR. Neposredno prije sklapanja ugovora tužiteljica je bila prisutna, i navodi da nitko od zaposlenika tuženika nije njoj i njenom suprugu tumačio način na koji će se mijenjati kamatna stopa, a pogotovo da bi se spominjali parametri na temelju čaga će se promjena vršiti. Tužiteljica i njen suprug zajedno su pročitali ugovor o kreditu prije potpisivanja, odnijeli su isti javnom bilježniku na ovjeru, koji im tom prilikom nije ništa tumačio, pa tako ni u odnosu na kamatu. Tužiteljica i njen suprug dobivali su obavijesti tuženika da se kamata mijenja, ali kada je ona već bila promijenjena. Zbog promjene kamatne stope, rata je od početnih 889,24 EUR/6.700,00 kn došla do iznosa od skoro 1.194,51 EUR/9.000,00 kn. Predmetni kredit u je cijelosti otplaćen nakon smrti njenog supruga. U trenutku zaključenja ugovora o kreditu suprug tužiteljice bio je vlasnik tvrtke koja se bavila građevinom, ali stan radi kojeg su podigli kredit nije nikada koristio za potrebe tvrtke, niti su stan iznajmljivali.

26. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužiteljice DA kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništetan, primjenom odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

27. Za navesti je da je tuženik imao mogućnost dokazivati da je u konkretnom slučaju predniku tužiteljice kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, jer bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik nije na tu okolnost predlagao nikakve dokaze.

28. Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a. Iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika jest iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama tuženika o promjeni kamatnih stopa.

29. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

29.1. Članak 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

29.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

29.3. Međutim, u konkretnom slučaju ne bi se primjenjivali rokovi vezani za pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od donošenja prvostupanjske presude (1.travnja 2026.), jer je ovom presudom kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

30. Što se tiče visine zahtjeva, isti je utemeljen na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.

31. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Ines Lozić dala je izračun pod pretpostavkom da se u razdoblju otplate do dana prijevremene otplate kredita, nije mogla mijenjati visina kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate do dana prijevremene otplate kredita iznosi 28.511,31 EUR. Vještakinja napominje kako kamatna stopa nije padala, odnosno iznos anuiteta posljedično na promjenu kamatne stope nije bio niži u odnosu na početno ugovoreni anuitet, pa shodno navedenom nema negativnih razlika.

32. Tužiteljica je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 20.veljače 2026. konačno uredila tužbeni zahtjev pod točkom II. kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 28.511,31 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, uskladivši isti s nalazom i mišljenjem vještaka za financije.

33. Prednik tužiteljice je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH- eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

35. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 28.511,31 EUR, koji su prednik tužiteljice i tužiteljica pretplatili na ime promjenjive kamatne stope, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

36. U odnosu na status tužiteljice odnosno njenog prednika kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju radi se o kreditu čija je namjena kupnja nekretnine namijenjene stanovanju, kako to tužiteljica i navodi u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je prednik tužiteljice ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa se prednika tužiteljice ima smatrati potrošačem.

37. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud ne smatra relevantnim za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 28.511,31 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 16.prosinca 2024. i 16.veljače 2026. po 250 bodova za svaki podnesak (250x2), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 15.srpnja 2025. i 26.veljače 2026. po 250 bodova za svako ročište (250x2), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno 1 300 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.600,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 3.250,00 EUR. Na taj iznos tužiteljici treba priznati trošak financijskog vještačenja u ovom postupku u iznosu od 600,00 EUR i iznos od 146,34 EUR na ime plaćene pristojbe za tužbu (list 73 spisa), tako da je tužiteljici priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.996,34 EUR. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 1.travnja 2026.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte